Zagrebačka nadbiskupija

Na petu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu 13. veljače 2019. godine u Nacionalno svetište svetog Josipa hodočastili su oci franjevci iz karlovačkog franjevačkog samostana sa župljanima karlovačke župe Presvetog Trojstva. Tom prigodom misno je slavlje predvodio fra. Radovan Ćorić, propovijedao je fra Marin Kuzminski, dok su koncelebrirali fra Krunoslav Albert, gvardijan i župnik, fra Ante Barišić, župnik župe svetog Ivana Pavla II. iz Petrinje, vlč. Ivica Tolla, župnik župe svetog Antun Padovanskog iz Generalsko Stola te mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta. Josipovim hodočasnicima pridružili su se još župljani spomenute Petrinjske župe, te vjernici iz Ivanić Grada, Bjelovara, Stubice, Jastrebarskog, Duge Rese i grada Karlovca. Misno je slavlje kao i pobožnost svetom Josipu prenosio Radio Mir Slovenija, sa sjedištem u Mariboru.



U prigodnoj homiliji fra Marino je između ostalog kazao kako nas je Bog stvorio kao krunu stvaranja posljednji dan, prije nego što je otpočinuo, a prije toga sve uredio i priredio da bi čovjek mogao što ugodnije živjeti. Bog nas stvara poput umjetnika, uzima glinu, prah zemaljski i u tu krhku glinenu posudu udahnjuje dah života, i time nas čini najposebnijim stvorenjima, te nam daje mogućnost da budemo sustvaratelji ovoga svijeta. Današnji moderni svijet nas ne uči da budemo požrtvovni, da brinemo jedni za druge, da si pomažemo, da se žrtvujemo jer to je savršena ljubav, odnosno Isus Krist, a mnogima se na ovome svijetu ne sviđa Isus Krist, ne sviđa se ljubav koja pomaže, koja se žrtvuje za drugoga, nego propagira ugodu i samo vlastiti probitak i užitak.



"Stoga je važno da se češće družimo sa svetim", kazao je propovjednik, te nastavio: "Sveti Josip je čovjek pravedni kojega je Bog izabrao! Pravedan i pobožan! Ali, nije ostao samo u pobožnosti. Njegova pravednost i pobožnost dala mu je smjernice kako razumjeti Marijinu trudnoću. Kao što se sveti Josip pitao tako se slobodno i mi pitamo i razmišljamo o Božjim djelima, koja možda u tom trenutku ne razumijemo. Bog nas neće zbog toga kazniti. Nije kaznio ni svetog Josipa, zato što se dao poučiti. Njegova pobožnost i pravednost vodi ga u duhovni život koji ga uči kako prihvatiti i ponijet svoj križ jer Bog zna što je najbolje za čovjeka. Znao je Bog što je najbolje za sve nas od samoga početka, zato nam je i sve to tako lijepo stvorio. Sveti Josip se nije dao zavesti. Budno je bdio nad svojim srcem i prihvatio Božji naum za vlastiti život".



"Dopustite se poučiti svetim Josipom! Prihvati svoju bolest i nezadovoljstvo, stanje na poslu, ili nezaposlenost, prihvati trenutno stanje, jer ne može se ništa riješiti u životu dok ne napravim prvi korak, a to je da prihvatim ono što mi je život donio! Prihvatiti i nevolju nekad. Pa ako se i borim s nekim grijehom, prihvati grijeh, ali ne pristati na njega, prihvati – grješan sam, ispovjedit ću se, ali onda prihvaćanjem nekako ću to riješiti. Eto, puno toga od svetog Josipa možemo naučiti, puno možemo naučiti od svake pobožnosti samo ako dopustimo da djeluje u našem srcu.



Zato vam, braćo i sestre, želim jednako kao što i sebi želim, da dopustimo da Božja Riječ bude djelotvorna u našem srcu i da budemo pobožni, ali da ta naša pobožnost ide i korak dalje, odnosno da bude djelotvorna u našem životu. Cijela vječnost je pred nama! I kakva će ta vječnost biti najviše ovisi o tome što je u našim srcima braćo i sestre, zato vam želim da u vama i s vama bude, po zagovoru svetog Josipa, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti", zaključio je fra Marino.



Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočila gospođa Marina Šturlić voditeljica molitvenog vijenca "Kraljice obitelji". Svoje je svjedočenje započela priznanjem kako je prilikom druge trudnoće imala velike teškoće i upravo su tu kao obitelj doživjeli susret za živim Bogom. Naime na svetkovinu svetog Josipa 19. ožujka rodio im se sin sa srčanom manom. Vidjevši dijete, liječnik je kazao kako dijete neće preživjeti. Obzirom da se dijete rodilo na Josipov blagdan, dali su mu ime Josip, te posjetili crkvu svetog Josipa na Trešnjevki i na koljenima pitali svetog Josipa kako moliti.



Odgovor su pronašli svakog Josipovog blagdana posjećujući ovu Josipovu crkvu. Slušajući homilije svećenika  počeli su upućivati molitve kao bračni par što je rezultiralo i njihovim rastom u vjeri, ali jednako tako i u bračnoj ljubavi. Njihov dijete Josip je danas završeni kuhar, a prilikom pronalaska posla opet mu je pomogao njegov nebeski zaštitnik sveti Josip.



U drugom dijelu gospođa Marina je prezentirala Molitveni vijenac Kraljice obitelji u kojega je sa svojim suprugom ušla tažeći način kako biti bliže Bogu. Molitveni vijenac Kraljice obitelji im se dopao jer nisu trebali hodati po duhovnim obnovama i različitim seminarima već su određeni dan u mjesecu okupljali obitelj na molitvu. Tada su upoznali molitveno i vjerničko zajedništvo. Naime molitveni vijenac ima više od 3500 molitelja i svi molitelji mole jedni za druge. Posebnu pak brigu vode o povezanosti sa župnom zajednicom i sa svojim župnikom. Naravno otvoreni su novim članovima, zaključila je svoje svjedočanstvo gospođa Marina kojoj se u međuvremenu pridružio i njen suprug Darko koji je samo kratko priznao da mu je uzor sveti Josipa koji šuti, radi i moli.