Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Odlomak koji smo slušali govori nam o Božjem milosrđu koje se ostvaruje u otkupljenju, to jest u spasenju koje nam je darovano krvlju njegova Sina Isusa (usp. 1 Pt 1, 18-21). Riječ "otkupljenje" se rijetko koristi, a ipak je od temeljne važnosti jer označava najradikalnije oslobođenje koje je Bog mogao ostvariti za nas, za čitavo čovječanstvo i sav stvoreni svijet. Čini se da današnji čovjek ne voli misliti da je oslobođen i spašen Božjim zahvatom. Današnji se čovjek, naime, zavarava u pogledu vlastite slobode koju smatra snagom kojom se sve postiže. Hvasta se također time. Ali u stvarnosti tome nije tako. Koliko li se samo obmana ljudima podvaljuje pod izlikom slobode; koliko li je samo novih vrsta ropstva nastalo u ovo naše doba i to u ime lažne slobode! Toliki, toliki robovi… I oni govore: "Ja to radim jer želim to činiti, uzimam drogu jer mi se sviđa, slobodan sam, činim ovo drugo". Oni su robovi! Postaju robovima u ime slobode. Svi smo vidjeli takve osobe koje na kraju nisko padnu. Potrebno nam je da nas Bog oslobodi svih oblika ravnodušnosti, sebičnosti i samodostatnosti.

Riječi apostola Petra vrlo dobro izražavaju smisao novog životnog stanja na koje smo pozvani. Postavši jedan od nas, Gospodin Isus ne samo da preuzima na sebe ljudsko stanje, već nas uzdiže dajući nam mogućnost da budemo Božja djeca. Svojom smrću i uskrsnućem Isus Krist, Jaganjac Božji bez mane, pobijedio je smrt i grijeh da nas oslobodi njihove vlasti. On je Jaganjac koji je žrtvovan za nas kako bismo mogli primiti novi život sačinjen od opraštanja, ljubavi i radosti. Baš su lijepe te tri riječi: oproštenje, ljubav i radost. Sve što je on preuzeo na sebe je također otkupljeno, oslobođeno i spašeno. Nema sumnje da nas život stavlja na kušnju i katkad trpimo zbog toga. Ipak, u tim trenucima smo pozvani upraviti svoj pogled prema Isusu raspetome koji trpi za nas i s nama, kao siguran dokaz da nas Bog ne napušta. Nikada ne zaboravimo, ipak, da u tjeskobama i progonima, kao i u svakodnevnim bolima uvijek smo oslobođeni milosrdnom rukom Boga koji nas podiže k sebi i vodi nas prema novom životu.

Božja je ljubav bezgranična: možemo otkrivati uvijek nove znakove koji pokazuju njegovu pažnju prema nama i prije svega njegovu volju da doprije do nas i da ide pred nama. Čitav naš život, premda označen krhkošću grijeha, nalazi se pod pogledom Boga koji nas ljubi. Koliko nam samo stranica Svetoga pisma govori o Božjoj prisutnosti, blizini i nježnosti prema svakom čovjeku, a posebno prema malenima, slabima i nevoljnima! Bog ima veliku nježnost, veliku ljubav prema malenima, prema najslabijima, prema onima koje je društvo odbacilo. Što smo više u potrebi, to se njegov pogled na nas većma ispunja milosrđem. Budući da su mu poznate naše slabosti, ide nam u susret samilosnim suosjećanjem. Poznaje naše grijehe i oprašta nam; uvijek oprašta! Toliko je dobar, toliko je dobar naš Otac.

Stoga, draga braćo i sestre, otvorimo se Gospodinu, primimo njegovu milost! Jer, kao što se kaže u psalmi, "u Gospodina [je] milosrđe i obilno je u njega otkupljenje" (130, 7).