HR
Svećenik Zagrebačke nadbiskupije Davor Šimunec obranio je u petak 3. svibnja na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorsku disertaciju iz dogmatske teologije, naslovljenu La concezione cristiana dell'uomo come immagine di Dio e persona nelle sfide dei processi secolarizzanti del mondo contemporaneo (Kršćansko shvaćanje čovjeka kao Božje slike i osobe u izazovima sekularizacijskih procesa suvremenog svijeta), izrađenu pod vodstvom profesorice Micheline Tenace.
U ispitnome povjerenstvu su, uz mentora, bili profesori Giuseppe Bonfrate i Amoury Begasse De Dhaem. Akademskom činu nazočili su doktorandova majka Dragica, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. Jure Bogdan, svećenici studenti istog Zavoda te prijatelji i gosti iz Hrvatske i Rima.
Šimunec u doktorskoj disertaciji kritički analizira društveno-povijesni fenomen sekularizacije kao procesa promjene konceptualno-antropološke slike čovjeka u razdoblju moderne i postmoderne, polazeći pritom od teološko-filozofskih refleksija dvaju autora, Romana Guardinija i Ignazia Sanne. Dok kršćanska antropologija slike Božje i osobe promatra čovjeka kao jedinstvenog bića sinteze i uzajamnog prožimanja transcendentnih, osobnosnih i društvenih dimenzija, sa sekularizacijskim procesima se događa eliminacija trancendentnog iz svijesti pojedinca uz istovremenu fragmentaciju njegove osobe.
Čovjek koji se proglašava autonomnim u odnosu na onostrano ujedno se i zatvara u isključivi ambijent profanog, nalazeći oslonce za vlastiti "smisao" u sferama koje nadomještaju ulogu Boga. Tako dolaze do izražaja zamjenski Totaliteti Boga kao npr. država, politika, tehnika ili ego-centrični "ja". U sekularizacijskom smislu, čovjek se također paradoksalno predstavlja i kao slika samoga sebe u svojoj empirijskoj neposrednosti, kao puko biološko, psihičko i socijalno biće (homo simpliciter).
To pak upućuje i na dekonstrukciju osobe shvaćene u cjelovitijem teologalno-društvenom smislu, svodeći se na puku osobnost (kao isključivo psiho-sociološku kategoriju), na individuum (kao formalnu razinu obične individualnosti) i na razne promjenjive identitete kao svojevrsne maske osobnosti.
U raznim varijacijama ljudskih identiteta do izražaja dolaze dva ekstremna primjera koji ocrtavaju sekulariziranog čovjeka: s jedne strane, eksternalizirani identitet kroz pojavu homo technologicusa (čovjeka koji u svojoj osobnosti i ponašanju poprima sve više izvanjske karakteristike stroja) i nasuprot tome, interiorizirani individuum kao fenomen samozatvaranja u iluzorni ja, manifestiranog kroz novu pseudo-religioznost New Age-a u kojem se individualna svijest pojedinca gubi u panteističkom univerzalizmu iracionalnih osjećaja.
Napisana na 464 stranica, disertacija je podijeljena u sedam poglavlja. Prva dva se odnose na kršćansko antropološko propitivanje čovjeka kao slike Božje i osobe polazeći od specifičnosti teološkog promišljanja Guardinia i Sanne. U trećem, četvrtom i petom poglavlju problematizira se fenomen sekularizacije moderne i postmoderne kao procesa de-teologizacije i fragmentacije osobe.
U šestom i sedmom poglavlju razlažu se određeni putevi obnove čovjeka kao cjelovitog bića, predloženi od dva spomenuta autora. Pritom se daje osobiti naglasak, s jedne strane, na osvješćivanje primata Logos-a nad Ethos-om, i s druge, na moralno-duhovni aspekt dozrijevanja čovjeka kao svjesne i odgovorne osobe.
Davor Šimunec rođen je 18. rujna 1970. u King's Lynnu u Velikoj Britaniji. Nakon osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Zagrebu, upisuje na Filozofskom fakultetu studij sociologije koji završava 1998. Već iduće godine, u istoimenom gradu stupa u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište da bi 2004. stekao akademski stupanj diplomiranog teologa.
Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 18. lipnja 2005. Do kolovoza 2006. godine vršio je službu župnog vikara u župi Sv. Blaža u Zagrebu, nakon čega ga je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio na poslijediplomski studij dogmatske teologije u Rim gdje je ostao do srpnja 2012. godine.
Specijalizaciju je upisao na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana, kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Magistarski rad Neognosticismo e neopelagianesimo, napisao je pod vodstvom profesora Antonio Nitrole. Položivši 1. listopada 2008. završni ispit iz dogmatske teologije stekao je akademski stupanj magistra znanosti. Od jeseni 2012. godine na službi je župnog vikara u zagrebačkoj župi sv. Barbare. (TUZGN)
