Zagrebačka nadbiskupija

U svečanom i radosnom ozračju brojni vjernici ispunili su župnu crkvu u Španskom 15. rujna 2018. godine na proslavi župnog blagdana Blažene Djevice Marije Žalosne. U zajedništvu sa svećenicima Kustošijskog dekanata, svečano večernje euharistijsko slavlje predslavio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati, a liturgijsko pjevanje predvodila su sva četiri župna zbora.

Radostan što u molitvi i pjesmi može biti hodočasnik Majci Božjoj Žalosnoj, kao što je sam rekao u uvodnim riječima, preč. Pavlaković podsjetio je okupljene vjernike da je Marija u ovom blagdanu pred nas stavljena kao su-patnica, su-putnica i su-otkupiteljica, kao Majka „nade utjelovljene Crkve i uzor istinskoga vjernika“.

Iako je njezino majčinstvo obilježila najtamnija noć i najstrašniji događaj, a i cijeli njezin život kao da je iz neke drame, Marijino majčinstvo obilježila je također poslušnost i mnogo hrabrih „da“ kojima je odgovarala na Božje planove, a često ih nije razumjela.



„Ta raspoloživost nam omogućuje lijep uvid u Marijinu psihologiju: ona nije žena koja zapada u očaj kad se suoči s nesigurnostima života, osobito kad se čini da ništa ne ide kako treba. Ona nije niti žena koja snažno prosvjeduje, koja proklinje životnu sudbinu koja nam često pokazuje svoje neprijateljsko lice. Ona je naprotiv žena koja sluša, ona koja prihvaća život sa svime onime što nam on pruža, s njegovim sretnim danima, ali također s njegovim tragedijama koje bismo voljeli da nas nikada ne snađu“, naglasio je preč. Pavlaković.

Kao što je propovjednik podsjetio, Marija je u evanđeljima samozatajna, ali u trenutku najveće osamljenosti njezinoga Sina, podno križa, njezina ljubav nije zatajila niti iznevjerila, nego sjaji postojanošću. Evanđelisti ne prenose Marijine emocije u tim teškim trenucima, jednostavno kažu da je „stajala“ uz križ.

„Marija je tamo vjerna i prisutna, svaki put kad treba držati zapaljenu svijeću na mjesta gdje vlada magla i neprozirna tama“ i trpi kad njezino dijete prolazi kroz patnju, kao što se i danas brojne snažne žene suočavaju s patnjama svoje djece.



Marija je „identifikacijski lik za sve patnike i ožalošćene, jednom riječju: Majka boli i patnje“ zbog čega se i mi s njome možemo poistovjetiti. „U njezinim bolima imaju mjesto sve naše patnje i boli. Tu možemo smjestiti sve svoje žalosti i razočarenja jer i naše duše probadaju toliki mačevi nerazumijevanja“, rekao je preč. Pavlaković te istaknuo da nam je Marija učiteljica kreposti čekanja, čak i kad se sve čini besmislenim, i Majka nade jer uvijek podupire i usmjerava naše korake prema naprijed.

„Nesigurnost, traženja i nerazumijevanja jesu ustvari poziv svakome da ustraje živjeti ljubav preko vjere i nade te da ne posustane nikada. Marija nam je posvjedočila da se to isplati i da je takva ustrajnost u povjerenju u Boga i njegove zapovijedi jedini pravi i istinski put“, zaključio je propovjednik.