Kardinalova homilija na Misi polnoćki
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u zajedništvu s kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke svečano euharistijsko slavlje Mise polnoćke u zagrebačkoj katedrali.
Kardinalova homilija na Misi polnoćki
Liturgijska čitanja: Iz 9,1-6; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14
Draga braćo i sestre!
1. »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin« (Lk 2, 10-11).
Taj radosni navještaj Crkva ustrajno obznanjuje u ovoj svetoj noći u kojoj radost zbog Isusova rođenja ne prestaje tinjati. Božićna noć drukčija je od svih drugih noći u godini. Svi to osjećamo. Nisu li svjetla, boje i zvukovi drukčiji? Ne znači li nam ljudska blizina noćas mnogo više? Noćas to zorno vidimo, čujemo i osjećamo.
No, posebnost ove noći ne može se jednostavno opisati ljudskim riječima. Ova je noć tajanstvena, duhovna, mistična, sveta. Ta, rodio se Isus, Sin Božji! Dušu čovjeka, koji uistinu nastoji dublje ući u to otajstvo, obuzima određeni strah. Buja onaj isti osjećaj što ga je zacijelo doživjela Marija, Isusova Majka kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi Božjega Sina. Prvo što joj je Božji poslanik rekao, bilo je: »Ne boj se, Marijo!« Strah je osjećao i Josip, njezin zaručnik, koji je dvojio u odluci da uzme Mariju za svoju ženu. I njemu dolazi anđeo te mu se obraća riječima: »Ne boj se!«
2. Dragi vjernici, noćas smo svi mi na neki način uplašeni betlehemski pastiri kojima je anđeo u božićnoj noći objavio Isusovo rođenje riječima: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod«. Ali baš u božićnoj noći, možda i nakon dugih lutanja i skrivanja, svi mi možemo otkloniti strah, možemo skupiti snagu i vratiti se. Vratiti se onamo gdje se osjećamo sigurnima. Vratiti se Bogu koji nam poručuje: »Ja sam s vama«. Ime mi je Emanuel, što znači: s nama Bog!
Braćo i sestre, noćas se klanjamo Bogu koji je postao čovjekom. Ta duboka spoznaja da je Bog, naš suputnik i prijatelj, da je Bog s nama, ispunja nas utjehom i krijepi naše korake na putu života. Molim Gospodina da ta istinska utjeha, koju samo Bog može dati, dotakne naša srca, osobito srca vas, draga braćo i sestre, koji se iz bilo kojeg razloga ove noći osjećate usamljenima, odbačenima i nesretnima. Bog nikoga ne isključuje, samo se čovjek može isključiti iz Božjega zagrljaja. Sin se Božji utjelovio i u Betlehemu rodio za tebe, za mene, za sve ljude.
3. Božić nam svjedoči da smo ljubljeni, da nas Bog ljubi vječnom ljubavlju. Bog nam je darovao svega sebe u svome Sinu i na taj nam način pokazao koliko mu je stalo do nas, do našega života i našega spasenja. »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3, 16).
U Božiću se nalazimo pred Otajstvom. Božićno otajstvo koje noćas slavimo izraz je Božje brige za čovjeka. Bog nam na neočekivan način, nadilazeći naša domišljanja, pokazuje što je čovjekoljublje. Bog je postao čovjekom da potvrdi naše dostojanstvo, da nam otkrije veličinu ljudskosti.
Svaki ljudski život ima nepovredivo ljudsko dostojanstvo; i onaj život koji je izložen i nezaštićen, pa i napadnut, život nerođenih i starijih, i onaj što ga neki nazivaju neuspješnim, nepotpunim i beskorisnim. Bog nam dolazi da nas zagrli svojim božanskim i ljudskim zagrljajem. Zato se posebno na Božić ljudi približavaju jedni drugima, međusobno se povezuju. Svojim utjelovljenjem Bog želi obogatiti nas, naše odnose, sve što je vezano uz naš život. Naš je Bog u svome tijelu osjetio što znači biti čovjek. Zato nas razumije u našim ushitima i radostima, ali jednako tako i u boli, u našoj ranjivosti i u našim slabostima.
4. Draga braćo i sestre, Božić nas uči nadi. I ne samo da nas uči nadi, Božić nas potiče na zauzimanje za nadu. Promotrimo li povijest svoga hrvatskog naroda i povijest kršćanskog svijeta, vidjet ćemo da je Božić uvijek budio i snažno poticao ono najnježnije i ono najhrabrije u ljudima. I u najtežim životnim okolnostima naraštaji su naraštajima svjedočili i predavali tu osobitu božićnu snagu.
Naši su očevi i djedovi odgajali svoju djecu i unučad za kršćansku nadu, ali ne za nadu koja bi se zaustavila na promatranju, nego za nadu koja ima snagu mijenjati čovjeka i svijet, stvarati povijest i graditi budućnost u svjetlu Evanđelja. Sami smo u različitim vidovima baštinici te božićne nade, te životne nade koja ne pristaje na ponude kojima bi se umanjivalo ljudsko dostojanstvo, nade koja ne pristaje na ispraznost i bezličnost.
Božić sve nas upućuje na odgovornost, posebno na odgovornost za djecu i mlade, za naše obitelji, za starije, nemoćne i bolesne, za cijelu našu domovinu Hrvatsku. Kršćanin se ne smije ponašati kao da ga se zbivanja u svijetu ne tiču. I ovog ćemo Božića pred jaslicama moliti svatko za sebe, za svoju obitelj, za rodbinu, prijatelje i znance, za potrebne, bolesne i starije, za zajedništvo u našoj Domovini i za mir u svijetu.
Poklonimo se noćas Bogu jakom, moćnom, pravednom, ali i Bogu dobrom i milosrdnom, koji se toliko spustio, toliko nam se približio da je uzeo lik nemoćnog Djeteta. Božić je pravo vrijeme za čovjekovo opredjeljenje za Boga – jer Bog se u božićnoj noći opredijelio za čovjeka. Svakom zlu koje prijeti čovjeku, kao što su: laži, obmane, podvale, nevjere, okrutnosti i svađe, čovjek se suprotstavlja Božjom blizinom i govori: Ne bojim se, jer Bog je sa mnom!
5. Draga braćo i sestre, pozvani smo, poput pastira, zaustaviti se i razmatrati tajnu Djeteta položena u jasle. U njemu nam se otkriva otajstvo Božje ljubavi i beskrajnog milosrđa. Promatrajući Isusa u jaslicama dok pruža ruke prema svakome od nas i privlači nas bezazlenim dječjim pogledom, osjećamo i susrećemo Božju ljubav.
Ljubav je to onoga koji se učinio siromašnim kako bismo mi postali bogati, onoga koji je postao jedan od nas kako bi nas učinio djecom Božjom. Njegova ljubav i milosrđe pojavljuju se u siromaštvu i osamljenosti, jer ljubavi ništa ne treba, ona se jedino želi darivati. Samo tako postaje bogata i obogaćuje druge. U toj siromašnoj i krhkoj Ljubavi skrivena je neizmjerna dobrota samoga Boga.
Ova sveta božićna noć poručuje nam da usprkos teškoćama, naporima, trpljenjima i nevoljama sadašnjega vremena, kršćanin živi iz kršćanske nade i doživljaja Božje blizine, koju noćas otkrivamo u jaslicama.
Božić nam pomaže jačati solidarnost i suradnju u našoj Domovini. Ljudi ove prekrasne zemlje Hrvatske vape za boljitkom, obnovom zajedništva i jačanjem suradnje.
Svima vama i vašima, predragi vjernici, te svima vama koji ste povezani s nama putem elektronskih medija, od srca čestitam svetkovinu Rođenja Gospodina našega Isusa Krista.
Svima sretan Božić!
1. »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin« (Lk 2, 10-11).
Taj radosni navještaj Crkva ustrajno obznanjuje u ovoj svetoj noći u kojoj radost zbog Isusova rođenja ne prestaje tinjati. Božićna noć drukčija je od svih drugih noći u godini. Svi to osjećamo. Nisu li svjetla, boje i zvukovi drukčiji? Ne znači li nam ljudska blizina noćas mnogo više? Noćas to zorno vidimo, čujemo i osjećamo.
No, posebnost ove noći ne može se jednostavno opisati ljudskim riječima. Ova je noć tajanstvena, duhovna, mistična, sveta. Ta, rodio se Isus, Sin Božji! Dušu čovjeka, koji uistinu nastoji dublje ući u to otajstvo, obuzima određeni strah. Buja onaj isti osjećaj što ga je zacijelo doživjela Marija, Isusova Majka kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi Božjega Sina. Prvo što joj je Božji poslanik rekao, bilo je: »Ne boj se, Marijo!« Strah je osjećao i Josip, njezin zaručnik, koji je dvojio u odluci da uzme Mariju za svoju ženu. I njemu dolazi anđeo te mu se obraća riječima: »Ne boj se!«
2. Dragi vjernici, noćas smo svi mi na neki način uplašeni betlehemski pastiri kojima je anđeo u božićnoj noći objavio Isusovo rođenje riječima: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod«. Ali baš u božićnoj noći, možda i nakon dugih lutanja i skrivanja, svi mi možemo otkloniti strah, možemo skupiti snagu i vratiti se. Vratiti se onamo gdje se osjećamo sigurnima. Vratiti se Bogu koji nam poručuje: »Ja sam s vama«. Ime mi je Emanuel, što znači: s nama Bog!
Braćo i sestre, noćas se klanjamo Bogu koji je postao čovjekom. Ta duboka spoznaja da je Bog, naš suputnik i prijatelj, da je Bog s nama, ispunja nas utjehom i krijepi naše korake na putu života. Molim Gospodina da ta istinska utjeha, koju samo Bog može dati, dotakne naša srca, osobito srca vas, draga braćo i sestre, koji se iz bilo kojeg razloga ove noći osjećate usamljenima, odbačenima i nesretnima. Bog nikoga ne isključuje, samo se čovjek može isključiti iz Božjega zagrljaja. Sin se Božji utjelovio i u Betlehemu rodio za tebe, za mene, za sve ljude.
3. Božić nam svjedoči da smo ljubljeni, da nas Bog ljubi vječnom ljubavlju. Bog nam je darovao svega sebe u svome Sinu i na taj nam način pokazao koliko mu je stalo do nas, do našega života i našega spasenja. »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3, 16).
U Božiću se nalazimo pred Otajstvom. Božićno otajstvo koje noćas slavimo izraz je Božje brige za čovjeka. Bog nam na neočekivan način, nadilazeći naša domišljanja, pokazuje što je čovjekoljublje. Bog je postao čovjekom da potvrdi naše dostojanstvo, da nam otkrije veličinu ljudskosti.
Svaki ljudski život ima nepovredivo ljudsko dostojanstvo; i onaj život koji je izložen i nezaštićen, pa i napadnut, život nerođenih i starijih, i onaj što ga neki nazivaju neuspješnim, nepotpunim i beskorisnim. Bog nam dolazi da nas zagrli svojim božanskim i ljudskim zagrljajem. Zato se posebno na Božić ljudi približavaju jedni drugima, međusobno se povezuju. Svojim utjelovljenjem Bog želi obogatiti nas, naše odnose, sve što je vezano uz naš život. Naš je Bog u svome tijelu osjetio što znači biti čovjek. Zato nas razumije u našim ushitima i radostima, ali jednako tako i u boli, u našoj ranjivosti i u našim slabostima.
4. Draga braćo i sestre, Božić nas uči nadi. I ne samo da nas uči nadi, Božić nas potiče na zauzimanje za nadu. Promotrimo li povijest svoga hrvatskog naroda i povijest kršćanskog svijeta, vidjet ćemo da je Božić uvijek budio i snažno poticao ono najnježnije i ono najhrabrije u ljudima. I u najtežim životnim okolnostima naraštaji su naraštajima svjedočili i predavali tu osobitu božićnu snagu.
Naši su očevi i djedovi odgajali svoju djecu i unučad za kršćansku nadu, ali ne za nadu koja bi se zaustavila na promatranju, nego za nadu koja ima snagu mijenjati čovjeka i svijet, stvarati povijest i graditi budućnost u svjetlu Evanđelja. Sami smo u različitim vidovima baštinici te božićne nade, te životne nade koja ne pristaje na ponude kojima bi se umanjivalo ljudsko dostojanstvo, nade koja ne pristaje na ispraznost i bezličnost.
Božić sve nas upućuje na odgovornost, posebno na odgovornost za djecu i mlade, za naše obitelji, za starije, nemoćne i bolesne, za cijelu našu domovinu Hrvatsku. Kršćanin se ne smije ponašati kao da ga se zbivanja u svijetu ne tiču. I ovog ćemo Božića pred jaslicama moliti svatko za sebe, za svoju obitelj, za rodbinu, prijatelje i znance, za potrebne, bolesne i starije, za zajedništvo u našoj Domovini i za mir u svijetu.
Poklonimo se noćas Bogu jakom, moćnom, pravednom, ali i Bogu dobrom i milosrdnom, koji se toliko spustio, toliko nam se približio da je uzeo lik nemoćnog Djeteta. Božić je pravo vrijeme za čovjekovo opredjeljenje za Boga – jer Bog se u božićnoj noći opredijelio za čovjeka. Svakom zlu koje prijeti čovjeku, kao što su: laži, obmane, podvale, nevjere, okrutnosti i svađe, čovjek se suprotstavlja Božjom blizinom i govori: Ne bojim se, jer Bog je sa mnom!
5. Draga braćo i sestre, pozvani smo, poput pastira, zaustaviti se i razmatrati tajnu Djeteta položena u jasle. U njemu nam se otkriva otajstvo Božje ljubavi i beskrajnog milosrđa. Promatrajući Isusa u jaslicama dok pruža ruke prema svakome od nas i privlači nas bezazlenim dječjim pogledom, osjećamo i susrećemo Božju ljubav.
Ljubav je to onoga koji se učinio siromašnim kako bismo mi postali bogati, onoga koji je postao jedan od nas kako bi nas učinio djecom Božjom. Njegova ljubav i milosrđe pojavljuju se u siromaštvu i osamljenosti, jer ljubavi ništa ne treba, ona se jedino želi darivati. Samo tako postaje bogata i obogaćuje druge. U toj siromašnoj i krhkoj Ljubavi skrivena je neizmjerna dobrota samoga Boga.
Ova sveta božićna noć poručuje nam da usprkos teškoćama, naporima, trpljenjima i nevoljama sadašnjega vremena, kršćanin živi iz kršćanske nade i doživljaja Božje blizine, koju noćas otkrivamo u jaslicama.
Božić nam pomaže jačati solidarnost i suradnju u našoj Domovini. Ljudi ove prekrasne zemlje Hrvatske vape za boljitkom, obnovom zajedništva i jačanjem suradnje.
Svima vama i vašima, predragi vjernici, te svima vama koji ste povezani s nama putem elektronskih medija, od srca čestitam svetkovinu Rođenja Gospodina našega Isusa Krista.
Svima sretan Božić!