Zagrebačka nadbiskupija

Proslava Stepinčeva u Župi blaženoga Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici  započela u srijedu, 3. listopada 2018., ranojutarnjom misom koju je predvodio  župnik Antun Vukmanić. Nastavljena navečer je svečanim misnim slavljem u predvorju OŠ Jure Kaštelana koje je predvodio mons. Juraj  Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca, uz koncelebraciju p. Ivana Matića, DI, župnika bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj te  vlč. Ivana Filipčića, župnika u susjednoj Župi Krista Kralja na Trnju i župnika Antuna Vukmanića. Tekst iz Knjige Mudrosti i psalam 12., a posebno odlomci iz Evanđelja po Ivanu,  s naglaskom na ključnim dijelovima o tome da je došao čas da se proslavi Sin Čovječji te onaj o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo ploda, kao i onaj o tome ako tko hoće  služiti Isusu  da ga treba slijediti, bila su dobra poveznica s blaženim Alojzijem Stepincem.
Mons. J. Batelja  rekao je, pozdravljajući okupljene vjernike, da je počast biti u ovoj zajednici vjernika koja sluša Isusovu riječ, pitanje je samo do koje  ga je mjere spremna slijediti. Nastavio je poznatim  tekstom o obilatim patnjama, ali i o obilatoj nagradi, rekavši kako je Krist  Stepinca učinio ne samo sudionikom svoje patnje nego i svoje slave.



Govoreći o slobodi i ropstvu u prošlom vremenu kod nas, mons. Batelja je konstatirao da nije bilo  ni slobode vjere, ni slobode tiska, ni slobodnog sudstva…o čemu je svjedočio i Alojzije Stepinac suočen i s mogućom smrti  nakon hapšenja i zatvora, ali čvrsto odlučen da ako treba trpjeti radi vjere, da  će trpjeti, pa ako treba u smrt, da  će rado i u smrt, ali Sotoni popustiti neće. Jer  što bi mu rekao njegov narod kojemu on propovijeda vjeru, a da onda pri prvoj kušnji pobjegne? Bolje je, časno poginuti nego sramotno ostati. Plotuni su odjekivali, a Stepinac je hrabro naviještao Krista, rekao je  mons. Batelja. Neki bi  i u današnjem vremenu htjeli vjernicima uskratiti slobodu i neka prava, kao npr. onim prosvjedima i povicima  u ovom dijelu grada nedavno protiv gradnje crkve, te  vjernicima ostaviti slobodu da se zadovolje mrvicama prostora za svoje hramove, rekao je  Batelja. 

Kad su Stepinca nakon osude posjetili u Lepoglavi državni izaslanici da vide  je li preodgojen i pitali ga o Isusovu postojanju, on im je mudro odvratio da ja Isus postojao i umro, ali i uskrsnuo, kao što i neki  tadašnji  državnici postoje i umrijet će, ali o njima će se samo pričati da su bili. Stepinac ondje nije znao što se zbiva u vanjskom svijetu.  Pisma koja su mu  mnogi pisali, mons. Batelja navodi oko 1600 pisama, nisu do Stepinca stigla, zadržavala ih je i čitala ondašnja  vlast, a na žalost, ni danas još uvijek nisu dostupna postulaturi. Kršćani su i danas širom svijeta  žrtve neopravdanih progona, a  i kod nas ih se ismjehuje zbog evanđeoskih istina…Želi se odgajati djecu  kao da nemaju oca i majku, da se iz njihova života izbace sve kršćanske vrijednosti. Stepinčeva žrtva i svjedočanstvo  obvezuju na zdrave i Bogu otvorene obitelji.



Kad se neki danas međusobno uspoređuju tko je veći Hrvat i katolik, nije katolik ako ne moli u obitelji, ako ne pohađa svetu misu, ako nema znaka križa na vidljivu mjestu u svojemu domu… Čestitajući  župljanima svetkovinu, mons. Batelja  je zaključio: Stepinac je učitelj opraštanja i molitve, žrtva za jedinstvo Crkve. Na kraju sv. mise mons. Batelja darovao je župljanima originalnu sliku Stepinca s  beatifikacije 3. listopada 1998., s porukom da se izbore za prostor u kojemu će moći objesiti tu sliku, a OŠ Jure Kaštelana, u čijem se predvorju odvijaju misna slavlja nedjeljom i blagdanom, darovao je  upravo izdanu svoju knjigu Blaženi Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici u Drugom svjetskom ratu istaknuvši da je Stepinac primio 537  slovenskih svećenika prognanih iz Slovenije i zbrinuo u Zagrebačkoj nadbiskupiji njih oko  300, što se  prešućuje, kao i mnoga druga Stepinčeva dobročinstva. 

Mons. Batelja predstavio je i gošću iz Njemačke, gđu dr. Claudiju Stahl, koja je po svojoj izričitoj želji sa suprugom nazočila  svečanoj svetoj misi u školi. Ona je Njemica hrvatskoga podrijetla koja je po Stepinčevu zagovoru postala sutkinja, naučila hrvatski i prevela  Stepinčeva Pisma iz sužanjstva na njemački jezik te napisala Životopis kardinala Stepinca na njemačkom. Promiče na njemačkom govornom području Stepinčev život i djelo, a predlaže i da ga se proglasi zaštitnikom  odvjetnika i sudaca. Župljani su je oduševljeno pozdravili. Slavlje je nastavljeno druženjem na domjenku ispred škole.