Zagrebačka nadbiskupija

 


Procesijom i Putom svjetla po Bistričkoj kalvariji u kojoj je sudjelovalo više od 1400 športaša i športašica s trenerima i vodstvima športskih klubova započelo je u ponedjeljak 6. svibnja 2019. godine 17. po redu hodočašće športaša Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj Bistričkoj u organizaciji Ureda za pastoral mladih, Odjela za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije. 



Procesiju je predvodio biskupski vikar za pastoral preč. mr. Marko Kovač, a razmišljanja uz postaje Puta svjetla čitali su predstavnici športaša uz molitve koje je predmolio povjerenik za pastoral športaša zagrebačke nadbiskupije trajni đakon vlč. Marijan Spehnjak. Po završetku Puta svjetla u bazilici Majke Božje Bistričke slavljeno je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskupski vikar. preč. Kovač, a homiliju izrekao rektor Svetišta preč. Domagoj Matošević.



Uvodeći u slavlje, preč. Kovač je okupljenima rekao kako je procesija s usponom na Kalvariju i silaskom s nje slika našeg života obilježenog usponima i padovima. "Svoj hod završavamo ovdje u crkvi oko oltara. Za nas vjernike to je bitno kako bismo znali na koga se možemo osloniti u našim životnim usponima, ali i padovima. Blagovat ćemo Isusovo Tijelo i Krv kako bismo osnaženi njima mogli nastaviti svoj daljnji životni hod na putu u Isusovo Kraljevstvo."



U homiliji, preč. Matošević je tumačeći misno čitanje koje donosi opis borbe Davida protiv Golijata, i njegovu pobjedu, okupljenima protumačio četiri karakteristike koje krase pobjednike nad "divovima" koje svaki od nas na svom životnom putu susreće i protiv kojih se mora boriti. 

Prva karakteristika pobjednika nad "divovima" je ta da se oni kao takvi ne rađaju, nego to postaju posvećenošću i ustrajnošću u svom radu na malim stvarima, ponekad naizgled nevažnima i nebitnima za uspjeh. Podjsjetio je preč. Matošević na kratki video isječak koji prikazuje najboljeg svjetskog nogometaša Luku Modrića u njegovim danima djetinjstva u kojima je bio pastir kozama. Nemoguće je preko noći postati velik. Ako želimo u životu pobijediti nekog svog "diva", svoj problem, onda moramo naučiti biti vjerni u malim stvarima i malim zadacima. Tako na najbolji način, čineći male stvari s ljubavlju, izgrađujemo svoj karakter, svoju snagu.



Druga karakteristika pobjednika nad "divovima" je ta da se ne daju obeshrabriti od strane sumnjičavih kritičara. Ponekad ti kritičari mogu biti i naši najbliži, kao što su to Davidu bili njegova starija braća. U takvim trenucima važno je ostati vjeran svom pozivu, onome na što nas Bog poziva kako bismo se ostvarili. I kao što je važno ne dati se obeshrabriti u dobrim nastojanjima, tako smo pozvani moliti Gospodina za milost da ne budemo mi ti koji će svojim sumnjičavim kritiziranjem obeshrabrivati druge, zavidjeti im na uspjehu i rastu.



Treća karakteristika pobjednika nad "divovima" je ta da ne žele biti nečije kopije, nego da ostaju svoji. U biblijskoj zgodi, Davidu kralj Šaul daje svoju vojničku opremu za borbu s Golijatom. No, David ubrzo shvaća da mu ta oprema ne pristaje te je skida i suprotstavlja se Golijatu s onim što je njegovo najbolje oružje i oprema. Svi vi športaši imate svoje športske uzore, no ne budite kopije! Budite svoji. Otkrivajte svoje talente, svoju posebnost, jedinstvenost s kojom vas je Bog stvorio i koju vam daje za vaše najbolje ostvarenje. 



Četvrta karakteristika pobjednika nad "divovima" je ta da krize ne doživljavaju kao problem i kraj puta, nego kao prilike i izazove. U tome nam David daje izuzetan primjer. Za razliku od svojih zemljaka koje je veličina Golijata paralizirala i ispunila strahom, David je u toj velikosti svog protivnika vidio svoju priliku - da ga lakše pogodi svojim oružjem. 



"Svoje probleme, strahove, 'divove' ne možemo pobijediti ako im dopustimo da nas zarobe, ispune srce strahom. Umjesto toga, u problemima, križevima koje pred nas stavlja život moramo gledati prilike za naš rast, izgrađivanje i da budemo bolji", zaključio je homiliju preč. Matošević pozvavši športaše da čitaju Sveto Pismo i da se nadahnjuju na njegovoj, Božjoj mudrosti. 



Hodočašće športaša završilo je druženjem nakon euharistijskog slavlja. Uz Zagrebačku nadbiskupiju, športske klubove, važnu ulogu u organizaciji hodočašća ima i Grad Zagreb.