Zagrebačka nadbiskupija

Foto: Sveti papa Ivan Pavao II. na misi proglašenja kardinala Alojzija Stepinca blaženim, Marija Bistrica, 3. listopada 1998. godine.

Ususret hodočašću vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj, koje se ove godine održava od 8. do 10. rujna, a koje je u znaku 120. obljetnice rođenja bl. Alojzija Stepinca i 20. obljetnice proglašenja blaženim, objavljujemo propovijedi koje je Blaženik održavao prigodom tradicionalnih Zagrebačkih hodočašća za vrijeme njegove pastirske službe zagrebačkog nadbiskupa.

U nastavku pročitajte propovijed bl. Alojzija Stepinca na Zagrebačkom hodočašću 12. srpnja 1935. godine: 

Predragi vjernici!

Neka majka, kojoj je kćerka pobjegla iz roditeljske kuće i podala se opakom životu, bila je upravo strvena od boli. Napokon joj pade na um originalna misao. Dade se fotografirati, fotografiju umnožiti i pojedine fotografije pričvrstiti na stupovima, kamo se obično lijepe oglasi. Pod sliku napiše riječi: »Draga kćeri, vrati mi se, ja te imam još uvijek rado.« Majka se nadala da će kćerka vidjeti barem koju sliku pa će ju možda dirnuti da se vrati. I nije se prevarila. Jednoga dana opazi kćerka sliku majčinu, pročita riječi ispod nje napisane i sva raskajana povrati se majci.

I nama je Krist umirući na križu ostavio jednu majku, kojoj nema nigdje ravne, niti će biti, a to je Majka Božja: »Evo ti majke« (Iv 18,27). Ali nažalost mnoga joj se djeca odmetnuše. Ostaviše topli roditeljski dom milosti Božje i podaše se svakojakim grijesima - otišli su u tuđinu. Ali ta naša nebeska Majka ipak ne ostavlja zalutale djece svoje. Iona je na nekoji način razasula svoje fotografije, ako i bijedne, po cijeloj nam dragoj domovini, a to su njezina svetišta. Rasijana su po vrhovima naših ponosnih planina, obroncima naših pitomih brežuljaka, plodnim ravnicama i obalama sinjeg nam mora. Svetišta ta, makar i bijedna slika Majke Božje, kao da dovikuju svima zalutalim sinovima i kćerima: »Vratite mi se djeco, ja vas imam još uvijek rado.«

I naša zavjetna procesija grada Zagreba u ovo starodrevno svetište Marijino imade u prvom redu pokornički značaj. U znoju lica prevalili smo daleki put, da priznamo svoje ništavilo i svoju nevrijednost pred Bogom i našom nebeskom Majkom. U znoju lica prevalili smo daleki put da čas teći ovu dragu nam nebesku Majku isprosimo milost za zalutale sinove i kćeri naše hrvatske narodne obitelji. Ta znamo mi da ne dolazimo uzalud k njoj, dobroj nebeskoj Majci, kad nas već svete knjige Staroga zavjeta opominju: »Et sicut qui thesa urizat, ita et qui honorificat matrem suam (Sir 3, 5)[1]. Kao onaj koji skuplja blago tako je i onaj koji časti majku svoju.«

Došli smo, rekoh, da molimo milost za mnoge zalutale sinove i kćeri naroda našega. Ako su i zalutali, ipak su nam braća i tim više vrijedni naše samilosti, što su dublje pali. Pripovijeda sv. Matej evanđelist, kad je Isus izlazio iz Jerihona, da su dva slijepca vikala za njim kraj puta: »Gospodine sine Davidov, smiluj nam se!« A Isus ih upita: »Što hoćete da vam učinim?« »Gospodine, da se otvore oči naše!« »I smilovavši im se Isus, dotakne se njihovih očiju i odmah progledaše i otiđoše za njim.« (Mat 20, 29-34) I da nas ova nebeska Mati sada upita ovdje, što tražimo za našu zalutalu braću i sestre, onda bismo odgovorili ono isto što i ona dvojica slijepaca: »Učini Majko zagovorom svojim kod dragoga Boga da sva zalutala naša braća i sestre progledaju, da im se otvore oči.«

Molimo te prije svega za one nesretne zalutale kćeri naroda svoga, na kojima se ispunila u svoj punini ona gorka riječ proroka Jeremije: »Filia populi mei crudelis quasi struthio in deserto.« (Tuž 4, 3) »Kći naroda moga okrutna je kao noj u pustinji.« I divlje zvijeri brinu se za svoje mlade, a kćeri naroda našega ubijaju porod svoj još u utrobi, ne mareći za njeg kao ni ona luda ptica u pustinji, noj, što ostavlja jaja izložena suncu i vjetru i ne brine se za njih. Te okrutne kćeri naroda našega, slušajući razne bezdušnike i bezdušnice, kojima je više do njihova džepa, nego do narodnog zdravlja i umanjenja socijalne bijede, naprave, izgleda, više grobišta svake godine u ispaćenoj nam domovini, nego li mitraljeze, bombe, granate i šrapneli uminulom krvavom ratu.

Izgovaraju se doduše, da ne bi mogle prehraniti familiju. Ali pitam ih: Zar si Ti veliki Bože, danas možda manje moćan, nego onda kad si kroz 40 godina hranio stotine hiljada Izraelaca u pustinji, makar nisu orali, ni kopali, ni sijali? Zar nisi Ti u svojoj svemoći i mudrosti i dobroti kadar naći sredstava o kojima mi niti ne sanjamo, da stvoriš i dadeš sve potrebno onima koji poštuju i ljube zakon Tvoj, kad znamo da brižno hraniš nebrojene crve u polju i vrapce na krovu i odijevaš u zelenilo i divnu bjelinu neznatne ljiljane poljske? Ne može dakle to biti razlogom, nego je u prvom redu razlog tolikim zločinima spomenute vrste, pohlepa za lagodnim i ugodnim životom, koja ne će da znade za nikakove žrtve i nikakova odricanja.

Mi te molimo, Majko nebeska, da progledaju ove okrutne kćeri našega puka, kao i oni, koji ih na zlo navode, bilo štampom, bilo riječima... Molimo Te da im se otvore oči, i da vide u koliku nesreću uvaljuju sebe i domovinu. Sebe, jer se upropašćuju tjelesno i duševno, i Ti ćeš ih jednom strogo suditi. Domovinu, jer ju lišavaju podmlatka i predaju je tako tuđincima.

Molimo Te, nebeska majko, nadalje za one, koji raznim krivim pokretima i idejama hoće da narod otrgnu od istine Božje. Daj, izmoli im milost da progledaju i da im se otvore oči. Neka vide, da nisu njihove ideje, još k tomu krive ideje, one koje spašavaju narod »quoniam vana salus hominis, jer je uzaludna pomoć ljudska«, (Ps 107, 13)[2], nego Ti, svemogući Bog. Bojimo se ozbiljno, kad bi se njihove ideje ostvarile, da bi se ubrzo ispunila ona sv. Pisma: Cum, impii, sumpserint principatum, gemet populus: Ako bezbožnici ugrabe vlast, uzdisat će narod (Izr 29,3)[3]. »Spas naroda si samo Ti Gospode, kao što govori pjesnik Tvoj: »Domini est salus, et super populum Tuum benedictio Tua: Od Gospoda je spasenje i vrh puka Tvoga, blagoslov Tvoj.« (Ps 3, 9)

Došli smo u svetište ovo, da se pomolimo za sve, kako nas opominje sv. Pavao: »Molim dakle prije svega, da se čine prošnje, molitve, moljenja, zahvaljivanja za sve ljude.« (1 Tim 2, 1) Molimo preko Marije Bogorodice za one koji su u vlasti. Neka imadu vazda na umu onu sv. Pisma: »Iudicium durissi- mum iis qui praesunt.« Sud vanredno strog onima, koji su na čelu (Mudr 6,6). Neka ih misao na strogi sud Božji ravna tako, da svima u zemlji dijele jednako pravdu, koja izgleda da je nestala već sa lica zemlje. Već nas narodna pjesma opominje na to kad govori: »Ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga velikoga.«

Molimo preko Marije Djevice za nastavnike i pedagoge, kojima je povjerena školska omladina. Neka se i njima otvore oči, da spoznadu golemu važnost, ali i odgovornost svoje službe. Neka je vrše tako, da bude omladina koja izađe iz njihove škole i odgoja Bogu na slavu, domovini i narodu na korist, a njima na ponos. Više nego ikad, uzdišemo za savjesnim nastavnicima i odgojiteljima. Nastavnici i pedagozi su drugi roditelji za mladež. Ali bojimo se, ako ovako pođe dalje, da će ih se morati zvati non parentes sed peremptores - ne roditelji, nego upropastitelji.

Molimo i za najbliže nam, one katolike, koji bi željeli da kao organizirani katolici pomažu sv. Crkvi. Neka paze, da za cio svoj trud ne ostanu pred Bogom praznih ruku, a to bi se zbilo, kad bi u svom radu tražili ostvarenje vlastitih ambicija umjesto stvari Božje. »Non nobis Domine, non nobis, sed nomini Tuo da gloriam: Ne nama Gospodine, ne nama, nego imenu svojem daj slavu.« (Ps 113, 1)[4] Tko želi da drugog uči poniznosti, mora najprije sam biti ponizan. Tko želi da drugog uči snošljivosti i bratskoj ljubavi mora je najprije sam vršiti. Tko želi da drugog uči poslušnosti mora je najprije sam vršiti. Inače bi mu drugi mogao odvratiti: »Medice cura te ipsum: liječniče izliječi sam sebe.« (Lk 4,23)

Molimo napokon i za sebe same, za pastire stada Gospodnjeg. Isprosi nam Majko Božja od Boga milost, da povjereno nam od Boga stado pasemo po zdravoj paši zakona Božjega u pravdi i istini. Od onoga što spoznamo da je  pravo, neka nas ne ganu nikakova laskanja. Neka nam za takav slučaj lebde pred očima riječi Sina Tvoga: »Quid prodest homini si universum mundum lucretur, animae vero suae detrimentum patiatur: Što koristi čovjeku, ako sav svijet zadobije a duši svojoj naškodi.« (Mk 8, 36) Ali neka nas u obrani pravde i istine ne ganu ni nikakve grožnje ni poruge ni prijetnje. Neka nam za takav slučaj lebdi pred očima onaj divni nauk junačkog starca Matatije svojim sinovima: »Et a verbis viri pecatoris ne timueritis quia gloria ejus stercus et vermis est: hodie extollitur, et cras non invenietur, quia conversus est in terram suam, et cogitatio ejus periit (1 Mak 2, 62, 63). Ne plašite se pred riječju čovjeka grješnika, jer je slava njegova izmet i crv. Danas biva uzvišen, a sjutra ga se ne nalazi, jer se vratio u prah svoj i uspomena na njega izbrisana je.«

Mnoge su nas evo brige i želje predragi vjernici dovele danas u ovo drago svetište Marijino. Sve brige i želje naše združujemo u jedno i molimo našu nebesku zaštitnicu ono, što smo molili i prošle godine:

Dobra nam navek ostani
Izmoli nam pri Sinu
Da od svakoga zla obrani
Nas i domovinu! Amen!


________________________________________
[1] Treba biti: Sir 3, 4.
[2] Treba biti: Ps 108, 13.
[3] Treba biti: Izr 29,2.
[4] Treba biti: Ps 115, 1.