Zagrebačka nadbiskupija

Uvodno biblijsko čitanje
„Blago svakome koji se Jahve boji,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k'o mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se Jahve boji!
Blagoslovio te Jahve sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svog!
Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!" (Ps 128, 1-6).

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Protekli sam vikend boravio na putovanju u Irsku kako bih sudjelovao na Svjetskom susretu obitelji: siguran sam da ste pratili putem televizije. Svojom sam prisutnošću želio prije svega utvrditi kršćanske obitelji u njihovu pozivu i poslanju. Tisuće obitelji – bračni drugovi, bake i djedovi, djeca – koji su se okupili u Dublinu, sa svom raznolikošću svojih jezika, kultura i iskustava, bili su rječiti znak ljepote Božjeg sna za čitavu ljudsku obitelj. A znamo da je Božji san jedinstvo, sklad i mir, u obitelji i u svijetu, plod vjernosti, opraštanja i pomirenja koje nam je On dao u Kristu. On poziva obitelji dijeliti taj san i učiniti svijet domom u kojem nitko neće biti sam, nitko neće biti neželjen ili isključen. Promislite dobro o ovome: ono što Bog želi jest da nitko ne bude sam, nitko neželjen, nitko isključen. Stoga je tema ovog Svjetskog susreta bila vrlo prikladna. Glasila je „Evanđelje obitelji - radost za svijet".

Upućujem svoju zahvalu predsjedniku Irske, predsjedniku Vlade, raznim predstavnicima građanskih i vjerskih vlasti kao i mnogim osobama na svim razinama koje su pomagale u pripremi i realizaciji događaja na ovom Susretu. Velika hvala i biskupima koji su uložili mnogo truda. Obraćajući se vlastima, u dvorcu u Dublinu, primijetio sam da je Crkva obitelj obitelji i kao jedno tijelo podupire te svoje stanice u njihovoj nezaobilaznoj ulozi u razvoju pravednog i solidarnog društva.

Prave i istinske svijetle točke ovih dana bila su svjedočanstva bračne ljubavi koja su davali bračni parovi svih životnih dobi. Njihove su nas priče podsjetile da je bračna ljubav posebni Božji dar, koji se svakodnevno treba njegovati u „domaćoj Crkvi" koja je obitelj. Koliko samo svijet treba revoluciju ljubavi, revoluciju nježnosti, koja će nas spasiti od današnje kulture prolaznog! A ta revolucija započinje u srcu obitelji.

Prilikom posjeta konkatedrali u Dublinu susreo sam se s bračnim drugovima zauzetim u Crkvi i brojnim mladim bračnim parovima i mnogo male djece. Susreo sam se zatim s nekoliko obitelji koje se suočavaju s posebnim izazovima i teškoćama. Zahvaljujući očevima kapucinima i široj crkvenoj obitelji one su na poseban način iskusile solidarnost i podršku koja je plod Kristove ljubavi.

Vrhunac mog posjeta bilo je veliko slavlje s obiteljima u subotu navečer na stadionu u Dublinu, nakon kojeg je u nedjelju uslijedila svečana misa u Phoenix Parku. Na bdjenju smo slušali vrlo dirljiva svjedočanstva obitelji koje su trpjele zbog ratova, obitelji obnovljenih oproštenjem, obitelji koje je ljubav spasila od spirale ovisnosti, obitelji koje su naučile uvesti reda u korištenju mobilnih telefona i tableta, dajući prednost zajednički provedenom vremenu. Na vidjelo su izbile vrijednosti komunikacije među naraštajima i posebna uloga djedova i baka u jačanju obiteljskih veza i prenošenju blaga vjere. Danas – teško je to i izgovoriti – ali čini se da bake i djedovi predstavljaju smetnju. U ovoj kulturi odbacivanja djedove i bake se „odbacuje", drži ih se daleko. Ali, djedovi i bake su mudrost, oni su sjećanje jednog naroda, sjećanje obitelji! Djedovi i bake moraju prenositi to sjećanje unucima. Mladi i djeca moraju razgovarati s djedovima i bakama kako bi pronosili dalje blago prošlosti. Molim vas: ne odbacujte djedove i bake. Neka budu blizu vašoj djeci, unucima.

U nedjelju ujutro hodočastio sam u marijansko svetište u Knocku, tako drago irskom narodu. Ondje sam, u kapeli podignutoj na mjestu ukazanja Blažene Djevice Marije, njezinoj majčinskoj brizi povjerio obitelji cijelog svijeta, a posebno irske obitelji. I premda moje putovanje u prigodi Svjetskog susreta obitelji nije uključivalo posjet Sjevernoj Irskoj, uputio sam srdačan pozdrav njezinim žiteljima i podržao proces pomirenja, mira, prijateljstva i ekumenske suradnje.

Ovaj moj posjet Irskoj, osim velike radosti, nužno je bio opterećen i bremenom boli i ogorčenosti zbog velike patnje koju su u toj zemlji prouzročili različiti oblici zlostavljanja maloljetnika također od članova Crkve, kao i činjenicom da se crkvene vlasti nisu znale u prošlosti uvijek na odgovarajući način uhvatiti u koštac s ovim zlodjelima. Duboki dojam na mene je ostavio susret s nekolicinom preživjelih – bilo ih je osmero –; i u više sam navrata zamolio Gospodina za oproštenje za te grijehe, za sablazan i osjećaj izdanosti koje su prouzročila. Irski su biskupi poduzeli ozbiljan put čišćenja i pomirenja s onima koji su trpjeli zlostavljanja i uz pomoć državnih vlasti utvrdili niz strogih pravila kako bi se mladima zajamčila sigurnost. Potom sam na susretu s biskupima ohrabrio ih u njihovu nastojanju da iskreno i hrabro isprave pogreške iz prošlosti, uzdajući se u Gospodinova obećanja i oslanjajući se na duboku vjeru irskog naroda, kako bi započelo novo razdoblje obnove za Crkvu u Irskoj. U Irskoj ima vjere, ima onih koji vjeruju: to je vjera dubokih korijena. Ali znato što? Malo je svećeničkih zvanja. Kako to da toj vjeri to ne polazi za rukom? Zbog tih problema, sablazni, tolikih stvari… Moramo moliti da Gospodin pošalje svete svećenike u Irsku, da pošalje nova zvanja. I učinit ćemo to zajedno molitvom „Zdravo Marijo" Majci Božjoj od Knocka. [Moli Zdravo Mariju]. Gospodine Isuse, pošalji nam svetih svećenika.

Draga braćo i sestre, Svjetski susret obitelji u Dublinu bilo je proročko, utješno iskustvo mnogih obitelji koje se predano zalažu na kršćanskom putu braka i obiteljskog života; obitelji učenica i misionarki koje se stavljaju u službu kao kvasac dobrote, svetosti, pravde i mira za svijet. Ne zaboravimo mnoge obitelji – a zaista ih je mnogo – koje njeguju obiteljski život, podižu djecu, s vjernošću, u kojima jedni od drugih traže oproštenje kad se jave problemi. Zaboravljamo jer je danas u modi u revijama, u novinama, govoriti ovako: „Ovaj se razveo od ove… Ova se rastala od ovoga… I rastava…". Ali molim vas: to je ružno. Istina je: poštujem svakoga, moramo poštovati osobe, ali ideal nije rastava, ideal nije razvod, ideal nije razaranje obitelji. Ideal je ujedinjena obitelj. Samo tako naprijed: to je ideal!

Sljedeći Svjetski susret obitelji će se održati u Rimu 2021. godine. Povjeravamo sve obitelji zaštiti Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, da u svojim domovima, u župama i zajednicama doista budu „radost za svijet".

Papin apel
Iduće subote, 1. rujna, slavi se IV. svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu, koji slavimo zajedno s pravoslavnom braćom i sestrama i uz pristanak drugih crkvi i kršćanskih zajednica.
U ovogodišnjoj poruci želim skrenuti pažnju na pitanje vode, primarnog dobra koje treba čuvati i učiniti svima dostupnima.
Upućujem svoju zahvalu za različite inicijative koje u raznim mjestima priređuju partikularne Crkve, ustanove posvećenog života i crkvena udružena. Pozivam sve da se ujedine u molitvi za našu zajedničku kuću, za brigu za naš zajednički dom.