Zagrebačka nadbiskupija

Nakon svojih radnih obveza župljani župe svete Jelene Križarice koji su se prijavili za ovu duhovnu obnovu skupili su se u petak 5. listopada 2018. godine u 14.30 sati ispred crkve kako bi se uputili autobusom prema Opatiji. Na trgu ispred crkve koji je bio suncem obasjan dočekao nas je župnik koji nam je uputio nekoliko prigodnih riječi i napomena kako bi što iskrenije duhovno shvatili razloge ove obnove. Rekao je između ostalog da svatko od nas osluškuje što nam Bog govori kroz ove duhovne vježbe, na koji nas način vodi kroz život u svim životnim poteškoćama koje nam se čine nepremostivim ali uz povjerenje u Njega preko kojeg crpimo snagu i volju ne klonemo duhom već da se ojačamo kako bi drugima istinski mogli pokazati na koji način nasljedovati Krista.

Dolazeći već prema Opatiji osjetili smo radost i ushićenje posebno zbog načina na koji smo dočekani s velikim i širokim osmjehom patera Zvonka Vlaha. Nakon što smo se pozdravili smjestili smo se u svoje sobe te odmah krenuli na pobožnost krunice i misno slavlje koje je predslavio p. Bojan Bijelić, mladomisnik, a župljani zabočke župe su animirali pjevanje na tom slavlju. U svojoj homiliji p. Bojan nas je potaknuo na osobitu pobožnost prema Mariji našoj nebeskoj Majci, ali i pozvao da se u ovo užurbano vrijeme pokušamo isključiti od svih svojih svakodnevnih briga, te u tišini i sabranosti svoga srca potražiti riječi utjehe i povjerenja u Isusa, a napose naše Majke Marije.

Zatim je uslijedila večera i druženje nakon kojeg smo imali malo vremena do prvog večernjeg susreta koji je predvodio p. Zvonko ponovivši riječi koje smo čuli od p. Bojana da je potrebno povući se malo u osamu i osluškivati, isključiti se iz svega. Tema prvog susreta bile su riječi zapisane u Bibliji od proroka Izaije 49,15-18: Bog želi da postojiš. "Svatko od nas ima svoju zadaću ovdje na zemlji, svatko do nas je svjedok Kristove ljubavi koju nam je pokazao na drvetu križa, svatko od nas ima u svojem životu poteškoće, probleme, nedoumice, ali u ovoj duhovnoj obnovi pokušajmo promisliti i reći da bez obzira na to naš život, moj život ima smisla. Od trenutka mojeg začeća, odrastanja, školovanja, opredjeljenja životnog zanimanja, osnivanja obitelji, odgajanja djece, i drugih životnih situacija sve to danas i ovih dana pokušajte u tišini sabirati i vidjet ćete kako je upravo Bog na čudesan način prisutan u svim porama vašega života." Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim u kojem je svatko od nas mogao upravo razmišljati o izgovorenim riječima poticaja p. Zvonka. Nakon blagoslova uputili smo se u svoje sobe na počinak.

U osvitu subotnjega jutra ranoranioci su mogli uživati u blagodatima buđenja, šetnje i meditacije u vrtu rezidencije te se u molitvi, šutnji i promišljanju pripremiti za duhovni program. Nakon zajedničkog okupljanja i molitve u kapelici rezidencije uputili smo se na doručak. Po dogovoru i zamolbi na početku duhovnih vježbi p. Zvonka i ovaj današnji dan želimo provesti u tišini i osluškivanju onoga što nam Bog želi progovoriti. Doduše nismo baš svi mogli obuzdati svoje „nagone“ no na našu radost ipak smo u tome uspjeli. U prvom jutarnjem susretu p. Zvonko nas je potaknuo na duboko promišljanje o našoj sigurnosti i opasnosti koje nas okružuju kroz čitavi naš život. Svatko od nas mogao je kasnije u svojoj osami iskušati svoju samokontrolu, red i disciplinu uobičajenog dana razmišljajući da li je naš život nasađen na zdravim temeljima ili na negativnim. "Svatko od nas ima svoje vlastite darove, svatko vlastitu zadaću u životu koju on sam mora ispuniti. Marljivi i vjerni sluga jest onaj koji danas i ovdje radi, a ne sanjari o budućnosti. Svijet je nedovršen, Gospodin ga je stvorio, ali je čovjekovo da mu daje ljudski oblik, da se preda do kraja djelu koje mu je sam Tvorac namijenio. Stoga vas molim i potičem da danas svatko od nas pokuša donijeti odluku da će biti bolja osoba, osoba koja će širiti ljubav, povjerenje, istinu u svojoj okolini, obitelji, župi, na radnom mjestu zapravo u čitavom svom ovozemaljskom poslanju jer ovdje smo na zemlji samo prolaznici i to je potrebno da svatko od nas ima na umu kako bi jednog dana kada se nađemo licem u licem sa svojim Stvoriteljem mogli čuti riječi 'Uđi u radost Gospodara svoga'" – zaključuje prvi susret p. Zvonko.

Drugi susret:  „Evo dolazim“

U drugom susretu nakon što nam je p. Zvonko pročitao biblijski tekst o malenom Samuelu, svatko od nas je u poticajnim mislim mogao razmisliti na koji način se odazivam pozivu Božjemu te na koji način ja to prepoznajem Isusa u svojem životu? "Često sam se i ja svojim traženjima i lutanjima pitao kako sam odgovorio na Božji zov? Jesam li ga uopće čuo? Jasno i konkretno ili sam se oglušio na taj zov? U ovom užurbanom vremenu buke i lutanja događa se da ne čujemo dovoljno prije svega sebe, a kamoli druge oko sebe, ali i onda Božji glas koji nas zove na promjenu svoga života, na promjenu svojih svakodnevnih navika i životnih potreba, na promjenu u svojim obiteljskim obvezama, na odgovorniji angažman u društvu, ali i našim župnim zajednicama. Svatko od vas neka opet i tišini i sabranosti odgovori na taj zov, budite oni koji će spremno reći 'Govori Gospodine, sluga tvoj sluša' – i tada ćete posvjedočiti Bogu svoju vjernost i spremnost na promjenu života. Budite oni koji će u svojim sredinama djelovati i širiti konkretnu ljubav i djela milosrđa koje su danas u ovo vrijeme gotovo zaboravljene. Otvorite svoja srca i budite raspoloživi za još veću zauzetost i predanje prije svega u svojim obiteljima, među prijateljima, na svojim radnim mjestima, župi ali i u svome mjestu u kojem živite.  Poziv je to i meni i vama", rekao je p. Zvonko.

Treći susret:  „Očisti hram svoga srca“

Nakon zajedničke molitve Anđeoskog pozdravljenja uslijedio je ručak koji je bio prožet šutnjom. Bilo je zanimljivo osluškivati jedni druge i vidjeti možemo li uputiti riječ ili gestu bez da otvorimo svoja usta. Nakon prelijepog jutra Opatija je popodne bila isprepletena kišnim kapima pa su mnogi vrijeme odmora nakon ručka iskoristili ili za odmor ili za odlazak u centar na popodnevnu kavu bez obzira na vrijeme. U dogovoreno vrijeme uslijedio je treći susret koji je bio nastavak svega onoga što smo do sada imali prilike čuti no ujedno to je bila i priprava za sakramenat ispovijedi kroz razmišljanje p. Zvonka. Pročitao nam je odlomak iz Ivanovog evanđelja zgode u hramu u kojoj Isus bičem tjera trgovce. "Zamislite koliku je hrabrost imao Isus u tom trenutku kad se je usudio prevrnuti sve stolove. No to je bila snaga autoriteta. Također mnogi su Isusu predbacivali i pitali ga kojoj vlašću to čini. No Isus poznaje čovjeka, zna njegovu nutrinu i poznata mu je dvoličnost koja je nažalost i u ovo današnje vrijeme prisutna među nama. Stoga svatko od vas ovdje neka se zapita jesam li ja dvoličan ima li toga u meni? Ovo je prigoda da svi zajedno ispitate svoju savjest prema Božjim zapovijedima te pristupite sakramentu pomirenja, pomirenja najprije s Bogom, zatim sami sa sobom, a onda s braćom i sestrama koji nas okružuju. Iskoristite ovu prigodu duhovne obnove i očistite svoje duše kako bi onda radosna i čista srce sudjelovati u pobožnosti krunice a zatim u sv. Misi u čast Majke Božje Kraljice Krunice.", pozvao je p. Zvonko. 

SVETA MISA

„Tko je majka moja i tko su braća moja“

Misno slavlje predvodio je p. Stanko Perica mladomisnik koji je svima okupljenima pojasnio odlomak današnjega evanđelja. "Ovo što smo netom čuli možda se čini grubim, ali, u stvari, to je Isusova pohvala Mariji čiji je 'neka bude' bio najveći čin od svih. Tko je više od Marije, kao mlade djevojke, vršio Očevu volju? Tko je s tolikom velikodušnošću i dostojanstvom odgovorio na to što se činilo kao nemoguća zadaća? Čije će srce biti probodeno mačem, čija je bol bila toliko velika? Iz običnih situacija Isus uvijek ukazuje na dublje značenje. Ovdje je lekcija pozitivna: naglašava da svatko može biti član božanske obitelji. Danas Isusu recite koliko ste zahvalni da ste upućeni na činjenicu da nitko od nas nije stranac već da smo svi mi međusobno braća i sestre. Koliko je to velika činjenica, ali i veliko povjerenje prema svima nama od Isusa. Stoga budimo oni koji će još dublje izgrađivati tu međusobnu suradnju i povezanost kako bi gradili bolju budućnost kako nama ovdje na ovom svijetu, tako i budućim generacijama, ali i jednog dana kada se sretnemo s Gospodinom licem u lice u vječnosti"– zaključio je homiliju p. Stanko. Na kraju mise izmolili smo posvetnu molitvu Majci Božjoj te primili mladomisnički blagoslov po rukama p. Bojana i p. Stanka. Kraj našega dana ispunili smo klanjanjem pred Presvetim u kapelici te se još na osobit način združili s Isusom razmatrajući sve ono što smo danas imali prilike čuti po rukama naših voditelja duhovnih vježbi.



NEDJELJA

„Četiri načina života nas kršćana“

Nakon laganog buđenja i kišnog jutra te molitve u kapelici uslijedio nam je posljednje razmatranje p. Zvonka u ovim duhovnim vježbama. Na svoj jednostavan način približio nam je neke načine života nas kršćana.

1) Humanističko
Kršćanski humanizam ima javni, društveni karakter. Čovjek se može razvijati samo u zajednici. Osim religijskih poticaja on priznaje i zemaljske motive.

2) Tjelesno ili puteni način života materijalne vrijednosti
Božja želja u našemu spasenju je da se sve više i više suobličavamo s Kristovom slikom da postajemo sve više duhovni a sve manje tjelesni, što je proces koji nazivamo posvećenjem. Sve dok ne budemo izbavljeni od svoga grješnoga tijela, događat će se trenuci tjelesnosti. Ipak, za istinskoga Kristovog vjernika, ti trenuci bit će iznimka, a ne pravilo.

3)  Propagiranje zla 
New Age pokret negira postojanje pakla i suda. Oni također negiraju i postojanje grijeha i zla. Bog (kozmička energija) je daleko iznad dobra i zla. New Age “evanđelje” nije zbirka radikalnih revolucionarnih principa. Ono ne propagira sukobe, rat ili mržnju, već uvijek zagovara mir, ljubav, humanost, prihvaćanje, toleranciju, jedinstvo… New Age uči da je cijelo čovječanstvo jedno “bratstvo”. Oni žele ovaj svijet učiniti ugodnijim i skladnijim mjestom, da čovjek više uopće ne osjeti potrebu za Kristom (Bogom), ili Njegov nedostatak. Oni žele svijet učiniti takvim da se čovjek osjeća toliko sigurnim da Boga više ne treba.

4) Prihvatiti Kristov način života
Ozbiljnost i radikalnost kršćanskog života i poziva dobivaju svoju potvrdu u križu jer Isusove riječi pokazuju da put spasenja, koji čovjeka vodi k susretu i u vječni život s Bogom, put je križa. To je jedini Božji put za nas. Osim toga puta ljubavi, u smislu potpunog predanja, nema drugog puta vjernosti Bogu. "Tko prihvati Isusov križ, kao svoj konkretan oblik i način života, priznaje se Isusovim učenikom. Najveći problem nas kršćana danas jest naše licemjerje: govorimo i priznajemo se Kristovim učenicima ali u životu nismo spremni prihvatiti Isusov križ, odnosno živjeti po evanđelju. Križ nas uči da ljubav prema Bogu i bližnjemu zahtijeva žrtvu. Prihvaćajući Isusov križ i nasljedujući ga, vjernik očituje svoju spremnost i odlučnost da se odazove na Božji poziv na ljubav. Duh Sveti nam pomaže da možemo kroz molitvu i sakramente živjeti dar vjere, nade i ljubavi jer je Isus naš put istina i život. Sve je to važno u životu nas kršćana" – zaključio je p. Zvonko.

MISNO SLAVLJE I ZAKLJUČAK SUSRETA

Uslijedilo je misno slavlje u sklopu kojeg nam je p. Zvonko u homiliji još jednom ponovio sve one misli koje smo imali prilike čuti, ali se i dotakao današnjega evanđeoskog ulomka te kazao: „ Brak je zajedništvo utemeljeno na ljubavi između dvije osobe različitog spola, a izvor te ljubavi počiva u Bogu. Zato to zajedništvo sam Bog blagoslivlja i tako je brak sakrament – znak Božje prisutnosti među ljudima. Zato uzima dijete i stavlja ga u sredinu pokazujući važnost djeteta ali i njegovu potrebu za roditeljima; ocem i majkom. Da bi djeca normalno rasla i razvijala se u zdrave i plemenite osobe trebaju zdravu obitelj, a to je zajedništvo oca, majke i djece. Ulazak u bračno zajedništvo nije kratkotrajna avantura, kako se to danas često želi prikazati, nego je životni poziv utemeljen na ljubavi dviju osoba, muške i ženske. Isus je tako označio dvije temeljne oznake kršćanskog braka: jedinstvo (jedan muž i jedna žena, do smrti), i nerazrješivost (uzajamna vjernost do smrti)" – zaključio je homiliju p. Zvonko.

Kao uspomenu napravili smo i milenijsku fotografiju. Duhovne vježbe zaključili smo zajedničkim ručkom koji je protekao u veselom raspoloženju. Zaista radosni zaputili smo se prema našem Zaboku. I za kraj ono što me je posebno dojmilo bio je poziv na šutnju. Tek u šutnji čovjek može stati nasuprot sebe samoga i u svjetlu Gospodinove dobrote i istine umjesto odmahivanja rukom izabrati želju za promjenom, jer veliki Glas odjekuje jedino u velikoj šutnji srca. Stoga često se povucite u osamu i osluškujte, srce će Vam biti ispunjeno i radosno.