Zagrebačka nadbiskupija

U ponedjeljak 8. travnja u župi sv. Petra apostola u Zaprešiću prof. Ivan Bodrožić s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu održao je predavanje na temu: “Kupiti ili otkupiti dijete - odgoj u svijetu konzumizma”. Pozdravnu riječ dobrodošlice uputio je župni vikar Marinko Golek prof. Bodrožiću na radosnom odazivu kao i Obiteljskoj zajednici koja je sudjelovala u pripremi ovog susreta te nazočnim slušateljima.

U prvome dijelu svoga izlaganja prof. Bodrožić protumačio je što je to društvo konzumizma, ili bolje rečeno konzumerizma, kako bi se mogao nazvati suvremeni konzumizam koji se nametnuo u svom grubom obliku. Danas se mnogi odnosi grade na kupovini i prodaji, i onoga što treba i što ne treba. Ljudi teško više razlučuju bitno od nebitnoga, te sve više padaju pod utjecaj onoga što im društvo nudi, pa čak i nameće, te i ne htijući prihvaćaju konzumistički mentalitet koji ih pretvara isključivo u potrošače i kupce roba.

Predavač je istaknuo kako su ljudi danas navikli da 'bez muke' dođu do onoga što žele, samo je dovoljno imati novca. Žive u uvjerenju da se sve može kupiti, te mnogi jedino oko čega skrbe je zaraditi dovoljno novca. Ovakav mentalitet se potom preslikava i na obitelji i obiteljske odnose gdje se počesto zaboravlja ona temeljna istina, a to je da se najvažnije stvari u životu ne mogu kupiti, već se jednostavno daruju kao dar.

Profesor Bodrožić je naglasio kako je obitelj posebno mjesto darivanja, a obiteljski odnosi nisu utemeljeni na kupovanju, već na darivanju. Stoga se upravo u obitelji svjedoči da se ne mogu kupiti karakter, odgoj, ljubav, zajedništvo, vjernost, duhovnost. Ne može se kupiti ni prijateljstvo, ni istina, ni krepost ni ćudoređe. Zato se i događa da oni koji ne detektiraju pogubnost konzumističkog mentaliteta dopuštaju da im on konzumira, potroši duše i pretvori ih u potrošnu robu. A najveća tragedija je ako se takav mentalitet uvuče u obiteljske odnose, te dovede do toga da se u obitelji počne razmišljati isključivo tržišno, umjesto nadahnuto polazeći od vrjednota i kreposti kojima nas Bog uči.

Posebno je upozorio kako u odgoju djece roditelji zanemare svoju odgojnu ulogu i potrebu prisutnosti i svjedočenja vjere, te da potom to pokušaju nadomjestiti kupovanjem stvari. Zaboravljaju da stvari ne mogu zamijeniti njih, njihovu blizinu, vrijeme, ljubav, karakter, požrtvovnost. Štoviše, hrpa stvari samo može loše utjecati na odgoj i izgradnju djece, koja potom i sama znaju iskorištavati takvu situaciju da od roditelja izvuku određene probitke. Rezultat u svemu tome je poguban, jer se stvara naraštaj razmažene djece i materijalizmom zatrovanih duša, ali isto tako pokazuje neizgrađenu svijest roditelja o pravoj odgovornosti za vlastitu djecu.

Predavač je stoga iznio pred slušatelje primjer Abrahama od kojega je Bog tražio da žrtvuje svoga Sina Izaka. Abraham je, vjerujući u Boga, prihvatio sve što je Bog od njega tražio, te je sa sinom Izakom pošao na mjesto gdje se trebala zbiti žrtva. Vidjevši Abrahamovu vjernost, Bog potom nije tražio Izakovu žrtvu, već je dodatno posvjedočio da će izvršiti sva svoja obećanja dana Abrahamu.

Abrahamova odlučnost i postojanost u vjernosti Bogu bila je temelj daljnjih zaključaka koje je izveo prof. Bodrožić iz cijelog tog događaja. Ponajprije, time što se dogodilo Bog mu je dao do znanja da svoga Sina Izaka može odgajati jedino ako polazi od svijesti da mu je on Božji dar, te da za njega mora imati pravu duhovnu skrb i odgovornost. Nadalje, trebao je naučiti da ga svojom žrtvom, koja nije bila tako mala, neprestano otkupljuje, te da mu tako utisne prave vrednote kao što je bila vjera i poštivanje živoga Boga. Abraham se mora paziti da ne podlegne iskušenju da ga kupuje, to jest privatizira samo za sebe i svoje ljudske i zemaljske ciljeve, već, naprotiv, da ga odgaja za neprolazne vrijednosti. Abraham se kroz žrtvu vlastite volje morao odreći svoga sina i prava na njega, čime ga je otkupljivao i primao na jedan novi način, to jest ne samo biološki, već sada i do kraja duhovni. 

'Otkupljujući' ga svojom žrtvom, Abraham je stekao pravo odgajati ga kao Božje dijete, jer je bio kadar svjedočiti mu vjernost Bogu i njegovoj ljubavi. Pošao je pravim putem što ga nije htio u odgoju potkupljivati, već do kraja iskreno iskupljivati svojim životom dok ga nije potpuno izgradio sukladno volji Božjoj.
Ista obveza postoji i za kršćanske roditelje koji su pozvani oduprijeti se konzumističkom mentalitetu koji ih navodi da vlastitu djecu kupuju i potkupljuju, umjesto da se snagom vjere opredijele otkupljivati ih. A to znači žrtvovati se za njih, svjedočiti im vjeru i prenositi je, oslobađati ih od grijeha i učiti ih da se bore protiv grijeha i njegova zavođenja, strasti i sladunjava života.

Predavač je pojasnio da otkupljivati znači učiti ih ne konzumizmu, potrošačkom mentalitetu koji ih troši, već odricanju i vrijednosti žrtve u životu koja jedina izgrađuje cjelovitu osobnost. To nadasve znači učiti ih neprocjenjivoj ljepoti i snazi križa Gospodinova po kojem smo i sami otkupljeni i s Bogom izmireni. U svojim završnim riječima ovog hvale vrijednog predavanja prof. Bodrožić je poželio nazočnim roditeljima da im ovo korizmeno vrijeme bude poticaj za duhovnu izgradnju kako bi mogli izvršavati svetu odgojnu zadaću koju im je Bog povjerio. Susretu se odazvao lijep broj župljana kojemu su prisustvovali i roditelji ovogodišnjih krizmanika i prvopričesnika.