Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 13. ožujka 2016.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove Pete korizmene nedjelje (Iv 8, 1-11) je tako lijepo, volim ga uvijek iznova čitati. Predstavlja zgodu o preljubnici, naglašavajući temu milosrđa Boga, koji nikada ne želi smrt grešnika, već da se obrati i živi. Prizor se odvija na otvorenom prostoru ispred hrama. Zamislite ga tamo, na trgu [bazilike sv. Petra]. Isus poučava narod, kad uto stiže nekoliko pismoznanaca i farizeja koji mu dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu. Ta se žena tako nalazi u sredini između Isusa i mnoštva (usp. r. 3), između milosrđa Sina Božjega i nasilja, bijesa onih koji su je optuživali. U stvari, oni nisu došli Učitelja pitati za mišljenje – bilo su to zli ljudi – već mu postaviti zamku. Naime, ako se Isus bude pridržavao strogosti zakona i odobrio kamenovanje ženu, izgubit će glas blagosti i dobrote koji toliko očarava ljude; ako pak želi biti milosrdan, morat će ići protiv zakona, za koji je on sam rekao da ne želi dokinuti, već ispuniti (Mt 5, 17). I Isus je doveden u tu situaciju.
Ta se zla namjera skriva iza pitanja koje postavljaju Isusu: "Što ti na to kažeš?" (r. 5). Isus ne odgovara, šuti i čini tajanstvenu gestu: "Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu" (r. 7). Možda je crtao po pijesku, neki kažu da je ispisivao grijehe farizejâ... bilo kako bilo, pisao je, činio se odsutnim. Na taj način poziva sve da se smire, da ne djeluju impulzivno i da traže Božju pravdu. Ali oni zli među njima inzistiraju i očekuju odgovor od njega. Činilo se da su žedni krvi. Tada Isus podiže svoj pogled i reče: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen" (r. 7). Ovaj je odgovor tužitelje ostavio bez teksta, razoružavši ih u pravom smislu te riječi: svi položiše svoje "oružje", to jest kamenje, bilo ono vidljivo namijenjeno ženi, bilo ono skriveno namijenjeno Isusu. I dok Gospodin i dalje nastavlja pisati po tlu, raditi crteže, ne znam..., tužitelji odlaze jedan za drugim, pognute glave, počevši od starijih, koji su svjesniji toga da nisu bez grijeha. Koliko je dobro za nas biti svjesni da smo i mi grješnici! Kad ogovaramo druge – sve ono što nam je dobro znano –, koliko bi dobro bilo za nas imati hrabrost baciti na tlo kamenje koje kanimo baciti na druge i promisliti malo o vlastitim grijesima!
Ostadoše tako ondje samo žena i Isus: bijeda i milosrđe, licem u lice. I koliko puta se to i nama dogodi kad dođemo pred ispovjedaonicu, sa stidom, da pokažemo našu bijedu i molimo oproštenje! "Ženo, gdje su oni?" (r. 10), kaza joj Isus. Dovoljna je ta tvrdnja i njegov pogled pun milosrđa i ljubavi da ta osoba – možda prvi puta – osjeti da ima dostojanstvo, da ona nije njezin grijeh, ona ima osobno dostojanstvo; da može promijeniti život, može izaći iz svojih ropstava i krenuti novim putem.
Draga braćo i sestre, ta žena predstavlja sve nas, koji smo grešnici, to jest preljubnici pred Bogom, koji su izdali njegovu vjernosti. A njezino iskustvo predstavlja Božju volju za svakog od nas: ne našu osudu, nego naše spasenje po Isusu. On je milost koja spašava od grijeha i smrti. On je na tlu, u prahu od kojeg je sačinjeno svako ljudsko biće (usp. Post 2, 7), napisao Božju presudu: "Ne želim da umreš, već da živiš". Bog nas ne pribija na naš grijeh, ne poistovjećuje nas sa zlom koje smo počinili. Mi imamo jedno ime i Bog nas ne poistovjećuje s nazivom grijeha kojeg smo počinili. Želi nas osloboditi i želi da i mi to isto hoćemo zajedno s njime. Želi da se naša sloboda odvrati od zla i okrene dobru, a to je moguće – to je moguće! – s njegovom milošću.
Neka nam Djevica Marija pomogne potpuno se pouzdati u Božje milosrđe da bismo postali nova stvorenja.
Nakon Angelusa
[…]
Sada vam želim ponovno darovati džepno Evanđelje. Riječ je o Evanđelju po Luki, koje čitamo na nedjelje kroz ovu liturgijsku godinu. Knjižica nosi slijedeći naslov: "Evanđelje milosrđa svetog Luke"; naime taj evanđelist prenosi Isusove riječi: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (6, 36), iz kojih je preuzeta tema ove jubilejske godine. Besplatno će vam ih podijeliti volonteri iz Pedijatrijskog dispanzera "Sveta Marta" u Vatikanu, zajedno s nekoliko starijih osoba i baka i djedova iz Rima.
Koliko su samo velike zasluge baka i djedova koji prenose vjeru unucima! Pozivam vas da uzmete to Evanđelje i da ga čitate, po jedan odlomak svaki dan; tako će Očevo milosrđe prebivati u vašem srcu i moći ćete ga nositi svima koje susrećete. A na kraju, na 123. stranici, je popis sedam djela tjelesnog milosrđa i sedam djela duhovnog milosrđa. Bilo bi dobro da ih naučite napamet, tako ih je lakše činiti! Pozivam vas da uzmete to Evanđelje, da Očevo milosrđe izvodi djela u vama. A vas, volonteri, djedovi i bake koji dijelite to Evanđelje, pozivam da mislite i na one koji su na Trgu Pija XII. – vidi se da nisu mogli ući – da i oni dobiju to Evanđelje.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja! (IKA)
Evanđelje ove Pete korizmene nedjelje (Iv 8, 1-11) je tako lijepo, volim ga uvijek iznova čitati. Predstavlja zgodu o preljubnici, naglašavajući temu milosrđa Boga, koji nikada ne želi smrt grešnika, već da se obrati i živi. Prizor se odvija na otvorenom prostoru ispred hrama. Zamislite ga tamo, na trgu [bazilike sv. Petra]. Isus poučava narod, kad uto stiže nekoliko pismoznanaca i farizeja koji mu dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu. Ta se žena tako nalazi u sredini između Isusa i mnoštva (usp. r. 3), između milosrđa Sina Božjega i nasilja, bijesa onih koji su je optuživali. U stvari, oni nisu došli Učitelja pitati za mišljenje – bilo su to zli ljudi – već mu postaviti zamku. Naime, ako se Isus bude pridržavao strogosti zakona i odobrio kamenovanje ženu, izgubit će glas blagosti i dobrote koji toliko očarava ljude; ako pak želi biti milosrdan, morat će ići protiv zakona, za koji je on sam rekao da ne želi dokinuti, već ispuniti (Mt 5, 17). I Isus je doveden u tu situaciju.
Ta se zla namjera skriva iza pitanja koje postavljaju Isusu: "Što ti na to kažeš?" (r. 5). Isus ne odgovara, šuti i čini tajanstvenu gestu: "Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu" (r. 7). Možda je crtao po pijesku, neki kažu da je ispisivao grijehe farizejâ... bilo kako bilo, pisao je, činio se odsutnim. Na taj način poziva sve da se smire, da ne djeluju impulzivno i da traže Božju pravdu. Ali oni zli među njima inzistiraju i očekuju odgovor od njega. Činilo se da su žedni krvi. Tada Isus podiže svoj pogled i reče: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen" (r. 7). Ovaj je odgovor tužitelje ostavio bez teksta, razoružavši ih u pravom smislu te riječi: svi položiše svoje "oružje", to jest kamenje, bilo ono vidljivo namijenjeno ženi, bilo ono skriveno namijenjeno Isusu. I dok Gospodin i dalje nastavlja pisati po tlu, raditi crteže, ne znam..., tužitelji odlaze jedan za drugim, pognute glave, počevši od starijih, koji su svjesniji toga da nisu bez grijeha. Koliko je dobro za nas biti svjesni da smo i mi grješnici! Kad ogovaramo druge – sve ono što nam je dobro znano –, koliko bi dobro bilo za nas imati hrabrost baciti na tlo kamenje koje kanimo baciti na druge i promisliti malo o vlastitim grijesima!
Ostadoše tako ondje samo žena i Isus: bijeda i milosrđe, licem u lice. I koliko puta se to i nama dogodi kad dođemo pred ispovjedaonicu, sa stidom, da pokažemo našu bijedu i molimo oproštenje! "Ženo, gdje su oni?" (r. 10), kaza joj Isus. Dovoljna je ta tvrdnja i njegov pogled pun milosrđa i ljubavi da ta osoba – možda prvi puta – osjeti da ima dostojanstvo, da ona nije njezin grijeh, ona ima osobno dostojanstvo; da može promijeniti život, može izaći iz svojih ropstava i krenuti novim putem.
Draga braćo i sestre, ta žena predstavlja sve nas, koji smo grešnici, to jest preljubnici pred Bogom, koji su izdali njegovu vjernosti. A njezino iskustvo predstavlja Božju volju za svakog od nas: ne našu osudu, nego naše spasenje po Isusu. On je milost koja spašava od grijeha i smrti. On je na tlu, u prahu od kojeg je sačinjeno svako ljudsko biće (usp. Post 2, 7), napisao Božju presudu: "Ne želim da umreš, već da živiš". Bog nas ne pribija na naš grijeh, ne poistovjećuje nas sa zlom koje smo počinili. Mi imamo jedno ime i Bog nas ne poistovjećuje s nazivom grijeha kojeg smo počinili. Želi nas osloboditi i želi da i mi to isto hoćemo zajedno s njime. Želi da se naša sloboda odvrati od zla i okrene dobru, a to je moguće – to je moguće! – s njegovom milošću.
Neka nam Djevica Marija pomogne potpuno se pouzdati u Božje milosrđe da bismo postali nova stvorenja.
Nakon Angelusa
[…]
Sada vam želim ponovno darovati džepno Evanđelje. Riječ je o Evanđelju po Luki, koje čitamo na nedjelje kroz ovu liturgijsku godinu. Knjižica nosi slijedeći naslov: "Evanđelje milosrđa svetog Luke"; naime taj evanđelist prenosi Isusove riječi: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (6, 36), iz kojih je preuzeta tema ove jubilejske godine. Besplatno će vam ih podijeliti volonteri iz Pedijatrijskog dispanzera "Sveta Marta" u Vatikanu, zajedno s nekoliko starijih osoba i baka i djedova iz Rima.
Koliko su samo velike zasluge baka i djedova koji prenose vjeru unucima! Pozivam vas da uzmete to Evanđelje i da ga čitate, po jedan odlomak svaki dan; tako će Očevo milosrđe prebivati u vašem srcu i moći ćete ga nositi svima koje susrećete. A na kraju, na 123. stranici, je popis sedam djela tjelesnog milosrđa i sedam djela duhovnog milosrđa. Bilo bi dobro da ih naučite napamet, tako ih je lakše činiti! Pozivam vas da uzmete to Evanđelje, da Očevo milosrđe izvodi djela u vama. A vas, volonteri, djedovi i bake koji dijelite to Evanđelje, pozivam da mislite i na one koji su na Trgu Pija XII. – vidi se da nisu mogli ući – da i oni dobiju to Evanđelje.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja! (IKA)