Zagrebačka nadbiskupija

U nedjelju, 28. listopada 2018. proslavljen je blagdan svetih Šimuna i Jude Tadeja u istoimenoj župi u zagrebačkome Markuševcu. Središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u zajedništvu sa fra Antom Crnčevićem, vlč. Vinkom Tomićem i domaćim župnikom.

Na početku je domaći župnik Josip Đurbek, podsjećajući na bogatu povijest ove župe, pozdravio biskupa, brojne hodočasnike i nazočne župljane, a na koncu mise zahvalio je svima koji sudjeluju u pastoralnom životu župe, napose onima koji brinu za održavanje crkve i okoliša. Pročitan je proglas o konstituiranju novog Župnog pastoralnog vijeća.
 
Na početku homilije biskup Šaško govorio je o simbolici oltarnoga prostora naše crkve. Dalje u homiliji osvrnuo se na zaštitnike koje danas slavimo. Naglasio je kako je Isus odabrao dvanaestoricu da bi pokazao susljednost sa Starim zavjetom, s dvanaest plemena izraelovih. Oni ujedno predstavljaju jedinstvo u različitosti...

„Braćo i sestre u tome kontekstu potrebno je promatrati i dvojicu apostola, koju vi osobito poznajete, koji su u imenu vaše župe: Šimuna revnitelja i Judu Tadeja. Oni uz svoja imena imaju i neke naznake: Revnitelj i Tadej označavaju nešto što im je zajedničko, a to je revnost i odvažnost. Obično kad se radi o ljudskim zemaljskim skupinama, pa i danas: O udrugama, strankama, različitim zajednicama uvijek ćemo imati neku prošlost, ta prošlost pomalo se zna prikazati ljepša nego jest.

Ono što je lijepo u našoj Crkvi jest to da apostoli, njih dvanaestorica o sebi znaju pisati istinu, a oni su redom ostavili zapisano to da su u različitim slučajevima različito postupali, da su pokazali i nevjeru prema Gospodinu, da nisu bili dostojni onoga što im se povjerava. Nisu rekli mi smo bili najbolji, trebate činiti ono što mi činimo, jer uvijek smo činili dobro, ne nego sebe prikazuju u onome što čovjek jest, u poniznosti, u ljepoti onoga što Bog čini s nedostojnim životima, sa životima koji su ispunjeni i grijehom i zatajama. U susretu s Kristom ponovno se događa susret s Njegovim duhom.“

Svoju homiliju biskup Šaško završio je riječima:

„Dragi vjernici, taj dom izgrađujte snagom Božjega Duha. Puno je toga ovdje lijepoga i danas okupljeno, izgrađujte nadahnućima koju osjećate u ljubavi prema Bogu, prema Crkvi i prema domovini. Ovdje nam stoljeća govore o najdubljemu smislu svega što živimo od začeća do smrti svakoga od nas.

Velika je nakana danas da ostanemo prebivalište Božje u duhu u kojem se susreće naša ljudskost i naša pripadnost Bogu, naša grješnost i naša svetost, naša smrtnost i naša neprolaznost. U to prebivalište ulaze i drugi ljudi, koji Krista ne poznaju i žele dodirnuti božju blizinu i pitaju nas: Što vi vjerujete? što kažete da život jest, kakav mu je smisao? Naći će tu Božju blizinu u nama, ako živimo od euharistijskoga dara, od Krista koji je dao snagu apostolima, a tu istu snagu daje i nama. Po svoj zemlji razliježe se njihova jeka. Zamislite ljudi njih dvanaestorica, negdje daleko u ono vrijeme, kada nije bilo tako dostupno niti poznato gdje su uopće živjeli taj  odjek je došao i ovdje na padine Medvednice.

Odjek koji živi od Božje snage ne od ljudske umišljenosti. Otkrite tu ljepotu dara i snage u sebi i otkrit ćete radost vjere, radost što ste kršćani, koji se ne boje pokazati ono čega u životu uvijek ima premalo: Gorljivost i širinu srca. Amen.“



Već tradicionalno, članovi HPD-a „Sveti Šimun“ počastili su prisutne pečenim kestenjem i mladim vinom, a vrijedne domaćice ispekle su gibanice.

Kao priprava za blagdan, predhodila je trodnevna priprava koju je predvodio o. Marko Šop, dehonijanac.