Tribina u Župi Sveta Nedelja
U Župi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji treću godinu se održavaju mjesečne tribine pod naslovom „Hrvatski jezik i njegove ljepote“.
Tribina na temu JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749-1832): njemački pjesnik, prozaist i dramatičar, klasik svjetske književnosti, održat će se u utorak, 18. listopada 2016. godine s početkom u 19:15 sati u dvorani župnog pastoralnog centra. Uz župnika mr. Marijana Kušenića na tribini govori Mladenko Spahija, krasnoslovi Željko Žužić, a pjeva Klara Matić.
Svestranost i snaga Goetheove lirike najveći su događaj u povijesti europskog pjesništva u razdoblju antiklasicizma i romantizma, u epohi u kojoj doista nije nedostajalo velikih pjesnika. Holderlin, Shelley, Leopardi, Lamartin i Puškin bili su Goetheovi suvremenici.
No upravo usporedba s tim liricima uvjerava nas u čemu je nenadomjestivo značenje stvaralačke univerzalnosti, koja je prema nekim shvaćanjima u europskoj estetičkoj predaji jedno od znamenja klasika, klasičnog autora. Proširi li se, uvjetno, korpus lirike poetskim vrhovima u monolozima i dijalozima Fausta, Mefista i Margarete, utemeljeno se stvara predodžba o snopu pjesničke energije u kojima su virtualno sadržane odlučujuće lirske težnje cijelog stoljeća i tako raznorodni autori poput Heinea i Baudelairea, da spomenemo smo najosebujnije pjesnike, mogli su se prepoznati u Goetheovu univerzalizmu.
Tribina na temu JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749-1832): njemački pjesnik, prozaist i dramatičar, klasik svjetske književnosti, održat će se u utorak, 18. listopada 2016. godine s početkom u 19:15 sati u dvorani župnog pastoralnog centra. Uz župnika mr. Marijana Kušenića na tribini govori Mladenko Spahija, krasnoslovi Željko Žužić, a pjeva Klara Matić.
Svestranost i snaga Goetheove lirike najveći su događaj u povijesti europskog pjesništva u razdoblju antiklasicizma i romantizma, u epohi u kojoj doista nije nedostajalo velikih pjesnika. Holderlin, Shelley, Leopardi, Lamartin i Puškin bili su Goetheovi suvremenici.
No upravo usporedba s tim liricima uvjerava nas u čemu je nenadomjestivo značenje stvaralačke univerzalnosti, koja je prema nekim shvaćanjima u europskoj estetičkoj predaji jedno od znamenja klasika, klasičnog autora. Proširi li se, uvjetno, korpus lirike poetskim vrhovima u monolozima i dijalozima Fausta, Mefista i Margarete, utemeljeno se stvara predodžba o snopu pjesničke energije u kojima su virtualno sadržane odlučujuće lirske težnje cijelog stoljeća i tako raznorodni autori poput Heinea i Baudelairea, da spomenemo smo najosebujnije pjesnike, mogli su se prepoznati u Goetheovu univerzalizmu.