Kardinal Parolin o Globalnom kompaktu o migraciji
Foto: Arhiva TUZG
PROČITAJTE TAKOĐER:
Pozdravna riječ biskupa Šaška na početku Konferencije: 'Primiti, zaštititi, promicati, integrirati'
Kardinal Parolin je okupljenima na općoj raspravi prenio tople pozdrave pape Franje i u njegovo ime pozdravio formalno usvajanje Globalnog kompakta za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju.
Usvajanje Globalnog kompakta o migraciji dolazi u kritičnom povijesnom trenutku. Migracija je oduvijek bila prirodni odgovor na krize i urođenu želju za većim mogućnostima, za potpuniji život s većom slobodom, mirom i sigurnošću. Broj ljudi koji su u pokretu veći je nego ikad prije. Dok je migracija većim dijelom uređena, raste broj onih koji su zbog nepovoljnih faktora prisiljeni napustiti svoje domove. To često dovodi do nenamjernih, nesigurnih i neredovitih putovanja koja migrante i njihove obitelji stavljaju u ranjive situacije, što predstavlja značajne izazove za zemlje porijekla, tranzita i odredišta.
Kao što smo se imali priliku uvjeriti u posljednjih nekoliko godina, kada se tim izazovima dobro ne upravlja, mogu nastati krize, a migrante se može više smatrati prijetnjom no braćom i sestrama kojima su potrebna solidarnost i osnovne usluge. Globalni sporazum o migraciji pokušava pomoći međunarodnoj zajednici da spriječi krize i tragedije te, istodobno, nastoji poboljšati upravljanje migracijama, istaknuo je Parolin.
Da bi se postigli ti ciljevi, Globalni sporazum o migracijama, iako nije pravno obvezujući, uključuje sveobuhvatni okvir najboljih praksi i političkih instrumenata kako bi se povećala međunarodna suradnja i podjela odgovornosti u upravljanju migracijom u svim njezinim dimenzijama. Pritom se zemljama daje prostor da odgovore na svoje nacionalne okolnosti i prioritete, uz poštivanje međunarodnog prava i ljudskih prava svih migranata, bez obzira na njihov status.
Njegova provedba pomoći će svim vladama, kao i nevladinim organizacijama, uključujući i organizacijama utemeljenim na vjeri, kolektivno upravljati migracijom na sigurniji, uredniji i pravilan način, što nijedna država ne može postići sama, smatra Parolin.
Papa Franjo posvetio je veliki dio svog pontifikata podizanju svijesti o nevoljama migranata, kao i moralnoj hitnosti da se posveti brigu onima koji su raseljeni i odgovori na korijene i uzroke njihovog raseljavanja. Posebno je u žarište stavio situaciju onih koji se nalaze u najranjivijim situacijama, uključujući djecu migrante i mlade. Njegova vizija za međunarodnu migraciju može se sažeti u četiri glagola: primiti, zaštititi, promicati i integrirati, četiri akcije koje se provlače kroz najbolje prakse i obveze koje tvore Globalni sporazum o migraciji.
Također je istaknuo da dostojanstven odgovor na migraciju mora biti razuman. Vlade trebaju razborito odrediti stvarni kapacitet pojedine zemlje za smislenu integraciju. Integracija je dvosmjerni proces u kojem migranti trebaju poštivati lokalne zakone, kulturu i običaje zemlje koja ih prima, dok zemlje domaćini trebaju poštivati tradicije i kulture migranata. Kroz uzajamno prihvaćanje i razboritost može se učinkovito odgovoriti na rastuću ksenofobiju i rasizam.
Papa Franjo također je naglasio da, iako je migracija prirodni fenomen, postoji prethodno čovjekovo pravo da živi u dostojanstvu i sigurnosti u zemlji porijekla. Sveta Stolica apelira na vlade i međunarodnu zajednicu u cjelini da pospješe one uvjete koji će omogućiti zajednicama i pojedincima da žive u sigurnosti i dostojanstvu u svojim zemljama.
Pravo osobe da ne migrira može se uživati jedino ako se nepovoljni poticatelji i strukturni faktori koji prisiljavaju ljude da napuste svoju zemlju porijekla učinkovito kontroliraju i svedu na najmanju moguću mjeru. Sukobi, ratovi, klimatske promjene, krajnje siromaštvo i nevolje i bijede koje ono za sobom povlači neizbježno će prisiliti mnoge ljude na nesigurnu, neuređenu i neregularnu migraciju, što nije izbor, već čin očaja. Pronalaženjem održivih rješenja za sukobe i nerazvijenosti uvelike bi se smanjila prisilna, nesigurna, neuređena i neregularna migracija.
Sveta Stolica već je pokrenula postupak pronalaženja najučinkovitijih načina na koje institucije Katoličke crkve i katoličke udruge diljem svijeta mogu koristiti kompendij najboljih praksi Globalnog sporazuma i preporuka koje predstavljaju ogledni primjer za primanje, zaštitu, promicanje i integriranje migranata. U tome smislu vrijedi prepoznati ulogu i doprinose koje religije i organizacije utemeljene na vjeri pružaju na tome području, dajući podršku nastojanjima međunarodne zajednice, kao što je to izraženo u Globalnom sporazumu o migraciji, uz dužno poštivanje njihove autonomije kao vjerskih institucija.
Dok su neke države odlučile da ne sudjeluju u procesu ili na ovoj Međuvladinoj konferenciji, Sveta Stolica je uvjerena da se ogromni izazovi koje za sobom povlači migracija najbolje suočavaju kroz multilateralne procese, a ne izolacionističke politike.
Sveta Stolica, glasujući u skladu sa svojom naravi i posebnom misijom za Globalni kompakt za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju, pravodobno će predstaviti svoje ograde, posebno o onim dokumentima u Kompaktu koji sadrže terminologiju, načela i smjernice koje nisu plod zajedničkog dogovora i uključuju određena ideološka tumačenja ljudskih prava koja ne priznaju inherentnu vrijednost i dostojanstvo ljudskog života u svim njegovima fazama: početku, razvoju i završetku.
Svojim mudrim i sveobuhvatnim pristupom, uzimajući u obzir sve čimbenike uključene u upravljanje migracijom, ovaj Globalni kompakt, ne zanemarujući mnoge izazove i prilike s kojima se svaka država i migranti suočavaju na svom zajedničkom putovanju, daje državama priliku da poboljšaju svoje migracijske politike i, ujedno, upravljanje migracijom na međunarodnoj razini.
Zbog ovih razloga Globalni kompakt za sigurnu, uređenu i regularnu predstavlja značajan napredak u zajedničkoj odgovornosti međunarodne zajednice da djeluje u solidarnosti s ljudima u pokretu, posebno onima koji se nalaze u vrlo neizvjesnim situacijama.
U prvom dijalogu na konferenciji posvećenom provedbi obveza iz Globalnog kompakta za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju u Marakešu, kardinal Parolin je istaknuo kako se Sveta Stolica želi prije svega usredotočiti na dvije od tih obveza koje smatra temeljnima i najneophodnijima da bi međunarodna zajednica na odgovarajući način odgovorila na izazove i mogućnosti s kojima se suočavamo u susretu s velikim migracijskim valovima. To su predanost miru i razvoju te predanost migraciji.
Prva je predanost miru i razvoju. Ako moramo ispuniti našu obvezu da se migracija odvija dobrovoljno i sigurno, te na uređen i regularan način, potrebno se posvetiti rješavanju temeljnih uzroka migracijskih valova. Kao što je jasno navedeno u stavku 13. Globalnog sporazuma: “Moramo zajedno raditi kako bismo stvorili uvjete kojima će se omogućiti zajednicama i pojedincima da žive u sigurnosti i dostojanstvu u svojim zemljama”. Stoga se moraju pružiti prikladni odgovori na nepovoljne pokretače migracija, a to su posebice nasilni sukobi i krajnje siromaštvo.
Ova se rješenja ne smiju smatrati odgovornošću isključivo zemlje porijekla. I međunarodna zajednica mora pomoći da oni koji su prisiljeni na iseljavanje mogu ostati u svojim zemljama porijekla u miru i sigurnosti. Situacije nasilja, neljudski životni uvjeti i ekonomske teškoće, kao i prirodne katastrofe i srozavanje okoliša, ne utječu samo na zemlje u kojima nastaju, nego i na zemlje tranzita i odredišta.
Nije riječ samo o ispunjavanju obveze pružanja međunarodne pomoći u razvoju i humanitarne pomoći, već to uključuje i predanost cjelovitom ljudskom razvoju svakog pojedinca, pružajući svakoj osobi osnovne uvjete i prilike za pristojan život. Migracija će se smanjiti ako ljudi imaju pristup poslu, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i drugim osnovnim dobrima i uslugama koje su temeljne za ostvarenje svake osobe i temeljno blagostanje svakog pojedinca. Za stabilnost su također bitna temeljna prava ljudi da slobodno mogu prakticirati svoju vjeru, bez straha od progona ili diskriminacije, kao i pravo na političko sudjelovanje i slobodu izražavanja. Te su zabrinutosti sastavni dio “prava na ostanak”.
Druga je obveza predanost integraciji. Migranti moraju biti primljeni i s njima treba postupati na dostojanstven način, čak i ako se naknadno utvrdi da se moraju sigurno vratiti u zemlju porijekla.
Kao što je navedeno u Globalnom kompaktu o migraciji, svim migrantima, bez obzira na njihov status, treba biti zajamčeno pravilno postupanje i osigurana pojedinačna procjena koja će odrediti njihov status. U slučaju djece i žrtava trgovine ljudima, takve mjere su od ključne važnosti ako želimo odgovoriti na njihove potrebe i biti sigurni da se neće naći u istoj situaciji iz koje su bježali. Moramo dati prednost politikama koje pogoduju spajanju obitelji i sprječavanju njihova odvajanja tijekom procesa migracije te raditi na okončanju prakse pritvaranja osoba, osobito maloljetnika.
Za one koji su dobili redovni status i mogućnost da ostanu u državi odredišta, bilo privremeno ili trajno, važno je naglasiti da integracija nije niti asimilacija niti inkorporacija, nego dvosmjerni proces ukorijenjen u međusobnom priznavanju temeljne ravnopravnosti i dostojanstvo sviju. To je, rekao je kardinal Parolin citirajući papu Franju, uzajamno obogaćivanje utemeljeno na obostranom i međuljudskom poštovanju. Takav će pristup također pomoći u zaustavljanju nadirućeg rasizma i ksenofobije, dodao je.
Ova dva cilja zahtijevaju hitan odgovor međunarodne zajednice. Kako će se migracije, pa i masovne migracije, vrlo vjerojatno nastaviti i u narednim godinama, smatramo potrebnim proširiti redovite i sigurne kanale iseljavanja kroz velikodušnu i odgovornu politiku, nadahnutu na solidarnosti i suodgovornosti, zaključio je kardinal Parolin. (IKA)