Zagrebačka nadbiskupija

Molitva treba biti u središtu života svećenika i onih koji se to pripremaju postati, kao što je bila u središtu Kristova života – poručio je kardinal Pietro Parolin bogoslovima s kojima se drugog dana svog boravka u Zagrebu u utorak 31. listopada susreo u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu.
 
Susret Državnog tajnika Svete Stolice s bogoslovima započeo je euharistijskim slavljem u kapeli Sjemeništa, u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u RH mons. Giuseppeom Pintom, tajnikom Apostolske nuncijature u RH mons. Januszom Blachowiakom te odgojiteljima i duhovnicima Sjemeništa predvođenima rektorom Bogoslovije preč. Anđelkom Košćakom.


 
Na početku svoje homilije kardinal Parolin kazao je kako prvotni i jedini jamac postojanja ove Bogoslovije jest sama Katolička Crkva, koja priznajući njezinu dragocjenost, potvrđuje njezinu potrebu i traži njezino neprestano obnavljanje.

Bogoslovima je poručio da će nakon što završe akademski kurikulum te izvrše ustanovljene službe i đakonat, kao služenje rastu kršćanske zajednice, primiti svećeničko ređenje, postajući tako sastavni dio one dijecezanske Crkve u kojoj će biti pozvani vršiti svoju službu, pod očinskim vodstvom Biskupa, u duhu zajedništva i bratstva.



Ne bojte se velikodušno dati svoj život Gospodinu. On vas ljubi i zove. S Njim i u Njemu ne trebate se ničega bojati – istaknuo je kardinal Parolin.


 
Osvrćući se na evanđeoski tekst o usporedbi Božjega kraljevstva sa sjemenom gorušice, Kardinal je kazao da se tako događa i s Božjim gospodstvom. Svatko od nas, nastavio je, čuvar je Božje prisutnosti, pozvan svjedočiti rast Božjega kraljevstva u vlastitom životu, svjestan da će u svome životu morati očitovati onu malenost potrebnu da bi nas Bog mogao iznenaditi ostvarujući svoje velike planove ljubavi.
 
Božja iznenađenja se čekaju s poniznošću i strpljivošću, polažući nadu u Njega, više nego u vlastite sposobnosti. Tu je dimenziju preuzela Djevica Marija, naša Majka i uzor. Evo, Bog nas iznenađuje; upravo se u siromaštvu, u slabosti, u poniznosti očituje i daruje nam svoju ljubav koja nas spašava, ozdravljuje, daje nam snagu - naglasio je kardinal Parolin.


 
Nadovezujući se na Psalam 40 o čovjeku koji se u Gospodina uzda, kazao je da pouzdanje u Boga ne dolazi samo od sebe, nego iziskuje osobnu odluku i hrani se na jednom izvoru.
 
Euharistija nas čini dionicima otajstva po kojemu Krist nastavlja stvarno živjeti među nama i ostaje kao živa prisutnost u životu svoje Crkve. Ali da bismo se mogli darovati Bogu s vjerom, potrebno je hraniti naše prijateljstvo s Njim prisnom molitvom i čistoćom srca – rekao je kardinal Parolin te dodao: Dragi bogoslovi, Crkvi su potrebne osobe koje, znajući moliti, poučavaju moliti. Ali kako bi mogli biti učiteljima molitve, potrebno je dugo i neprestano vježbanje, koje traje godinama. I u ovim godinama treba dovoljno vremena posvetiti molitvi, u ozračju sabranosti, a ne tek nekoliko časaka tijekom dana. U ovom dugom vježbanju duša se preobražava i postaje sposobna nositi Boga ljudima, jer čineći tako molitva postaje odijelom duše. Tada će se moći reći s Jobom: „Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe“ (Job 42,5). 


 
Istina je, nastavio je Kardinal, da je apostolat zahtjevan i ne treba se štedjeti u služenju bližnjemu. Ali svećenik, premda preopterećen mnogim pastoralnim dužnostima, ne smije nikada zaboraviti bitno: posvetiti se nutrini, u intimi s Bogom. Samo ako će Krist svijetliti u središtu našega srca, Božja gospodstvo će moći prožeti povijest – zaključio je svoju homiliju kardinal Parolin, zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije, koja će nas, ako zamolimo njezinu brigu i njezin zagovor, uzeti za ruku i, na putu koji sigurno nije lagan, koji može poznavati kušnje, poteškoće, padove ali i velike radosti, znati povesti do prisnoga prijateljstva sa svojim Sinom. 


 
Po završetku euharistijskog slavlja uslijedio je prigodni program, a kardinal Parolin još se jednom obratio bogoslovima. Ostao sam iznenađen brojem vaše zajednice. Crkva u Zagrebu i Hrvatskoj ima sreću mnogih odgovorenih poziva. Gospodin sigurno uvijek poziva i sije sjeme zvanja među mnogima – istaknuo je kardinal Parolin, dodajući da rado govori o Božjim iznenađenjima jer je to način na koji čita svoj život.


 
Prvo iznenađenje koje možemo dati Bogu je vrijeme koje mu možemo pokloniti. Ono se mjeri u konkretnom vremenu koje mu posvećujemo – kazao je Kardinal, preporučujući u molitve bogoslova Svetog Oca Franju, sebe i novog apostolskog nuncija mons. Pinta.



Na završetku susreta kardinal Parolin poklonio je svakom bogoslovu krunicu pape Franje.