Zagrebačka nadbiskupija

Prigodom Dana neovisnosti Republike Hrvatske, u crkvi sv. Marka Evanđelista na Gornjem gradu, proslavljena je sveta euharistija za Domovinu. Svetu misu predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško u zajedništvu s preč. Vladimirom Magićem, župnikom župe sv. Marka te mons. Nedjeljkom Pintarićem, ravnateljem Muzeja bl. Alojzija Stepinca i dr. Denisom Barićem, tajnikom Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Na euharistijskom slavlju sudjelovali su predstavnici državnih i vojnih vlasti, kadeti OSRH-a, brojni branitelji i predstavnici braniteljskih udruga te mnoštvo vjernika. Na početku slavlja mons. Šaško istaknuo je zahvalnost Bogu za dar hrvatske domovine i zahvalnost za ljude koji su je obranili kao temeljni okvir koji daje smisao današnjoj molitvi za Domovinu prigodom današnjeg važnog državnog i društvenog spomena.



U svojoj homiliji, tumačeći Isusovu prispodobu o milosrdnom Samarijancu, biskup Šaško naglasio je jednostavnost i odlučnost kojom milosrdni Samarijanac pristupa i pomaže: liječi i povija rane, brine se da unesrećeni dobije svu pomoć koja je u danim okolnostima moguća. „Isusu je važno da taj milosrdni čovjek, slika Božjega milosrđa, odražava ljubav, ne kao pripadnik određene skupine i naroda, nekih zemaljskih veličina, nego kao donositelj svoje blizine“, rekao je mons. Šaško.



Nadovezujući se na tumačenje postupanja milosrdnog Samarijanca mons. Šaško istaknuo je da smo kao narod u teškim godinama borbe za slobodnu hrvatsku domovinu kod mnogih ljudi mogli prepoznati upravo takvo djelovanje: jednostavnost i odlučnost u ljubavi. „Na tu se ljubav kao temelj za naše svakodnevno obraćenje trebamo vraćati“, rekao je mons. Šaško.



Dan neovisnosti naše hrvatske države, nastavio je biskup Šaško, prilika je za vraćanje na polazište, Kristovo evanđelje, koje je zaživjelo u ljubavi hrvatskih ljudi koji su prepoznali kako pomoći bližnjima i kako očitovati milosrđe, zalažući se za istinu i slobodu. Pred tim ljudima, pred onim što ih je nadahnulo, pred Hrvatskom kojoj su se nadali, jedino vjerodostojni današnje Hrvatske jest stav poniznosti i ponovno vraćanje na to polazište.

U nastavku svoje homilije, zaustavljajući se nad samim imenom današnjeg državnog spomena, mons. Šaško postavio je pitanje od čega je Hrvatska danas neovisna. „Sigurno da je nezaobilazna ona politička, ali je puno važnija duhovna neovisnost iz koje je rođena i ona formalno pravna. I baš tu se s pravom pitamo koliko smo neovisni. Istina, puno je toga što pokazuje znakove izvanjske neovisnosti, ali su duboki tragovi ovisnosti, ponajprije ovisnosti o neistinama iz doba Jugoslavije, neistine koje su bile polazište za gušenje hrvatske slobode, neistine koje su nanosile bol i hranile ratna stradanja“, rekao je biskup Šaško.



Mons. Šaško istaknuo je da Hrvatska neovisnost može biti istinska samo ako u njoj živi ovisnost o istini, te da je upravo pitanje istine velika rana koja razjedinjuje naše društvo, koja širi razočaranja i oslabljuje polet. „Ona se produbljuje onda kada takve laži opstaju, da bi se učvrstila neka druga polazišta, kojih je sjeme brižno čuvano i njegovano, čekajući sjetvu na dobro pripremljenim njivama neistine. Na njima se prepoznaju danas ne samo klice nego obilni plodovi tih neistina u raznim inačicama, s ustrajnim pokušajima da ih se umota u kulturalne, medijske, gospodarske, umjetničke i zabavne oblike“, rekao je mons. Šaško.



U zaključku svoje homilije mons. Šaško je istaknuo da ljudi koji su prije dvadeset i sedam godina vojevali za neovisnu državu Hrvatsku pred ključnim pitanjima današnjeg hrvatskog društva imaju jednoznačne odgovore. „Možemo li njima danas objasniti previranja i sukobe koji se tiču braka i obitelji, koji se tiču slobodnoga očitovanja naroda o ključnim pitanjima? Kako im je moguće objasniti da takozvani intelektualci, profesori na učilištima, zaposlenici u državnim ustanovama, blate Hrvatsku? Kako im reći da se o njihovoj obrani Domovine u istome hrvatskom školskom sustavu mogu pronaći različiti prikazi? Teško im je objasniti da su nositelji odgovornih služba ljudi koji su bili nositelji tih istih jugoslavenskih laži ili pak njihovi duhovni sljednici. Teško nam mogu povjerovati da neki oblik lustracije, koji bi udaljio tu laž i gradio na polazištima istine, nije moguć“, zaključio je mons. Šaško.

Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa sv. Juraj HRM.