Zagrebačka nadbiskupija

Međureligijski molitveni susret „Dan duha Asiza“ u zagrebačkoj crkvi Sv. Franje održan je u subotu 27. listopada, na kojem su sudjelovali predstavnici Evanđeoske pentekostne Crkve, Evangeličke Crkve, Islamske vjerske zajednice, Makedonske pravoslavne Crkve, Saveza baptističkih Crkava u Republici Hrvatskoj, Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve.

Na susretu koji su organizirali Franjevački svjetovni red, Mjesno bratstvo Kaptol – Zagreb i Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije nakon uvodne riječi gvardijana samostana fra Zdravka Lazića govorili su i molili za mir Danijel Berković, župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu Moran Rajković, imam Mevludi Arslani, protorej Kirko Velinski, đakon baptističke crkve u Zagrebu Željko Lovrec, protojerej stavrofor o. Slobodan Lalić te zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, koji je na početku svog obraćanja kazao kako ovaj susret govori jednostavan i razumljiv jezik naše stvorenosti i upućenosti na Boga. Ovdje smo i razumijemo se, jer vjerujemo u Boga, jer vjerujemo u vječni život, jer nosimo čežnju za vječnošću.



Čemu smo povjerili tu čežnju i njenu ispunjenost? – upitao je Biskup te nastavio: Odlučili smo biti jedni s drugima, zastati u pogledima, tišini, mislima i – prije nego u različitosti molitve – u glazbi; glazbi kao molitvi. Glazba je također govor koji ima slojevitost. Od istih se zvukova, na istome temelju stvorenosti gradi (prepoznatljiva) različitost. Nekad je glazba takva da ne razaznajemo je li ju pisao i skladao vjernik Židov, musliman ili kršćanin, jer je progovorila stvorenost i dio kulture koji uspije objediniti različitosti.

Danas je vrijedno biti ovdje, nastavio je, i svjedočiti tako da oni koji nisu vjernici vide vrijednost vjere; da oni koji ne vide obzor vječnosti u nama pronađu sigurnost žive nade besmrtnosti. To dvoje: vjera i vječnost, polazište su za daljnji put prema shvaćanju čovjeka, svijeta i neprolaznosti. Način na koji živimo prolaznost govori i o tome u kakvu vječnost vjerujemo.

Govoreći o Isusovim blaženstvima, biskup Šaško je posebno izdvojio ona o mirotvorcima koji će se sinovima Božjim zvati i o milosrdnima koji će zadobiti milosrđe, ističući kako su mir i milosrđe Božji dar koji nas potiče da ih snagom Božjega Duha činimo i darujemo drugima.



Mi smo pozvani biti miločinitelji i miročinitelji. To je dio Gospodinove zapovijedi u kojoj vazmeno otajstvo činimo njemu na spomen, živeći za druge, jer štogod dobra činimo najmanjima, činimo Bogu – naglasio je biskup Šaško te zaključio: Kao vjernici znamo da je pogubno odbaciti stvorenost i vječnost, milosrđe i mir. I ne govorimo to da bismo nekoga pridobili za sebe niti iz želje za prevlašću, nego zbog toga da ne oduzmemo prostor razumijevanja i ljubavi. Jer, istinita je izreka da samo nebo može izliječiti, iscijeliti smrtnu bolest zemlje: udaljenost od Boga.