Zagrebačka nadbiskupija

Izložba akademskog kipara Slavena Miličevića „Muka“ (odljevi i skulpture) otvorena je u četvrtak 11. travnja u Knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu u Zagrebu, u sklopu 28. svečanosti Pasionske baštine 2019. Izložbi su bili nazočni pratitelji događanja Pasionske baštine i ljubitelji umjetnosti predvođeni mr. Jozom Čikešom te iz Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić.

O izloženim skulpturama, postavljenim u sadrenom i brončanom materijalu, te o stvaralaštvu kipara Miličevića, govorila je povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović, zaposlena kao viša kustosica u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. Podsjetivši na Miličevićevo stvaralaštvo nadahnuto sakralnom tematikom, čija se ostvarenja nalaze u mnogim gradovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Francuske, istaknula je sretnu povezanost izloženih skulptura i reljefa o temi muke i uskrsnuća, postavljenim u sadri i bronci, koje pokazuju umjetnikovu umješnost i pristup materijalnosti od figurativnog do apstraktnog. Ukazavši na tumačenja francuskog kipara Augustea Rodina da skulptura, upravo onakva kakva jest bez naknadnih intervencija i popravaka, pokazuje svoj život, kustosica Vujanović se osvrnula na Miličevićev izloženi prikaz uskrsnuća koje je preživjelo požar u radnom prostoru i dobila svoju realističku patinu. Uskrsnuće se oduprlo požaru, rekla je Vujanović, istaknuvši teološku i egzistencijalnu poruku uskrsnuća da Krist živi, i nakon muke i smrti, te da i sadrena skulptura, unatoč svojoj proživljenoj sudbini, i dalje živi.



Kako je Vujanović navela u pratećem letku izložbe „misterij Kristove muke i Uskrsnuća, sa svim pripadajućim simboličkim značenjima, te vezanim događanjima, jedan je od najintrigantnijih motiva u kojem sakralna umjetnost, neovisno o mediju, stalno iznova pronalazi svoju potvrdu i mogućnost konstantne nadogradnje i profilacije“, navevši nadalje da upravo u toj temi „umjetnici nastavljaju afirmaciju dugotrajne tradicije, poglavito one figurativne, koja ih zadužuje iznimnom odgovornošću“, a u tom kontekstu kipar Miličević „dosljedno odgovara na ovaj izazov tradicije oblikovanjem skulptura religijske predilekcije“.

„Djela kojima se pak predstavlja u sklopu manifestacije Pasionske baštine svjedoče autorovu fascinaciju spomenutim tematskim okvirom, unutar kojega nalazi zalog potvrde vještine oblikovanja, kao i mogućnosti suptilnoga ishođenja vlastitog pogleda. Odabrani reljefi i jedna skulptura na jezgrovit način pripovijedaju trenutke koji su prethodili i slijedili nakon Uskrsnuća, kao i samo Uskrsnuće, kao vrhunac Novoga zavjeta, i kršćanskoga vjerovanja uopće“, piše Vujanović ističući da „realističkom i koncentriranom gestom Miličević gradi kompozicije koje se ne iscrpljuju u izlišnim atributivnim elementima i nijansama naracije“.



Navodeći da „tematski niz otpočinje raspelom, nastavlja se scenom 12. postaje križnoga puta – Isus umire na križu, potom prikazom večere u Emausu, i konačno – samim Uskrsnućem“, Vujanović primjećuje da „upravo u toj sceni kipar rastače svoj, do tada koncizan, rukopis u titravu, bogatu agitiranu površinu koja idealno korespondira sa senzacijom dematerijalizacije i prelaska, odnosno transcendencije u onostrano“.

Izložba će se moći pogledati do 28. travnja 2019., a i brojni prolaznici uz knjižnicu na Krvavom mostu moći će u izlozima knjižnice izvana vidjeti izložena umjetnička ostvarenja. Zagrebački akademski kipar Slaven Miličević rođen je 1966. u Gradačcu (BiH). Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu a diplomirao je 1993. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u kiparskoj klasi prof. Šime Vulasa. U zagrebačkim crkvenim prostorima Miličević je ostvario reljefni križni put u župnoj crkvi na Jordanovcu, kip nadbiskupa Josipa Stadlera na Naumovcu, bl. Ivana Merza u Palmotićevoj te raspelo u bolničkoj župnoj crkvi sv. Barbare na Rebru. Do sada je izlagao na skupnim i pojedinačnim izložbama u Hrvatskoj i Europi, a sudionik je i likovnih kolonija.