Zagrebačka nadbiskupija

Druga adventska nedjelja u samoborskoj župi bila je obilježena posebnim nabojem zajedništva i kršćanskog duha zbog gostovanja župljana župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice. Prije dvije godine samoborski i mitrovački župni zborovi potpisali su Povelju prijateljstva koju su sada u Samoboru „zapečatili“ sadnjom stabla božikovine (Ilex aquifolium L.) kao znaka trajnog prijateljstva.

Svetu misu u župnoj crkvi svete Anastazije predvodili su mitrovački i samoborski župnik mons. Eduard Španović i preč. Davor Štuljan uz prisustvo samoborskog đakona vlč. Majka Rušeca, a pjesmom je misu uzveličao veliki mješoviti zbor mitrovačke župe. Sveta Anastazija živjela je i podnijela mučeništvo u Srijemskoj Mitrovici. Od devetog stoljeća Samobor zajedno sa Zadrom čuva dio njezinih relikvija pa tako ta ranokršćanska svetica na poseban način „svojim prahom veziva“ tri hrvatske drevne župe od krajnjeg istoka do juga naše domovine.



Samoborski župnik nije krio zadovoljstvo zbog gostovanja dragih Mitrovčana, te im je u uvodnoj riječi zaželio dobrodošlicu i ugodan boravak u samoborskoj župi. Veličanstveni mitrovački zbor pod ravnanjem č.s. Cecilije Tomkić praćen sa devet svirača svojim pjevanjem oduševio je sve Samoborce. Pokazali su izvrsnost u sviranju, zborskom i solo pjevanju. Nakon mise mogli smo uživati u kratkom ali božanstvenom koncertu koji su nam priredili.

Preč. Štuljan sve je okupljene nakon završetka mise pozvao u Park domovinske zahvalnosti koji se nalazi uz samoborsku župnu crkvu, te je pored Stabla prijateljstva pročitao slijedeću poticajnu molitvu:

Bože dragi, htio bih danas od tebe izmoliti prijatelja,
kome se uvijek mogu povjeriti,
prijatelja koji me uvijek razumije,
prijatelja koji mi želi ono najbolje.
Za prijatelja bih te molio koji zna pomoći da ispravim pogreške,
takvog prijatelja koji je oslonac u životu,
prijatelja koji s drugima o meni samo dobro govori,
prijatelja koji s tobom prijateljuje i
koji svaki dan prepun Tebe dolazi za obogati mene;
prijatelja koji je sretan kada mu pružim i najmanji dar,
prijatelja kraj kojeg se mogu smijati prepunim srcem,
prijatelja kraj kojeg imam osjećaj da živim vječno.
Bože dragi, molim te pošalji mi takvog prijatelja i
daj da i ja budem drugima takav prijatelj.

Mons. Španović blagoslovio je posađenu božikovinu, stablo koje je simbol samoborskog kraja, vazdazeleni grm koji se u ovim krajevima koristio za božićno ukrašavanje domova. Ispred stabla je granitna ploča sa uklesanim tekstom: Ovo stablo božikovine (Ilex aquifolium. L) posadili su članovi zborova župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice i župe sv. Anastazije iz Samobora kao znak trajnog prijateljstva. 9. prosinca, 2018.

Nakon molitve, pjesme i fotografiranja pored stabla, svi su se u veselju nastavili družiti u dvorani župnog dvora, te su u razgovorima „padale“ brojne ideje o budućim susretima i druženjima. Kako je rekao mons. Španović, važna je svaka riječ i gesta koja pokazuje da naši dragi Hrvati u Mitrovici nisu zaboravljeni. Ta drevna kršćanska župa svima nam je primjer ustrajnosti u trpljenju i očuvanju vjere. Sigurni smo da je i ovaj susret kao i onaj prije dvije godine u Mitrovici urodio brojnim duhovnim koristima te nas sve skupa podsjetio na važnost zajedništva i prijateljstva u Kristu.