Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu 11. ožujka 2017. godine u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje prigodom petnaeste obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. U svojoj homiliji istaknuo je da „živimo u godini iznimnoga događaja za Crkvu zagrebačku, u godini Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije“, naglasivši da je i kardinal Kuharić u svoje vrijeme planirao organizirati nadbiskupijsku sinodu.

„Dragi vjernici, blagoslov je što po sinodskom hodu smijemo posvijestiti svoju crkvenost; što otkrivamo bogatstvo koje nam je darovano u bogatoj povijesti Crkve i rastu prema Božjemu kraljevstvu. I kada se susrećemo s raznim pitanjima na koja odmah ne vidimo jasna rješenja, nosimo pouzdanje u krilu otajstva Crkve koja se najsnažnije očituje u euharistiji nedjelje. Ona preobražava za zajedništvo koje nije građeno na interesima i na sebičnosti“, rekao je Kardinal.

Podsjetio je na riječi kardinala Kuharića kojega je posebno nadahnjivala slika Crkve svih vjernika, stavljajući naglasak na laike: „Vjernik u Saboru, vjernik u ministarstvu, vjernik u laboratoriju, na katedri, on uprisutnjuje Crkvu, ne kao vlast, nego kao vrijednost; on svojim djelovanjem, svojim poštenjem, svojom moralnošću jednostavno uprisutnjuje zdravo vjerničko svjedočanstvo, ne zato da on vlada nad drugima, nego da drugima svijetli svojim primjerom. […] Svaki je vjernik pozvan da bude svjetlo tamo gdje živi: profesor, učitelj, liječnik, sabornik. […] To je laički poziv, to je laički apostolat: da budu izgrađeni vjernici koji znaju svoj posao, koji su stručni, savjesni i koji na taj način liječe društvo od nepoštenja, od sebičnosti, od podmićivanja, od izigravanja zakona i pravednosti. (Travanj 1994., navedeno prema: Franjo kardinal Kuharić, Principi dobra, Glas Koncila, Zagreb 1996., str. 133-134)“.

Nastavno na riječi kardinala Kuharića, kardinal Bozanić je naglasio: „Draga braćo i sestre, vjernik u Crkvi ne vidi samo ljudsku organizaciju, neku političku stvarnost, kulturnu vrijednost, nego otajstvo zajedništva Boga i ljudi po Isusu Kristu, u kojemu smo preporođeni, preobraženi na novi život, čije Tijelo smo svi mi vjernici, živeći svetost Crkve u svojoj ljudskoj grješnosti, nošeni zagovorom i primjerom svetih. Pozvani smo živjeti svoj kršćanski poziv u konkretnosti povijesnih okolnosti, osobnih i društvenih odnosa, obilježeni svojim domom i Domovinom, jezikom i kulturom. Raduje nas što smo baštinici velikoga broja svjedoka vjere u dragoj nam domovini Hrvatskoj“.