Zagrebačka nadbiskupija

Nekoliko sam puta namjeravala napisati kratki osvrt na sudjelovanje na Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije, ali do sada nisam uspjela zbog drugih obveza. Smatrala sam to čak i svojevrsnom obvezom obzirom na sve milosne trenutke koje sam doživjela tijekom Sinode.
Premda je Sinoda službeno zaključena, ona tek treba početi. Prije nešto više od mjesec dana završila su sinodska zasjedanja, a sada treba odvažno nastaviti hod u novosti koja se treba očitovati u životu Crkve zagrebačke i to u slavljenju Kristova otajstva, u zajedništvu poziva i poslanja, u djelu evangelizacije, u hrvatskome društvu. U tome djelu posebnu zadaću imaju članovi Sinode koji su tijekom zasjedanja iznosili intervente, davali prijedloge, propitkivali konkretne pastoralne situacije i prakse, osluškivali jedni druge, nastojali biti otvoreni Duhu Božjemu pri međusobnim susretima i objektivni kod izglasavanja prijedloga. Uvjerena sam da je za vrijeme odvijanja Sinode puno toga dobroga posijano, a nadam se da će biti vidljivi i plodovi u konkretnom životu naše Nadbiskupije.

Sudjelovanje na Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije doživjela sam kao čast i veliku odgovornost obzirom da sam sudjelovala kao izbrana članica, kao jedna od osam izabranih predstavnica redovnica Zagrebačke nadbiskupije. Poseban doprinos radu Sinode imala sam priliku dati kao članica Povjerenstva za drugo tematsko područje Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova otajstva koje je oblikovalo 55 prijedloga za izglasavanje.
Od otvorenja pa do završetka Sinodu sam promišljala kao povlašteni sadašnji trenutak Crkve zagrebačke i kao događaj o kojem će povijest jednog dana možda više reći nego li to mogu sudionici/suvremenici samoga događaja. Pritom mislim da je svako naše dijeljenje doživljenoga pomalo ograničeno našim iskustveno-spoznajnim svijetom i dometima, a sinoda kao hod konkretne Crkve obuhvaća puno više stvarnosti.

Osobno najveći dar i bogatstvo Sinode bili su susreti s ostalim članovima tijekom zasjedanja, ali i izvan sinodske dvorane. Preko susreta s drugima na poseban sam način iskusila ljepotu zajedništva vjere u mjesnoj Crkvi koja je dio jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve rasprostranjene po cijelome svijetu. Različitost poziva i poslanja članova, međusobna otvorenost, srdačnost, zahvalnost, promišljanje, dijeljenje zabrinutosti za mjesnu Crkvu, sve ove, ali i mnoge druge nenabrojene karakteristike rese mozaik toga zajedništva koje je na Sinodi bilo vidljivo i opipljivo.   Na Sinodi je dvoje došlo do izražaja: široki raspon tema na temelju kojih se pripremalo intervente i različitost sudionika koji su svatko na svoj način i iz svoga životnog ambijenta pokušali prijedlogom, savjetom, pitanjem, ili konstatacijom pomoći Nadbiskupu da život Crkve zagrebačke usmjerava prema hodu u novosti života (usp. Rim 6,4).

Sinoda je za mene bila prije svega dar iskrenih susreta u vjeri.
Poštovani djelatnici Tajništva Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije! Na kraju ovoga osvrta na poseban se način želim obratiti vama i odati vam priznanje za sav vaš uloženi trud i rad tijekom odvijanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Kompetentnost, odmjerenost, uslužnost, pripremljenost, raspoloživost - i niz drugih odlika resile su vaš rad tijekom svih sinodskih zasjedanja. Svojim ste nastojanjima pokazali da ste bili na visini zadatka. Čestitam od srca i želim obilje Božjeg blagoslova u daljnjem radu!