Zagrebačka nadbiskupija

Nad dan 24. siječnja proslavljen je svečano u crkvici Corpus Domini blagdan sv. Franje Saleškog, zaštitnika novinara. Svetu misu u 18 sati je predvodio župnik Damir Ocvirk, župnik sv. Josipa sa Trešnjevke, a pod misom je pjevao Zbor sestara milosrdnica iz Frankopanske ulice uz sudjelovanje velikog mnoštva vjernika.

Župnik Ocvirk je u propovijedi govorio o sv. Farnju Saleškog kao svecu koji se istakao kao navjestitelj evanđelja putem tiska, ali isto tako i kao utemeljitelj reda sestara Pohođenja Marijina i kao duhovni vođa mnogih duša. Napisao je popularna djela iz kršćanske duhovnosti kao „Uvod u pobožni  život ili Filoteja“ i „Rarsprava o ljubavi ili Teotim“, a dopisivao se pismima duhovnog sadržaja s tisućama osoba. Svoja pisama je započinjao usklikom: „Živio Isus“, a zatim je donosio poticaje i upute kako živjeti kršćanskim životom a da se ne postane redovnik ili monah. U duhovnom životu potrebno je imati duhovnog vođu koji potiče da u svakom staležu treba biti pobožan, njegovati molitveni i duhovni život. Da se ostane u zdravoj pobožnosti u tome je vrlo važna poslušnost, izvršavanje svojih staleških dužnosti i razboritost.



Zbor sestara milosrdnica pjevao je misu od Lujze Kozinović, koja je na posveti crkvice Corpus Domini 20. srpnja 1941, izvodila istu misu a na završetku izveo je mali koncert božićnih pjesama. Proslavi blagdana prethodila je trodnevnica, koju je predvodio rektor Pavao Crnjac. U prvom danu je istakao preporuku sv. Franje Saleškog: živi vedro i živi radosno. Duhovnost sv. Franje temelji se na dobroti Božjoj i uvjerenju da svoj mir srce nalazi samo kad živi u skladu s voljom Božjom. Danas je čovjek pogođen depresijom i tjeskobom pa mu je potrebno slijediti ove poticaje sv. Franje Saleškog. U drugome dan je  razvijena misao kako prihvatiti samoga sebe. Mi smo često puta umišljeni, kaže sv. Franjo, i mislimo i želimo biti dobri anđeli, a zaboravljamo da smo ljudi i da trebamo biti dobri muževi i žene.



U trećem danu je istaknut pozdrav sv. Franje: „Živio Isus“. Taj pozdrav za njega nije bio samo usklik pohvale već u sebi sadrži jedan program. U središtu njegove duhovnosti je Isus, Sin Božji, koji je postao čovjekom za nas. I sva njegova pedagogija ide za tim da Isus uzme svoje mjesto u našem životu i da ga osvoji. Živjeti za Isusa znači pomaknuti svoj ja , svoj ego u pozadinu i učiniti Isusa središtem rada koji traje cijeli život. U tome su vrlo važne vježbe „malih kreposti“: strpljivost, blagost srca, prijaznost, ljubaznost, podnošenje vlastitih nesavršenosti i sl.



Na blagdan, na završetku svete mise, Zbor sestara milosrdnica izveo je u 15 minut koncert božićnih duhovnih pjesama. Na programu su bile pjesme hrvatskih i stranih skladatelja: Hajdemo svi Betlehemu, Radujte  se narodi, Piva mati ditešce, Gavotte, O spavaj, dijete, Na Bože narodzenie, melodije u kvratetu uz flaute. Zborom je dirigirala s. Vlasta Tkalec a za orguljama je bila s. Elizabeta Peršić, provincijalka. Prepuna kapelica ljudi s oduševljenjem je pratila cijeli program. (P.C.)