Zagrebačka nadbiskupija

1. Rado pozdravljam sve okupljene na godišnjem susretu prigodom otvaranja sudske godine. Srdačno pozdravljam nazočne biskupe i goste. Poseban pozdrav upućujem vama, poštovani suci, promicatelji pravde, branitelji veze, odvjetnici, kancelari, bilježnici, sudski stručnjaci i tumači.
Zahvaljujem Gospodinu za milosni dar ovog susreta. Takvim se susretima učvršćuje i promiče tijesna suradnja između biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine, potpisnika Sporazuma o uspostavi Međubiskupijskih sudova u Zagrebu, i službenika pravde kojima smo povjerili vršenje sudske vlasti.

Drago mi je da vam i ovom prigodom, kao moderator Međubiskupijskih sudova, mogu izraziti poštovanje i zahvalnost za vrijedan posao koji vršite, posebno što unosite svjetlo istine u krize, tjeskobe i teškoće vjernika koji su pred dvojbom o valjanosti svoje ženidbe ili su uvjereni u njezinu ništavost.

2. Papa Franjo ove se godine prigodom susreta sa službenicima suda Rimske rote osvrnuo na pitanje odnosa vjere i sakramenta ženidbe, a posebno na to kako se gleda na vjeru duboko ukorijenjenu u ljudskom i kulturnom okruženju u kojem se oblikuje ženidbena nakana. U nagovoru Papa kaže: »Ne možemo zanijekati to da nam jedan, danas neobično rasprostranjeni način mišljenja, nastoji zamračiti pristup vječnim istinama. Riječ je o mentalitetu koji često vrlo široko i kapilarno prožima stajališta i ponašanje čak i samih kršćana (usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 64), čija vjera slabi i gubi vlastitu izvornost kriterija tumačenja i djelovanja za osobnu, obiteljsku i društvenu opstojnost. Takvo okruženje, u kojem nedostaju religijske i vjerske vrijednosti, neizbježno utječe i na ženidbenu privolu. Vjerska iskustva onih koji traže sklapanje kršćanske ženidbe vrlo su različita. Neki aktivno sudjeluju u životu župe; drugi se tome pak po prvi puta primiču; neki vode ponekad i vrlo intenzivan molitveni život; drugi se pak vode nekim neodređenim religioznim osjećajem; a ponekad su to osobe koje su daleko od vjere ili im vjere nedostaje« (Papa Franjo, Nagovor sudu Rimske rote, 21. siječnja 2017. godine).

Nisu ni naši mladi i zaručnici pošteđeni mentaliteta i djelovanja koja čovjeka nastoje udaljiti od Božjih istina. Ateizam, konzumeristički materijalizam, agnosticizam, duh indiferentizma, pošast sinkretizma, kao i novi oblici religioznosti odvraćaju čovjeka od Boga, priječe razvoj i očuvanje milosti primljene krštenjem i onoga što je bitno. Presudno je da čovjek bude otvoren Božjoj istini koja nadilazi našu ljudsku spoznaju. Tko svjesno odbacuje Božju istinu, dovodi svoj život u opasnost te otvara prostor »ocu laži« (Iv 8, 44) i njegovim suradnicima koji se neprestano bore kako čovjeka držati daleko od Boga i objavljene Istine. Odbacivanje Boga u konačnici dovodi do poremećaja u međuljudskim odnosima, krivog shvaćanja slobode te čovjek ulazi u zamku uznositosti, oholosti, samodostatnosti (usp. Post 3, 5) što mu zastire pogled na pravu istinu o Bogu i čovjeku, Crkvi i svijetu.

3. Božja objava, sadržana u Svetom Pismu i Predaji, poziva nas da budemo otvoreni Božjoj istini, da je otkrivamo i ostvarimo u konkretnom vjerničkom životu, bračnome i obiteljskome. Za brak i obitelj nije dovoljno osloniti se samo na svoje ljudske snage, nego je potrebno koristiti i dar vjere. Isus kaže: »Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa« (Iv 15, 5). Time Isus podsjeća na temeljnu istinu da čovjek nije sposoban sam postići ono što je potrebno za ostvarenje istinskog dobra. Mudar čovjek gradi budućnost na čvrstoj stijeni (usp. Mt 7, 24-27), prihvaća Božju ponudu i Božju istinu te se otvara daru vjere. A vjera je čvrsto pouzdanje u posjedovanje već onoga čemu se nadamo (usp. Heb 11, 1), jer onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže (usp. Heb 11, 6). Lijepo će to zaključiti Katekizam Katoličke Crkve: »Vjera je bogoslovna krepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve što je On rekao i objavio i što nam Sveta Crkva predlaže vjerovati, jer je On sama istina. Vjerom ꞌčovjek svega sebe slobodno Bogu predajeꞌ. Zato vjernik nastoji upoznati i vršiti volju Božju« (KKC, 1814).

Tko prigrli vjeru, živi od vjere (usp. Rim 1, 17), njegova živa vjera je »ljubavlju djelotvorna« (Gal 5, 6) te postaje sposoban darivati samoga sebe drugome, drugima, djeci, obitelji, bližnjima, daje snagu da se prigrle i trpljenja, teška iskušenja, osobni i socijalni problemi. Zaručnik i zaručnica pozvani su slavlju sakramenta ženidbe pristupiti sa stavom vjere, vjerovati u živoga Boga, koji je svrha i sreća čovjeka i koji nas zato u svojoj providnosti želi u našem životnom pozivu usmjeravati prema toj svrsi i sreći. Kako bi slavlje sakramenta ženidbe bilo valjano, dopušteno, ali i plodonosno, kateheza za pripravu mora među ostalim neumorno isticati da »Spasitelj ljudi i Zaručnik Crkve dolazi u susret kršćanskim supruzima po sakramentu ženidbe«, te »ostaje i nadalje s njima da se u međusobnom predanju stalnom vjernošću ljube, kao što je on ljubio Crkvu i sama sebe predao za nju« (GS, 48).

4. Istina je, u današnje vrijeme postoji opasnost da se uđe u brak pomalo nespremno, ponekad bez dublje i ozbiljne svijesti o značenju kršćanskoga braka, bračnih obveza, bez stava vjere, ne uviđajući ozbiljnost, veličinu i zahtjevnost tog sakramenta što, nažalost, kao posljedicu ima i velik broj rastava. U svjetlu boljeg organiziranja priprave za brak, potrebno se pitati što Crkva može poduzeti, koje putove i pastoralna sredstva primijeniti? Glede odgovora na to pitanje članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije raspravljali su na drugom sinodskom zasjedanju: »Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova otajstva«. U svjetlu Radnog dokumenta i više intervenata, lako se može sažeti da je priprava za ženidbu zadaća svekolike biskupijske zajednice, struktura i osoba pastorala braka i obitelji te da je priprava prigodno i povlašteno vrijeme evangelizacije zaručnika.

Doista, oni zaručnici koji su povezani s Crkvom i aktivno žive vjeru, u pripravi za ženidbu mogu još bolje spoznati i ući u otajstvo sakramenta ženidbe. Onima pak koji su udaljeni od Crkve ili su slabe vjere, ili vjere koja je bila u sjeni ili na marginama života, to je izvrsna prigoda ne samo za navještaj ljepote i važnosti sakramenta ženidbe, nego i prigoda da ponovno otkriju temeljni Božji poziv koji su primili po krštenju. Velika je i odgovorna zadaća Crkve zaručnicima pokazati na Isusa, pomoći im da dođu do susreta s njime, s porukom Evanđelja i s naukom Crkve. Dakle, »kršćanska zajednica kojoj se zaručnici predstavljaju pozvana im je cijelim svojim srcem naviještati Evanđelje, kako bi njihovo iskustvo ljubavi moglo postati sakramentom, djelatnim znakom spasenja. U toj prigodi Isusovo otkupiteljsko poslanje stiže do muškarca i žene u konkretnosti njihova života u ljubavi. Taj trenutak za čitavu zajednicu postaje jedna posebna prigoda za poslanje« (Papa Franjo, Nagovor sudu Rimske rote, 21. siječnja 2017. godine).

Svjesni smo da živimo u vrlo zahtjevnom vremenu, kako za obitelj tako i za pastire, stoga je potrebno da pastoralna priprava zaručnika bude organizirana kao hod vjere, odnosno u slučaju osoba koje ne vjeruju ili čija je vjera slaba, zanemarena, neformirana ili manjkavo odgajana ili zaboravljena, kao hod prema vjeri. Osim već postojećih putova, modela priprave za ženidbu i njezinih sadržaja, bilo za sakramentalni vid ženidbe bilo za naravni vid ženidbe, ispred nas je izazov da se zaručnicima omogući djelatno sudjelovanje kroz razgovor, rad u skupinama i kroz molitvu (dani sabranosti i molitve, duhovne vježbe za zaručnike). Apostolska pobudnica Familiaris consortio govori o putu priprave »nešto slično kao kod katekumenata« (FC, 66).

Sinodalni oci su na prošle dvije biskupske Sinode zagovarali »svojevrsni novi katekumenat«, a papa Franjo u ovogodišnjem nagovoru službenicima suda Rimske rote ukazao je na to riječima: »kao što je za krštenje odraslih katekumenat dio sakramentalnog procesa, tako i priprava za ženidbu neka postane sastavnim dijelom čitave ženidbene sakramentalne procedure, a to je sredstvo, svojevrsni spasonosni lijek, koji će onemogućiti porast broja sklopljenih ništavih ili nepostojanih ženidbi«. Doista, kvalitetni putovi priprave za ženidbu najbolje su sredstvo prevencije njezine ništavosti.

5. Poštovani djelatnici Međubiskupijskih sudova, obavljajući svakidašnje zadaće na sudu, vi uviđate da vjera ili nedostatak vjere, puka mlakost i ravnodušnost, radikalno protivljenje Božjoj istini, nevjera zaručnika može utjecati na valjanost odnosno nevaljanost ženidbe. Kada u sudskoj praksi naiđete na pitanje odnosa vjere i sakramenta ženidbe te utjecaja vjere na valjanost ženidbe, služite se naukom pape Benedikta XVI. iz 2013. godine te pape Franje, od 2014. do 2017. godine, što su ga izrekli pred službenicima suda Rimske rote. Uzastopno obraćanje dvojice papa na tu temu, i s njom povezanu problematiku, upućuju na potrebu ispravne primjene u sudskoj praksi. U tom nauku sudac, doista, može i treba naći svojevrsni »kanon« – »ravnalo«, »pravu mjeru«, načela za ispravnu primjenu ženidbenoga supstantivnog i procesnog kanonskog prava u konkretnom slučaju u kojem se dovodi u pitanje vjera zaručnika.

I dok u pojedinim parnicama budete zauzeti pitanjem utjecaja vjere na valjanost ženidbe, u sudskom pastoralu, napose u susretima sa strankama u postupku i svjedocima, ne propustite potaknuti sve one za koje vidite da su udaljeni od vjere ili od vjerske prakse da se vrate na put obraćenja i započnu otvoreno pokazivati poslušnost Božjoj volji, otvorenost Božjoj istini i milosti. Ne zaboravite da vrijeme sazrijevanja u vjeri uključuje sve korake sakramentalnog putovanja: od priprave za vjenčanje preko vjenčanja do prvih godina braka, kao i kasnije u bračnim radostima i žalostima, u trenutku rastave te tijekom vođenja parnice, ali i u razdoblju nakon izrečene presude, bilo pozitivne ili negativne, kada će isto tako biti važno kakva je vjera onih kojima je ona upućena. Odgovorni smo jedni za druge, odgovorni smo za naše spasenje i za spasenje bližnjih.

6. Koristim ovu prigodu zahvaliti vam što ste prošle sudske godine izradili korisne materijale za obavijesnu, savjetničku i posredničku službu pastira. Zahvaljujem za izradu Priručnika za provedbu pastoralne istrage i pripremu parnice proglašenja ništavosti ženidbe, koji je postao korisno sredstvo župnicima, ali i ostalim pastoralnim djelatnicima za provedbu pastoralne istrage i pripremu parnice.

Vama pak koji u Uredu za davanje savjeta razgovarate s vjernicima koji nose rane osobnih neuspjeha i prekida bračne zajednice, želim dar Duha Svetoga mudrosti, razuma i savjeta u razlučivanju životnih situacija razvedenih, rastavljenih i, posebno, nepravedno napuštenih.
Svima vama koji vršite službe i svakidašnje dužnosti na Međubiskupijskim sudovima želim da i ove sudske godine služite vedra duha i prožeti žarkom ljubavlju prema Crkvi, a osobito prema onima koji od vas traže blizinu i pravednost.
Zahvalan za Vaš rad, na svakoga od Vas zazivam obilje Božjeg blagoslova te majčinsku zaštitu Presvete Bogorodice Marije, Majke milosrđa, i blaženog Alojzija Stepinca.
Ovime sudsku godinu 2017. proglašavam otvorenom.