Zagrebačka nadbiskupija

U kapeli Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevi u petak 5. listopada 2018. godine obilježen je jubilej 75 godina početka vječnog klanjanja. U punoj kapeli vjernika i mladih bogoslova svečanu misu je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup i generalni vikar u zajedništvu s mons. Zvonimirom Sekelj, don Mladenom Delićem, salezijancem i rektorom Pavlom Crnjcem.

U kratkom pozdravu rektor je spomenuo providonosnu inicijativu bl. Alojzija Stepica da osnuje duhovni centar na Trešnjevci, koju su proglašavali „crvenom“, i da po laicima Društva sveudiljnog klanjanja okuplja žensku obrtničku mladež u Domu Božje providnosti i započne vječno klanjanje na prvi petak u listopadu 1943. godine. Ta inicijativa postala je tradicija vječnog klanjanja kroz ovih 75 godina ne samo u dijelu župe sv. Marka Križevčanina nego i šire za grad Zagrebu i okolicu.

Mons. Gorski je u propovijedi donio tri temeljne misli. Ono što je bl. Alozjije zapisao u okružnici Vječno klanjanje Presvetom otajstvu da u kušnjama i nevoljama rata i života ništa nas ne može drugo spasiti nego samo molitva. Zbilja, nikakva organizacija za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata nisu mogle riješiti ljudska pitanje niti pružiti sigurnost osim živoga Boga Isusa Krista prisutnog u otajstvu euharistije. Stoga je ova kapela u kojoj se u šutnji moli i klanja postala izvor blagoslova za Zagreb i za cijelu Hrvatsku.

Razlozi utemeljenja kapele i danas su aktualni jer je Crkva ugrožena grijesima svojih članova ali isto tako i obitelj i ljudski životi nevinih. Potrebno je biti svjestan Kristove blizine posebno kad se nalazimo u odlasku života, kad primamo popudbinu, Tijelo Kristovo, prije svoje smrti. I nadalje euharistija se u Crkvi od davnine zove zajedništvo, comunio: s Kristom kojeg blagujemo i zajedništvo s braćom i sestrama s kojima blagujemo. Moramo biti svjesni koliko nam je zajedništvo važno jednako u Crkvi kao i u obitelji. Na kraju je pozvao sve štovatelje euharistije da pozovu svoju prijatelje, da dovedu djecu, da se mole ovdje za našu nadbiskupiju, za naše obitelji, za djecu i mlade i za našu domovinu Hrvatsku.



Za ovaj visoki jubilej prethodila je trodnevnica koju je vodio o. Nikola Stanković, isusovac. On je u prvome danu govorio o jačanju vjere, učvršćivanju nade i pročišćavanju ljubavi. Mi ovdje klanjajući se Isusu Kristu, Drugoj Božanskoj Osobi, bistrimo pamet i utvrđujemo vjeru i pročišćavamo ljubav. U drugome danu govorio je na temelju evanđelja kako se cjelovito odazvati na Isusov poziv. To se postiže klanjanjem i iskrenom molitvom pred Presvetim, zatim usmenom i mislenom molitvom kako nas nadahnjuje Duh Sveti.

U trećem danu trodnevnice pater Nikola je istaknuo primjer svetog Franje Asiškog i njegovo shvaćanje euharistije. „Neka čovjeka prođu trnci, neka se potrese cijeli svijet, i neka nebo klikće, kad je na oltaru u rukama svećenika Krist, Sin Boga živoga. O divne li veličine i neshvatljive počasti! O uzvišene poniznosti! O ponizne uzvišenosti, da se gospodar svega, Bog i Sin Božji, toliko ponizi da se radi našega spasenja sakrije pod neznatnim likom kruha!“, piše sv. Franjo. Dakako jakom vjerom znamo što van reda biva tu. Zato se u ovoj crkvici, prostorom malenoj, ali vjerom velikoj, može častiti prisutnost Isusuova među nama grješnim ljudima. Klanjatelji u ovoj crkvici svjedoče da Bog najglasnije govori onda kad izgleda da šuti.

U srijedu trodnevnice kantautor Luka Balvan animirao je misu svojim melodijama i održao kraći koncert pjesama. Na dan proslave pod misom je pjevao mješoviti zbor kapele „Corpus“ pod ravnanjem maestre Josipe Jurenec. Ministranti Klara i Marija Glasnović u ime zajednice predali su cvijeće. U ovom jubileju je obilježeno 20 godina postavljanja sedam metara visokog euharistijsko križa, a biskup Gorski podijelio je pojedincima i udrugama, gorljivim klanjateljima, plakete na kojima je prikazana povijesti kapele u slikama. (P.C.)