Svjetlo vjere ne smijemo zadržati za sebe
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 5. veljače 2017.
Ovih nedjelja liturgija nam stavlja pred oči takozvani Govor na gori, iz Matejeva Evanđelja. Nakon što su prošle nedjelje predstavljena blaženstva, danas se ističu Isusove riječi koje opisuju poslanje njegovih učenika u svijetu (usp. Mt 5, 13-16). On koristi prispodobe o svjetlu i soli i njegove su riječi upućene učenicima svih vremena, pa tako i nama.
Isus nas poziva da svjedočanstvom dobrih djela budemo odraz svjetlosti: "Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt 5, 16). Te riječi ističu da ćemo biti prepoznati kao pravi učenici Onoga koji je Svjetlo svijeta ne po svojim riječima već po svojim djelima. Naše ponašanje u dobru i zlu, naime, ostavlja traga na drugima. Imamo stoga dužnost i odgovornost za taj dar koji smo primili: svjetlo vjere, koje je u nama po Kristu i djelovanju Duha Svetoga, ne smijemo zadržati za sebe kao da je to naše vlasništvo. Pozvani smo naprotiv učiniti da ono svijetli u svijetu, darivati ga drugima po dobrim djelima. Koliko samo svijet treba svjetlo evanđelja, koje preporađa, liječi, jamči spasenje onome tko ga prihvati! To svjetlo moramo nositi svojim dobrim djelima.
Svijetlo naše vjere dijeljenjem se ne gasi, već se pojačava. No može nestati ako ga ne hranimo ljubavlju i karitativnim djelima. Tako se slika svijetla susreće s onom o soli. Tekst iz Evanđelja, naime, kaže nam da smo, kao Kristovi učenici, također "sol zemlje" (r. 13). Sol je element koji daje ukus hrani, ali ju i čuva da se ne pokvari – u Isusovo vrijeme nije bilo hladnjaka! Stoga je poslanje kršćanâ u društvu dati "okus" životu vjerom i ljubavlju koje nam je Krist dao i istodobno se kloniti zaraženih klica sebičnosti, zavisti, ocrnjivanja drugih i slično. Te klice uništavaju tkivo naših zajednica koje bi naprotiv trebale blistati kao mjesta prihvaćanja, solidarnosti i pomirenja. Da bismo mogli izvršiti to poslanje potrebno je da se prije svega mi sami oslobodimo razornih opakosti svjetovnih utjecaja, koje se suprotstavljaju Kristu i Evanđelju. To čišćenje nikada ne završava, treba ga neprestano čini, svakoga dana!
Svaki je od nas pozvan biti u vlastitim sredinama svakidašnjeg života svijetlo i sol, ustrajući u zadaći preporođivanja ljudske stvarnosti u duhu evanđelja i perspektivi Božjeg kraljevstva. Neka nam naša Majka pomogne da dopustimo da nas Gospodin neprestano čisti i prosvjetljuje, kako bismo i mi postali "svjetlo zemlje" i "sol svijeta"!
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
danas se u Italiji slavi Dan života na temu "Žene i muškarci za život tragom svete Terezije iz Kolkate". Pridružujem se talijanskim biskupima u želji za hrabrim odgojnim djelovanjem u korist ljudskog života. Svaki je život svet! Promičimo kulturu života kao logički odgovor na odbacivanje i demografski pad; budimo blizu i zajedno molimo za djecu kojoj prijeti opasnost prekida trudnoće kao i za osobe koje su pri kraju života – svaki je život svet! – kako nitko ne bi ostao napušten i kako bi ljubav branila smisao života. Sjetimo se riječi Majke Terezije: "Život je ljepota, divi joj se; život je život, brani ga!", bilo da je to dijete koje se treba roditi ili osoba koja je blizu smrti.
Pozdravljam sve one koji se zalažu za život, profesore s rimskih sveučilišta i one koji surađuju na obrazovanju novih naraštaja kako bi bili kadri graditi društvo u kojem je svaku osobu prihvaća u njezinu dostojanstvu.