Aktualnosti

Tko je maleni dječak koji odnedavno poslužuje kod oltara na večernjim sv. misama u župi sv. Leopold Mandić?
 
Zovem se Leonardo. Imam pet godina. Ja sam ministrant. Jako sam sretan. Volim biti ministrant.
Imam prijatelja Tina. Htio bih da i on bude ministrant. Sve sam mu objasnio.

Prije spavanja molim za svoje prijatelje: Maura, Mihaela, Gabrijela, Edija, Vilima, Marka. Imam i prijateljice Kseniju, Laru, Lauru.
Kad je moj prijatelj Mauro bio bolestan (slomio je ruku, pojašnjava nam Leonardova mama), molio sam za njega. Mauro je ozdravio.

Znam moliti Oče naš, Zdravo Marijo, Anđele čuvaru, Vječni Oče…
 
(Recitira molitvu koju moli prije spavanja…)
 
Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv Isusovu,
zajedno sa svim Svetim Misama koje se služe na ovaj dan
diljem svijetu, za sve duše u čistilištu, za grješnike cijeloga svijeta,
za grješnike u mojoj kući i u mojoj obitelji,
te za svu nerođenu djecu. Amen.
 
Volim pjevati. Otpjevat ću jednu pjesmu koja mi se sviđa. (Pjeva….)
 
Tko ga je naučio moliti i pjevati?
 
Bog i mama.
 
S kim dolazi u crkvu, na sv. misu? Što najviše voli raditi u crkvi?
 
S mamom (Ivanom).
Najviše volim gledati svećenika kako moli.
 
Ima li brata / sestru?
 
Nemam, ali bih htio imati.
 
Kako se zove njegov najbolji prijatelj? Dolazi li u crkvu?
 
Tin.
Ne, jer prije nije znao Boga, onda sam mu ja objasnio da Bog postoji.
 
Kako je počeo ministrirati?
 
Sanjao sam da imam bijelu haljinu i zlatnu krunu. Bilo je lijepo. Kad sam se probudio, ispričao sam mami san i htio sam da me odvede svećeniku da mu kažem da hoću biti ministrant. I tako sam postao ministrant.
(Gestikulira kako je to izgledalo, opisuje haljinu i krunu iz svog sna, živahno trči uokolo)
 
Što najviše voli u službi kod oltara?
 
Najviše volim gledati i slušati svećenika. Još volim klečati, pjevati, nositi bočice, moliti, zvoniti zvoncem.
Volim gledati kad svećenik podiže kruh (Tijelo Kristovo)
Najviše volim zalijevati svećeniku ruke.
 
Što misli o svećenicima?
 
Oni su blagoslovljeni ljudi. Oni su sretni.
 
Što misli o našem svećeniku i đakonu?
 
On je faca (svećenik). Đakon je isto faca, jako je dobar prema meni i uvijek me lijepo pozdravi.
 
Što bi pitao svećenika i/ili đakona da ima priliku?
 
Svećenika bih pitao što je ono bijelo što se veže oko haljine.
Đakona bih pitao da li on drži misu kad nema svećenika.
 
Kakav treba biti ministrant?
 
Ministrant mora biti dobar.
 
Što je za Leonarda Crkva i sv. misa?
 
Crkva je Božje prijateljstvo. Misa je Božja zapovijed.
 
Tko je za njega Isus? Bi li s njim volio biti često? Kad je prvi put čuo za Isusa?
 
Isus je najbolji prijatelj. Da, volio bih biti često s Isusom. On je moja snaga i moj život, a ne sjećam se kad sam prvi put čuo za njega.
 
Leonardo nam pjeva još jednu pjesmu po svom izboru (Golgota).
 
Pjeva refren: Nisu pribili te čavli, nego moj grijeh.
Nisu ranili te ljudi, nego moj grijeh.
Nije probilo te koplje, nego moj grijeh, iako davno to je bilo Ti znao si me.
 
Tko najljepše govori o Isusu?
 
Mama, Ava, Matea, Anđelka i svećenik.
 
Kad je prvi puta čuo za Boga?
 
Kad sam odrastao.
Prije nisam znao. Bio sam mali.
Boga osjećam. (Na pitanje kako osjeća Boga)
Kad gledam u nebo. U zraku. Tako…
 
(Pjeva ….)
 
Da ima priliku pozvati svoje prijatelje, što bi im rekao o svom ministriranju i o Isusu?
 
Rekao bih im da me Isus pozvao da ministriram i da me dođu gledati.
 
Gdje je Leonardo naučio moliti? Gdje su počeci njegove ljubavi prema Isusu, svećeništvu, oltaru, služenju kod oltara?
 
Valja naglasiti da je Leonardo među najmlađim članovima molitvene zajednice Ruah Adonai pod duhovnim vodstvom fra Smiljana Kožula, te da se njegova djetinja i čista duša otvarala Duhu Svetom kroz molitvene seminare u Taboru (Samobor) pod vodstvom fra Zvjezdana Linića. Iskustvo živoga Boga na molitvenim susretima i seminarima oblikuje Leonardovu dušu, a sila i mudrost Duha Svetoga upravlja njegove dječje korake prema Istini, Putu i Životu – Isusu Kristu.

Majčina vjera, ljubav, vjerska pouka i molitva presudni su osobito za prve dječje korake u duhovnost. Oni osiguravaju dobro tlo na kojem se mogu oblikovati zdravi ljudi bez obzira na zvanje koje će na životnom putu kasnije odabrati. Možemo li zamisliti nešto važnije i dublje za život na zemlji od toga da već kao djeca osjećamo i vjerujemo da Bog postoji, da živimo u Njegovoj prisutnosti, da se prije večernjeg počinka i jutarnjeg buđenja izručujemo Božjoj zaštiti upućujući mu molitve koje su nas naučile majke, bake, očevi i djedovi?

O ovome i još puno toga poučava nas petogodišnji ministrant Leonardo dok ga promatramo kako pobožno i koncentrirano služi kod oltara.