Zagrebačka nadbiskupija

Povodom Dana europske baštine 25. rujna 2018. godine u parku pokraj Gradskog kazališta Zorin dom, otvorena je izložba pod nazivom „Priča iz Staljinove ulice“, kojom se obilježava 70 godina od rušenja crkve Sv. Ćirila i Metoda u Karlovcu. Izložba će biti dostupna javnosti do 31. listopada ove godine.

Tom prilikom mons. Nedjeljko Pintarić, direktor Dijecezanskog muzeja u Zagrebu, pročitao je zabilješku lepoglavskog župnika vlč. Mate Repića koju je zapisao nakon susreta s tadašnjim upraviteljem zatvora Josipom Špirancem i Milanom Prelogom, predstavnikom konzervatorskog ureda iz Zagreba.

Naime, upravitelj Špiranec predložio je rušenje lepoglavske crkve jer je u lošem stanju na što se Prelog usprotivio, te konstatirao kako bi rušitelje ove pavlinske ljepotice predstavilo kao nekulturne barbare. Cijeli bi svijet bio protiv nas - zaključio je Prelog. Nažalost, u Karlovcu se nije pojavio netko poput Milana Preloga i crkva svetog Ćirila i Metoda je srušena - konstatirao je mons. Pintarić.

Ovom izložbom Gradski muzej Karlovac izlazi iz svojih prostora u punom smislu te riječi te želi na samom mjestu predstaviti kulturne i sakralne zanamenitosti našeg grada istaknula je mr.sc. Hrvojka Božić, ravnateljica gradskog muzeja Karlovac, te se zahvalili na svojim suradnicima, a na osobit način dr. Mikšiću koji je glavni inicijator ove izložbe. O izložbi su progovorili autori vjeroučitelj Tomislav Šegina, prof., kustos Igor Čulig, prof. i vlč.dr.sc. Vlado Mikšić, supsidijar u Nacionalnom svetištu.



Izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika Andreja Navijalić. S prigodnim programom nastupio je crkveni zbor svetog Vida Ladvenjak. Organizatori izložbe su Gradski muzej Karlovac i Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije, uz potporu Karlovačke županije, Grada Karlovca i Nacionalnog svetišta svetog Josipa.

„Svatko tko se bavio poviješću Grada sigurno je čuo za tu crkvu koja je od samih početaka imala vrlo interesantnu, rekao bi teatralnu povijest pa je s pravom zovu 'crkva prkosa'. Usudio bih se reći da je prerasla u jedan od naših gradskih mitova. Kao da se o njoj zna puno, ali kada se počne o njoj pričati otvaraju se brojna pitanja bez odgovora“, istaknuo je vlč. dr. sc. Vlado Mikšić.



Gradnja velebne i povijesno važne crkve sv. Ćirila i Metoda započela je 1904. godine inicijativom tadašnjeg, nadasve poduzetnog dubovačkog župnika Alojzija Hegedića, koji se bavio, ne samo pastoralnim, već i društveno-političkim radom u gradu Karlovcu. A. Hegedić postaje dubovački župnik od 1888., te tada postaje jedan od značajnih ličnosti u karlovačkom pastoralnom radu, ali i organizacijsko-poslovnim aktivnostima.

Uz gradnju sv. Ćirila i Metoda, temeljito je obnovio i župnu crkvu sv. Marije Snježne pod Dubovcem i postavio u njoj kameni oltar. Obašao je dužnost gradskog zastupnika u Vijeću Grada Karlovca i bio zaslužan za razvoj grada. Karlovac je oko 1900. godine imao oko 14 000 stanovnika što je za ono vrijeme bio respektabilan broj. Grad se ubrzo počeo širiti izvan zidina, a okolna su naselja počela ulaziti u sastav Grada.

Općine Banija, Švarča i Rakovac postaju dio Grada, te Karlovac dobiva još oko 2000 stanovnika. Porastom stanovnika i pripajanjem navedenih naselja počelo se postavljati pitanje kako će Crkva, Zagrebačka nadbiskupija, odnosno župa BDM Snježne na Dubovcu odgovoriti na ovaj vjerski izazov toga vremena.

Crkva Gospe Snježne na Dubovcu, bila je teško dostupna ostalim Karlovčanima, a kapela sv. Barbare bila je premala za osnovna liturgijska slavlja, a kamoli za sustavni pastoralni rad. Ideja o izgradnji nove crkve sv. Ćirila i Metoda otvarala se sama od sebe. Župnik Hegedić pokušao je 1900. godine otkupiti crkvu Presvetog Trojstva zajedno sa samostanom, te ju pretvoriti u sjedište župe, ali nakon neuspjelog pokušaja pokrenuo je gradnju crkve, koja će svojim zdanjem plijeniti pažnju Karlovčana.



Nakon Hegedićeve inicijative 1. ožujka 1904., gradnja počinje 1906. godine koja će biti dovršena 1910. godine. Komunističke vlasti na osnovu, kako su navele „stručne komisije“ 1948. godine proglasile su je ruševinom, te na sami blagdan sv. Ćirila i Metoda 5. srpnja 1948. godine započele rušenje koje je trajalo dvije godine.

Zanimljivo, nakon rušenjem crvke svetog Ćirila i Metoda u Staljinovoj ulici, ubrzo je "srušena" i Staljinova ulica.

Ova jedinstvena izložba vodi kroz nastanak, poteškoće i nestanak „karlovačke katedrale“ čije su posljedice današnje crkve: Nacionalno svetište svetog Josipa na Dubovcu i crkva Presvetog Srca Isusova u Novom Centru.