Zagrebačka nadbiskupija

Nestrpljivo smo čekali  subotu 4. svibnja 2019. da se okupimo u Krašiću kako bismo proslavili godišnji susret Prijatelja Malog Isusa (PMI) zagrebačke provincije, a ujedno i proslavili 25 godina postojanja Društva prijatelja Malog Isusa. Pristigli smo iz Vinkovaca, Kloštra, Pitomače, Podravskih Sesveta, Samobora, Bistre, zagrebačkih župa: Nova Ves, Maksimir, Retkovec, Stenjevec. Ispred  župne crkve Presvetoga Trojstva dočekali su nas župnik vlč. Ivan Vučak, sestre SMI koje djeluju u župi  s. Katarina i s. Simeona te mnogi  mještani.



Po dolasku kao znak pripadnosti i sudioništva  ovogodišnjega susreta stavili smo prigodne šalove oko vrata. Srednji dio šala je plave boje da nas podsjeti da smo djeca Božja i da je kraljevstvo Božje nad nama. Njega trebamo tražiti i njemu stremiti...“Ispod svoda ....bijaše nešto  kao kamen safir. Poput prijestolja. Na tom kao prijestolju, gore na njemju kao neki čovjek“ (Ez.1, 26).



Krajevi šala su bijeli, da nas bijelo podsjeti na pravednost.To je znak  onih koji su otkupljeni mukom i smrću našeg Gospodina Isusa Krista. ...“ oni su prali svoje haljine i objelili ih u krvi Janjetovoj“ (Otkr.7,14). Na lijevom kraju šala  je lik Djeteta Isusa u čijem srcu smo mi  a On  bi trebao biti u našim srcima. ....“ u srcu našm Isuse Ti, dođi, dođi i ostani, jer Prijatelj si naš najdraži Isuse maleni....“. Na drugom  kraju šala veliko srce- znak Prijtelja Malog  Isusa  koje objedinjuje PMI iz sve tri provincije: zagrebačke, sarajevske i splitske i čiji žuto-zlatni  obrisi  svjedoče Božju slavu.  Crveno srce sa slovima PMI i likom djetetove glave na dlanu ruke  treba nas svakodnevno  podsjećati da nas je  Isusova krv očistila od grijeha i da je njegovo srce prepuno milosrđa za sve koji mu se utječu i da će nas ruka njegove  Majke i Božja ruka uvijek pridržavati da ne padnemo do kraja i dati nam priliku biti bolji. Samo mu se moramo predati.  Ne trebamo  se bojati.



Nadam se se da noseći ovaj šal postajemo svjesniji  poslanja koje su nam sestre SMI dale prije 25 godina osnivajući DPMI kao svoje produžene ruke u svijetu za karitativnu djelatnost. Isto tako ovaj šal ima sve simbole koji obilježavaju blaženika kardinala  Stepinca u čijoj smo rodnoj župi gosti ali i  sluge  Božjega nadbiskupa Josipa  Stadlera,  oji je bio prvi Prijatelj  Malog  Isusa. Kardinal  Stepinac   je prije 81 godine pozvao  SMI  na službu u župu. Zajedno s krašičkim župnikom su mu nesebično pomagale u bolnim godinama zatočeništva.  On je poput Isusa pod cijenu slobode i života branio svetu vjeru u  Boga i katoličku crkvu, zalagao se za pravdu za sve ljude koje nije dijelio ni po vjeri ni po naciji.



U crkvu  smo ušli u poniznosti i tihoj osobnoj molitvi.  Ispred nas,  pred središnjim oltarom, stajao je predivan kip Djeteta Isusa. Zastajali smo pred njim,   zahvaljujemo što nas je pozvaoi što smo se  htjeli i mogli odazvati. Oltari su bili predivno urešeni    cvijećem,  a napose  oltar  blaženog Alojzija. Crvene ruže na tome oltaru svjedoče njegov mučenički život u Krašiću, njegovu vjeru u Boga i predanje njemu,  kojeg je slavio ne samo na oltaru ove crkve već na svim oltarima gdje god je bilo prilike.  Narančaste strelicije podsjećaju nas na  Stepinčevu težnju za nebeskim, božjim  ali  i na njegovu skoru nebesku slavu.



U to pobožno i svečano ozračje  utkala se  radosna krunica koju su predmolile članice PMI iz župe Uznesenja  BDM  iz Stenjevca. Svibanj je,  Marijin  mjesec i blaženik je volio moliti krunicu, pa su kao razmatranja pojedinih otajstava uzeti citati iz Stepincevih propovijedi, nagovora, govora i pisama. Bilo je poučno i dirljivo. Najsvečaniji trenutak ovoga dana bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio je krašički župnik vlč. Ivan Vučak, a  koncelebrirao je   župnik iz  Bistre  vlč. Tomislav Kralj. Ministranti i poslužitaelji su bili mladi iz župe sv. Nikole iz Bistre  te mladi  fratri iz Samobora. Misu je glazbom animirao  krašički župni  zbor pod ravnanjem  sestre SMI Katarine Penić Sirak.



U propovijedi, osvrčući se na pročitano  evanđelje Iv 15,12-17, Župnik  nam je rekao da se ne bojimo,  kao što je Isus rekao apostolima kada ga nisu prepoznali, da se ne boje jer da je on s njima. Podsjetio  nas je da ni mi nismo možda odmah prepoznali služenje u apostolatu PMI . Postali smo članovi PMI a da možda nismo ni bili sigurni što to zapravo znači,  koje su naše zadaće. No, molitva,  vjera u  Isusa,  naročito Djeteta Isusa i svesrdna pomoć sestara   SMI pokazala nam je da svakodnevnim malim djelima u zajednici i zajedno a u ime i na slavu Djeteta Isusa možemo puno činiti,  mnoge obradovati i dati im do znanja da nam je stalo. Kad prepoznamo prestanemo se bojati i idemo dalje. Vršeći dobra djela obnavljamo svoju krsnu milost. Vlč.  Vučak je spomenuo da će možda ovakava  prigoda biti poticaj nekim mladima iz naših župnih zajednica da se odvaže na posvećeni život bilo kao  svečenici, redovnici ili redovnice. Kako je to prva subota u mjesecu,  molili smo za nova svečenička i redovnička zvanja.



Poslije pričesti, pri samom kraju euharistijskog slavlja  slijedilo je svečanos  primanja novih članova PMI. Ove godine primljeno je  novih 18 članova i članica. Ljudi vrlo mladi, pa srednja dob ali i onih bogatijih godina. Bilo je divno promatrati ih a neki su bili ganuti i uzbuđeni kao na Prvoj Svetoj Pričesti. I osmjeh i suze radosnice na licu.  Bogu hvala na njima jer će naši molitveni susreti u župama i akcije biti bogatije idejama i rezultatima. Obred primanja predvodila je s. Petra Marjanović, provincijska glavarica sa s. Anđelinom Perić, vrhovnom savjetnicom Družbe koja je zadužena za PMI te s .Emanuelom Pečnik, provincijskom pročelnicom za PMI. Po završetku obreda primanja novih članova, obratila nam se  provincijska glavarica sestra M. Petra Marjanović.  Čestitala je novim članovima te se zahvalila krašičkom župniku vlč. Vučaku, sestrama SMI i onima  koje djeluju u župi te PMI i mještanima Krašića na pomoći pri organizaciji i toploj dobrodošlici. 



Spomenula je Slugu Božjega nadbiskupa Stadlera koji je osnovao red  SMI da mu pomognu u služenju malenima i siromašnima. I nadbiskup  Stadler i kardinal Stepinac su živjeli u službovali u teškim društvenim i političkim vremenima.  Ali se nisu bojali. Vjerom u  Boga i Majku  Mariju i vođeni  Duhom Svetim,  pobjeđivali su  nedaće svojih života i života povjerenog im vjerničkog puka, nepravde, siromaštvo. Bili su pozvani i poslani vršiti svoju pastirsku službu.  Nisu pitali zašto i kako već su pouzdanjem i vjerom u  Boga  išli dalje,  pronalazili  ispravne putove evangelizacije i činili dobra. Sijali su zrnje dobra koje žanjemo i danas i to sjeme neće prestati nicati i davati nove dobre plodove. Pozdravila nas je i zahvalila se svima i sestra M. Emanuela Pećnik,  pročelnica za PMI koja je moderirala program i svečanost cijeloga dana.
Molili smo za proglašenje svetima i Alojzija Stepinca.



Vlč. Vučak nam je podijelio završni blagoslov pozvao nas  na prostor ispred  starog župnog dvora kako bi se okrijepili domaćim kobasicama, vinom,  kavom i sokovima te kolačima. Vani nas je dočekao bogat stol. Gopodine kao si nam prostro bogat stol!!!.Svaka čast svim župljanima  Krašića koji su uložili puno truda i vremena da bi nas pogostili kobasicama,  kruhom, vinom i sokovima.  Hvala svim domaćicama na prefinim kolačima. Vrijeme do početka Stadlerijade iskoristili smo za osobne molitve u crkvi,  na križnom putu ili pred kipom Milosrdnog  Isusa. Zbog mogućnosti kiše otišli smo u krašičku osnovnu školu „Kardinal  Alojzije Stepinac“ koja nam je širom otvorila vrata i tamo održali 2. Stadlerijadu. Sve župe su imale ekipe ali najbolja je ekipa PMI iz Retkovca. Drugo mjesto je osvojila ekipa iz Samobora a treći su bili PMI iz  Stenjevca.



Natjecanje u znanju  o životu nadbiskupa Stadlera i spretnosti u slaganju odgovora, bilo je vrlo zabavno i uzbudljivo.  Atmosfera je bila sportska, navijačka  uz divnu glazbu i pjesme. Svi smo pjevali i navijali. Jako su me se dojmila djeca iz župe Retkovec kako su zdušno bodrili svoju ekipu. Svaka čast svim sestrama koje su pomagale u osmišljavanju pitanja i načinu odgovaranja,  o rekvizitima za pojedina pitanja i odgovore.  Sigurna sam da bi se i  televizijski sportski komentatori začudili i odali priznanje sestri Kristini kako ona to vodi. Sada na sportskim spektaklima imaju d-jay-eve a mi smo imali živu glazbu.  Pa nitko nam nije ravan kad imamo  „ ...srce djetinje“...



Vratili smo se ponovno u župnu crkvu na klanjanje pred Presvetim.  Uz razmatranja  i pjesmu završili smo naš  ovogodišnji susret i proslavu 25.-te godišnjice postojanja PMI. Uz blagoslov i željama za dobrim i plodnim djelima te usrdnim molitvama  te najavom novog susreta slijedeće godine u Slavonskom Brodu, zahvalni  Bogu, Mariji i  Malom Isusu na primljenim milostima,  krenuli smo našim kućama. Naša srca i duše obnovili smo novom snagom i radošću koja je proizašla iz susreta i zajedničke molitve.

ŽIVIO MALI ISUS!