Zagrebačka nadbiskupija

Znanstveni kolokvij povodom izdavanja drugog sveska Dnevnika - Diarium Maksimilijana Vrhovca održan je 12. travnja 2019. godine u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu. U suradnji s karlovačkim ogrankom Matice hrvatske, Gradskim muzejom Karlovac i Knjižnicom uspješno je ostvaren ovaj projekt.

Povod kolokvija bilo je predstavljanje drugog sveska dnevnika biskupa Vrhovca koji obuhvaća vremensko razdoblje od 1810. do 1815. godine. Pozdravne riječi na samom početku uputio je vlč. dr. sc. Vlado Mikšić, jedan od glavnih organizatora kolokvija, zatim Hrvojka Božić, ravnateljica Gradskog muzeja Karlovac i predsjednica Matice Hrvatske – ogranak Karlovac, Jasmina Milovčić, ravnateljica Gradske knjižnice, don Anton Šuljić, predstavnik izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost, te Damir Mandić, gradonačelnik Karlovca.

Maksimilijan Vrhovac rođeni je Karlovčanin koji se u svome dnevniku često spominje rodnog grada, čemu svjedoči podatak da, uz Zagreb, grad koji se najviše puta pojavljuje u Vrhovčevim dnevničkim zapisima upravo je Karlovac. Bio je jedan od idejnih začetnika hrvatskog narodnog preporoda, unutar čega se javio ilirski pokret kao provedba ideja narodnog preporoda. Stoga je više nego prigodno što se znanstveni kolokvij održio u Karlovcu, u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić”.

Predavači koji su održali izlaganja bili su prof. dr. sc. Drago Roksandić, nedavno umirovljeni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prof. dr. sc. Željko Holjevac, novoizabrani ravnatelj Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, doc. dr. sc. fra Daniel Patafta, OFM, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te dr. sc. Vlado Mikšić, supsidijar Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu i vanjski suradnik na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Drugi svezak Dnevnika svojevstan je nastavak prvog sveska koji je iznosio dnevničke zapise biskupa Vrhovca od 1801. do 1809. godine, a objavljen je 30 prije drugog sveska (prvi svezak objavljen je 1987. godine).

U svome izlaganju profesor Roksandić istaknuo je revnost Maksimlijana Vrhovca u vođenju dnevničkih bilješki, naime svaki dan je zapisao barem jednu riječ. Razdoblje koje je obuhvaćeno Dnevnikom bilo je vjerojatno jedno od najbolnijih faza u Vrhovčevom životu. Situacija nije bila idealna s obzirom na to da je Karlovac bio pod upravljanjem Napoleonove francuske uprave. Bez obzira na to, grad je bio vrlo razvijen i značajan u to doba, čemu svjedoče i dnevnički zapisi u kojima je biskup Vrhovac sve dokumentirao na različite načine i iz različitih kutova gledanja.

Na tematiku položaja Karlovca nadovezao se u svome izlaganju prof. dr. sc. Željko Holjevac, s naglaskom na prekosavske krajeve. Holjevac je opisao teško stanje gladi, nestašice živeža, vrijeme Napoleonovskih ratova i francuskog pohoda na Rusiju 1812. godine. Vrhovac je period francuske uprave doživljavao kao “hir povijest”, kako ističe prof. Holjevac, i osjećao da je vrijeme da se odcijepljeni dijelovi Hrvatske vrate pod njezin teritorij.

Daniel Patafta, predavač na KBF-u, progovorio je o motivu redovnika u Vrhovčevom dnevniku. Spominju se kapucini, uršulinke i franjevci. Od navedenih, najmanje su zastupljeni kapunici kojih je i brojčano tada bilo najmanje. Posebno su mu na srcu bile uršulinke kojima je pomagao da što bolje obrazuju mlade djevojke. Franjevcima je posvetio najviše pažnje u dnevniku, posebno onima iz Bosne i Dalmacije.

Kolokvij je završio izlaganjem dr. sc. Vlade Mikšića koji se osvrnuo na pastoralno djelovanje Maksimilijana Vrhovca. Vrhovac je bio prosvjetiteljski svećenik, dijete jozefinizma. Svoje poslanje vidio je u odgajanju naroda, zalaganju za dobrobit države, davanju naputaka kolegama svećenicima. U dnevniku se neće naći velike teološke misli ili pastoralne smjernice, ali svojim bilješakama dokazuje da je poput pravog pastira vodio povjeren mu narod.

Dnevnik Maksimilijana Vrhovca vrijedno je štivo za sve koji se žele pobliže upoznati s likom ovog biskupa, ući u ritam njegovog svakodnevnog života, ali i ritam tadašnjih društvenih, političkih i crkvenih zbivanja. Rad na obrazovanju, pružanje pomoći potrebnima, revno obnašanje dužnosti, sve su to elementi koji čine dio kompleksne slike Vrhovčeve osobe. Njegova ostavština u riznici hrvatske povijesti i kulture neizmjerna je te je cilj ovakvih događaja da se iz njih izvuku nove spoznaje koje će nastaviti puniti spomenutu riznicu i na taj način doprinositi otkrivanju sakrivenih, ali bitnih dijelova povijesti hrvatskoga naroda.