Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 7. veljače 2016.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje govori – u redakciji svetog Luke – o pozivu prvih Isusovih učenika (Lk 5, 1-11). Događaj se zbiva u okolnostima svakodnevnog života: nekoliko ribara na obali Galilejskog jezera, nakon što cijelu noć nisu ništa ulovili, peru i popravljaju mreže. Isus se penje na lađu jednog od njih, Šimuna zvanog Petar, i traži od njega da se otisne malo od obale te poče propovijedati Božju riječ ljudima koji su se okupili u velikom broju. Kad je završio govor, kaže mu da se otisne na pučinu i baci mreže. Šimun je već poznavao Isusa i doživio čudesnu moć njegove riječi, stoga mu odgovara: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže" (r. 5). I ta se njegova vjera nije izjalovila: u stvari, mreže se ispuniše tolikom količinom ribe da su se gotovo razdirale (usp. r. 6).
Pred tim čudesnim događajem, ribare je obuzelo veliko čuđenje. Šimun Petar pada do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" (r. 8). Taj ga je čudesni znak uvjerio da je Isus ne samo izvanredan učitelj, čija je riječ istinita i moćna, već da je on Gospodin, objavljenje Boga. I ta bliska prisutnost pobuđuje kod Petra snažni osjećaj vlastite bijede i nedostojnosti. S čisto ljudskoga gledišta, misli da mora postojati distanca između grešnika i sveca. U stvari, upravo njegova grešnost traži da se Gospodin ne udalji od njega, jednako kao što se liječnik ne može udaljiti od bolesnika.
Isusov odgovor Šimunu Petru je umirujući i odlučan: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" (r. 10). I ponovno galilejski ribar, stavljajući svoje povjerenje u tu riječ, ostavlja sve i slijedi onoga koji je postao njegov Učitelj i Gospodin. I tako učiniše i Jakov i Ivan, Šimunovi prijatelji ribari. To je logika koja vodi Isusovo poslanje i poslanje Crkve: ići u potragu, "loviti" muškarce i žene ne zato da bi se provodilo prozelitizam, već da bi se svima vratilo puno dostojanstvo i slobodu, po oproštenju grijeha. To je srž kršćanstva: širiti obnoviteljsku i besplatnu Božju ljubav, stavom prihvaćanja i milosrđa prema svima, da svatko može susresti Božju nježnost i imati puninu života. I tu, na poseban način, mislim na ispovjednike: oni moraju prednjačiti u davanju Očeva milosrđa nasljedujući Isusov primjer, kao što su to činila također dva sveta franjevca, otac Leopold i otac Pio.
Današnje Evanđelje stavlja pred nas pitanja: znamo li se doista pouzdati u Gospodinovu riječ? Ili dopuštamo da nas obeshrabre naši neuspjesi? U ovoj Svetoj godini milosrđa pozvani smo tješiti one koji se osjećaju grešnima i nedostojnima pred Gospodinom i shrvani zbog vlastitih pogrešaka, govoreći iste one riječi koje je izgovorio Isus: "Ne boj se!". "Očevo je milosrđe veće od tvojih grijeha! Veće je, ne boj se!". Neka nam Djevica Marija pomogne sve više razumjeti da biti učenici znači kročiti Učiteljevim stopama: to su tragovi Božje milosti koja ponovno rađa život za sve.
Nakon Angelusa
S dubokom zabrinutošću pratim dramu kroz koju prolaze civilna stanovništva zahvaćena silovitim borbama u ljubljenoj Siriji i prisiljena napustiti sve da pobjegnu užasima rata. Nadam se da će se, velikodušnom solidarnošću, pružiti nužna pomoć kako bi im se zajamčio opstanak i dostojanstvo. Ujedno pozivam međunarodnu zajednicu da ne štedi napore kako bi se hitno dovelo za pregovarački stol sve sukobljene strane. Jedino političko rješenje sukoba moći će zajamčiti budućnost pomirenja i mira toj dragoj i izmučenoj zemlji, za koju vas pozivam da mnogo molite; a sada se svi zajedno pomolimo Gospi za ljubljenu Siriju: Zdravo Marijo…
Draga braćo i sestre,
danas se u Italiji slavi Dan za život na temu "Milosrđe daje da život procvate". Pridružujem se talijanskim biskupima u želji za obnovljenim zauzimanjem raznih institucionalnih, odgojnih i društvenih subjekata u korist ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Našem društvu treba pomoći da ozdravi od svih nasrtaja na život i odvaži se na unutarnju promjenu, koja se očituje također kroz djela milosrđa. Upućujem pozdrav i ohrabrenje sveučilišnim profesorima iz Rima i svima koji se zalažu za svjedočenje kulture života.
Sutra se slavi Dan molitve i razmišljanja protiv trgovine ljudima, koji svima pruža priliku pomoći novim današnjim robovima da raskinu teške okove izrabljivanja kako bi ponovno stekli svoju slobodu i dostojanstvo. Mislim posebno na tolike žene i muškarce, i toliku djecu! Treba poduzeti sve napore kako bi se iskorijenio taj zločin i ta nepodnošljiva sramota.
Sutra također na Dalekom istoku i raznim dijelovima svijeta milijuni muškaraca i žena slave lunarnu novu godinu. Svima želim da dožive radost i mir u krilu svojih obitelji, koje predstavljaju prvo mjesto u kojem se žive i prenose vrijednosti ljubavi i bratstva, suživota i dijeljenja, pažnje i skrbi za drugoga. Neka nova godina donese plodove suosjećanja, milosrđa i solidarnosti. Pozdravimo s ovoga mjesta pljeskom svu braću i sestre se Dalekog istoka, koji će sutra proslaviti lunarnu novu godinu.
Pozdravljam sve hodočasnike, župne skupine i udruge iz Italije, Španjolske, Portugala, Ekvadora, Slovačke i drugih zemalja. Previše ih je da bi ih sve nabrojao! Spomenut ću samo krizmanike iz Trevisa, Padove, Cunea, Lodija, Coma i Crotonea. Svi su ovdje, vidim ih! Pozdravljam i svećeničku zajednicu iz Meksičkog zavoda u Rimu, s drugim Meksikancima: hvala vam na vašoj zauzetosti da molitvom pratite moje apostolsko putovanje u Meksiko na koje krećem za koji dan kao i susret s mojim dragim bratom Kirilom u Havani.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja! (IKA)
Evanđelje ove nedjelje govori – u redakciji svetog Luke – o pozivu prvih Isusovih učenika (Lk 5, 1-11). Događaj se zbiva u okolnostima svakodnevnog života: nekoliko ribara na obali Galilejskog jezera, nakon što cijelu noć nisu ništa ulovili, peru i popravljaju mreže. Isus se penje na lađu jednog od njih, Šimuna zvanog Petar, i traži od njega da se otisne malo od obale te poče propovijedati Božju riječ ljudima koji su se okupili u velikom broju. Kad je završio govor, kaže mu da se otisne na pučinu i baci mreže. Šimun je već poznavao Isusa i doživio čudesnu moć njegove riječi, stoga mu odgovara: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže" (r. 5). I ta se njegova vjera nije izjalovila: u stvari, mreže se ispuniše tolikom količinom ribe da su se gotovo razdirale (usp. r. 6).
Pred tim čudesnim događajem, ribare je obuzelo veliko čuđenje. Šimun Petar pada do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" (r. 8). Taj ga je čudesni znak uvjerio da je Isus ne samo izvanredan učitelj, čija je riječ istinita i moćna, već da je on Gospodin, objavljenje Boga. I ta bliska prisutnost pobuđuje kod Petra snažni osjećaj vlastite bijede i nedostojnosti. S čisto ljudskoga gledišta, misli da mora postojati distanca između grešnika i sveca. U stvari, upravo njegova grešnost traži da se Gospodin ne udalji od njega, jednako kao što se liječnik ne može udaljiti od bolesnika.
Isusov odgovor Šimunu Petru je umirujući i odlučan: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" (r. 10). I ponovno galilejski ribar, stavljajući svoje povjerenje u tu riječ, ostavlja sve i slijedi onoga koji je postao njegov Učitelj i Gospodin. I tako učiniše i Jakov i Ivan, Šimunovi prijatelji ribari. To je logika koja vodi Isusovo poslanje i poslanje Crkve: ići u potragu, "loviti" muškarce i žene ne zato da bi se provodilo prozelitizam, već da bi se svima vratilo puno dostojanstvo i slobodu, po oproštenju grijeha. To je srž kršćanstva: širiti obnoviteljsku i besplatnu Božju ljubav, stavom prihvaćanja i milosrđa prema svima, da svatko može susresti Božju nježnost i imati puninu života. I tu, na poseban način, mislim na ispovjednike: oni moraju prednjačiti u davanju Očeva milosrđa nasljedujući Isusov primjer, kao što su to činila također dva sveta franjevca, otac Leopold i otac Pio.
Današnje Evanđelje stavlja pred nas pitanja: znamo li se doista pouzdati u Gospodinovu riječ? Ili dopuštamo da nas obeshrabre naši neuspjesi? U ovoj Svetoj godini milosrđa pozvani smo tješiti one koji se osjećaju grešnima i nedostojnima pred Gospodinom i shrvani zbog vlastitih pogrešaka, govoreći iste one riječi koje je izgovorio Isus: "Ne boj se!". "Očevo je milosrđe veće od tvojih grijeha! Veće je, ne boj se!". Neka nam Djevica Marija pomogne sve više razumjeti da biti učenici znači kročiti Učiteljevim stopama: to su tragovi Božje milosti koja ponovno rađa život za sve.
Nakon Angelusa
S dubokom zabrinutošću pratim dramu kroz koju prolaze civilna stanovništva zahvaćena silovitim borbama u ljubljenoj Siriji i prisiljena napustiti sve da pobjegnu užasima rata. Nadam se da će se, velikodušnom solidarnošću, pružiti nužna pomoć kako bi im se zajamčio opstanak i dostojanstvo. Ujedno pozivam međunarodnu zajednicu da ne štedi napore kako bi se hitno dovelo za pregovarački stol sve sukobljene strane. Jedino političko rješenje sukoba moći će zajamčiti budućnost pomirenja i mira toj dragoj i izmučenoj zemlji, za koju vas pozivam da mnogo molite; a sada se svi zajedno pomolimo Gospi za ljubljenu Siriju: Zdravo Marijo…
Draga braćo i sestre,
danas se u Italiji slavi Dan za život na temu "Milosrđe daje da život procvate". Pridružujem se talijanskim biskupima u želji za obnovljenim zauzimanjem raznih institucionalnih, odgojnih i društvenih subjekata u korist ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Našem društvu treba pomoći da ozdravi od svih nasrtaja na život i odvaži se na unutarnju promjenu, koja se očituje također kroz djela milosrđa. Upućujem pozdrav i ohrabrenje sveučilišnim profesorima iz Rima i svima koji se zalažu za svjedočenje kulture života.
Sutra se slavi Dan molitve i razmišljanja protiv trgovine ljudima, koji svima pruža priliku pomoći novim današnjim robovima da raskinu teške okove izrabljivanja kako bi ponovno stekli svoju slobodu i dostojanstvo. Mislim posebno na tolike žene i muškarce, i toliku djecu! Treba poduzeti sve napore kako bi se iskorijenio taj zločin i ta nepodnošljiva sramota.
Sutra također na Dalekom istoku i raznim dijelovima svijeta milijuni muškaraca i žena slave lunarnu novu godinu. Svima želim da dožive radost i mir u krilu svojih obitelji, koje predstavljaju prvo mjesto u kojem se žive i prenose vrijednosti ljubavi i bratstva, suživota i dijeljenja, pažnje i skrbi za drugoga. Neka nova godina donese plodove suosjećanja, milosrđa i solidarnosti. Pozdravimo s ovoga mjesta pljeskom svu braću i sestre se Dalekog istoka, koji će sutra proslaviti lunarnu novu godinu.
Pozdravljam sve hodočasnike, župne skupine i udruge iz Italije, Španjolske, Portugala, Ekvadora, Slovačke i drugih zemalja. Previše ih je da bi ih sve nabrojao! Spomenut ću samo krizmanike iz Trevisa, Padove, Cunea, Lodija, Coma i Crotonea. Svi su ovdje, vidim ih! Pozdravljam i svećeničku zajednicu iz Meksičkog zavoda u Rimu, s drugim Meksikancima: hvala vam na vašoj zauzetosti da molitvom pratite moje apostolsko putovanje u Meksiko na koje krećem za koji dan kao i susret s mojim dragim bratom Kirilom u Havani.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja! (IKA)