Milosrđe – novo vino Gospodinova vinograda
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Liturgija ove nedjelje donosi nam prispodobu o vinogradarima, kojima vinogradar povjerava svoj vinograd koji je zasadio a zatim otputovao (usp. Mt 21, 33-43). Time stavlja na kušnju vjernost vinogradara: njima je povjeren vinograd o kojem se trebaju brinuti, pobrinuti se da donese rod te predati vlasniku urod. Kada je stiglo vrijeme berbe, gospodar šalje svoje sluge da preuzmu urod. Ali, vinogradari zauzimaju posesivan stav, nisu se smatrali samo upraviteljima, nego vlasnicima te su odbili slugama predati urod.
Zlostavljaju sluge, a neke i ubijaju. Gospodar je strpljiv s njima i šalje druge sluge, još u većem broju nego prije, no rezultat je isti. Na kraju odlučuje poslati svoga sina, ali vinogradari, koji su bili zatočenici vlastitog posesivnog ponašanja, ubijaju i sina, misleći da će time steći njegovu baštinu.
Ova prispodoba na alegorijski način prikazuje one prijekore koje su proroci upućivali u pogledu povijesti Izraela. Ta se prispodoba tiče i nas: riječ je o savezu koji je Bog htio sklopiti s čovječanstvom, a pozvao je također nas da budemo dio tog saveza. No, kao i svaka druga povijest ljubavi, i povijest savezu ima svoje pozitivne trenutke, ali je obilježena i izdajom te odbacivanjima.
Da bi se bolje razumjelo na koji način Bog Otac reagira na odbacivanja njegove ljubavi, u tome se odlomku iz Evanđelje u usta gospodara vinograda stavlja pitanje: „Kada, dakle, dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" (Mt 21, 40). To pitanje ističe da Božje razočaranje zlim ponašanjem ljudi nije posljednja riječ! I to je velika novost kršćanstva: Bog koji, premda razočaran našim pogreškama i grijesima, neće pogaziti zadanu riječ, ne zaustavlja se i prije svega ne traži osvetu!
Braćo i sestre, Bog se ne osvećuje! Bog ljubi, ne osvećuje se, čeka na nas kako bi nam oprostio, kako bi nas zagrlio. Po „kamenju koje odbaciše graditelji" – a Krist je prvi kamen koji su graditelji odbacili – po situacijama slabosti i grijeha, Bog nastavlja stavljati u optjecaj „novo vino" svoga vinograda, odnosno milosrđe; to je novo vino Gospodinova vinograda: milosrđe. Postoji samo jedna prepreka Božjoj ustrajnoj i nježnoj volji: naša nadutost i naša preuzetnost, koja ponekad postaje čak i nasilje! Suočena s takvim stavovima i tamo gdje se ne daju plodovi, Riječ Božja zadržava svu svoju moć prijekora i upozorenja: „Oduzet će se od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove" (Mt 21, 43).
Hitnost kojom moramo odgovoriti dobrim plodovima na Gospodinov poziv, koji nas poziva da postanemo njegov vinograd, pomaže nam shvatiti što je to novo i izvorno u kršćanskoj vjeri. Ona nije samo zbroj propisa i moralnih normi, nego je prije svega ponuda ljubavi koju je Bog, po Isusu Kristu, uputio i nastavlja upućivati ljudskom rodu. Riječ je o pozivu da budemo dionici te povijesti ljubavi i postanemo živi i otvoreni vinograd koji je bogat plodovima i nadom za sve.
Zatvoreni vinograd može se izroditi u divljaku i donositi divlje grožđe. Pozvani smo izaći iz vinograda i staviti se u službu braće i sestara koji nisu s nama, kako bismo se međusobno bodrili i podsjećali da u svakom okruženju trebamo biti Gospodinov vinograd, pa i u onima koji su najudaljeniji i puni teškoća i prepreka.
Draga braćo i sestre, utecimo se zagovoru Presvete Marije, da nam pomogne da budemo posvuda, a napose na periferijama društva, vinograd koji je Gospodin zasadio za dobro sviju i donosimo dobro vino Gospodinova milosrđa.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, jučer je u Milanu blaženim proglašen otac Arsenije iz Trigola (svjetovnog imena Giuseppe Migliavacca), svećenik Reda Manje braće kapucina i utemeljitelj Sestara Presvete Marije Tješiteljice. Uzdignimo hvalu Gospodinu zbog tog njegova poniznog učenika, koji i usred protivština i kušnji – a bilo ih je mnogo – nikada nije izgubio nadu. (IKA)
Liturgija ove nedjelje donosi nam prispodobu o vinogradarima, kojima vinogradar povjerava svoj vinograd koji je zasadio a zatim otputovao (usp. Mt 21, 33-43). Time stavlja na kušnju vjernost vinogradara: njima je povjeren vinograd o kojem se trebaju brinuti, pobrinuti se da donese rod te predati vlasniku urod. Kada je stiglo vrijeme berbe, gospodar šalje svoje sluge da preuzmu urod. Ali, vinogradari zauzimaju posesivan stav, nisu se smatrali samo upraviteljima, nego vlasnicima te su odbili slugama predati urod.
Zlostavljaju sluge, a neke i ubijaju. Gospodar je strpljiv s njima i šalje druge sluge, još u većem broju nego prije, no rezultat je isti. Na kraju odlučuje poslati svoga sina, ali vinogradari, koji su bili zatočenici vlastitog posesivnog ponašanja, ubijaju i sina, misleći da će time steći njegovu baštinu.
Ova prispodoba na alegorijski način prikazuje one prijekore koje su proroci upućivali u pogledu povijesti Izraela. Ta se prispodoba tiče i nas: riječ je o savezu koji je Bog htio sklopiti s čovječanstvom, a pozvao je također nas da budemo dio tog saveza. No, kao i svaka druga povijest ljubavi, i povijest savezu ima svoje pozitivne trenutke, ali je obilježena i izdajom te odbacivanjima.
Da bi se bolje razumjelo na koji način Bog Otac reagira na odbacivanja njegove ljubavi, u tome se odlomku iz Evanđelje u usta gospodara vinograda stavlja pitanje: „Kada, dakle, dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" (Mt 21, 40). To pitanje ističe da Božje razočaranje zlim ponašanjem ljudi nije posljednja riječ! I to je velika novost kršćanstva: Bog koji, premda razočaran našim pogreškama i grijesima, neće pogaziti zadanu riječ, ne zaustavlja se i prije svega ne traži osvetu!
Braćo i sestre, Bog se ne osvećuje! Bog ljubi, ne osvećuje se, čeka na nas kako bi nam oprostio, kako bi nas zagrlio. Po „kamenju koje odbaciše graditelji" – a Krist je prvi kamen koji su graditelji odbacili – po situacijama slabosti i grijeha, Bog nastavlja stavljati u optjecaj „novo vino" svoga vinograda, odnosno milosrđe; to je novo vino Gospodinova vinograda: milosrđe. Postoji samo jedna prepreka Božjoj ustrajnoj i nježnoj volji: naša nadutost i naša preuzetnost, koja ponekad postaje čak i nasilje! Suočena s takvim stavovima i tamo gdje se ne daju plodovi, Riječ Božja zadržava svu svoju moć prijekora i upozorenja: „Oduzet će se od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove" (Mt 21, 43).
Hitnost kojom moramo odgovoriti dobrim plodovima na Gospodinov poziv, koji nas poziva da postanemo njegov vinograd, pomaže nam shvatiti što je to novo i izvorno u kršćanskoj vjeri. Ona nije samo zbroj propisa i moralnih normi, nego je prije svega ponuda ljubavi koju je Bog, po Isusu Kristu, uputio i nastavlja upućivati ljudskom rodu. Riječ je o pozivu da budemo dionici te povijesti ljubavi i postanemo živi i otvoreni vinograd koji je bogat plodovima i nadom za sve.
Zatvoreni vinograd može se izroditi u divljaku i donositi divlje grožđe. Pozvani smo izaći iz vinograda i staviti se u službu braće i sestara koji nisu s nama, kako bismo se međusobno bodrili i podsjećali da u svakom okruženju trebamo biti Gospodinov vinograd, pa i u onima koji su najudaljeniji i puni teškoća i prepreka.
Draga braćo i sestre, utecimo se zagovoru Presvete Marije, da nam pomogne da budemo posvuda, a napose na periferijama društva, vinograd koji je Gospodin zasadio za dobro sviju i donosimo dobro vino Gospodinova milosrđa.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, jučer je u Milanu blaženim proglašen otac Arsenije iz Trigola (svjetovnog imena Giuseppe Migliavacca), svećenik Reda Manje braće kapucina i utemeljitelj Sestara Presvete Marije Tješiteljice. Uzdignimo hvalu Gospodinu zbog tog njegova poniznog učenika, koji i usred protivština i kušnji – a bilo ih je mnogo – nikada nije izgubio nadu. (IKA)