Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija svojim svjedocima

 

GOVOR BISKUPA ŠAŠKA

Romansirana biografija „Veliki petak 1945. Biskup Josip Maria Carević: život za narod - smrt u ime naroda“ književnika Mirka Ivanjeka predstavljena je u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, u srijedu 5. lipnja. U predstavljanju su sudjelovali moderatorica Anka Ivanjek, doc. dr. sc. Jelena Vignjević, mons. Nedjeljko Pintarić, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško te sam autor Ivanjek.

U glazbenom dijelu programa nastupili su violinist Antun Stašić i pijanist Zvonimir Glibušić te uži zbor zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem Hrvoja Maltarića.

„Ova knjiga potvrdila je literarni talent i vještinu Mirka Ivanjeka. Posebna je njezina vrijednost što kao romansirana biografija donosi vrijedan prinos otkrivanju istine o mučeniku biskupu Careviću, ali i općenito o komunističkim zločinima, konačno o ljudskim zločinima uopće“, rekla je dr. Vignjević na završetku svog izlaganja u kojem je protumačila utemeljenost knjige na istini – na arhivskim zapisima, na autorskim Carevićevim zapisima, na živoj riječi svjedoka i na zapisima znanstvenih istraživanja.

„Večeras smo ovdje kako bismo se prisjetili svijetlog mučeničkog života biskupa Carevića, ali i više stotina drugih mučenika i mučenica - svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova, kao i stotine tisuća braće i sestara u vjeri, koji su preživjeli neviđeni progon Crkve u hrvatskom narodu, u vremenima različitih ideoloških predznaka, ali u svojoj biti totalitarnih režima od 1935. do 1995. godine“, rekao je mons. Pintarić navevši da je o stradanju svećenika i popisima ubijenih zadnji put javno progovorio nadbiskup Alojzije Stepinac na montiranom sudskom procesu 3. listopada 1946., a nakon toga nastaje noć šutnje, a sve što je bilo moguće prenijeti, prenosilo se usmenom predajom svećenika ili pojedinim zapisima, skrivenima od očiju javnosti.

Nasuprot istini, rekao je Pintarić, u službenoj poslijeratnoj literaturi o biskupima, svećenicima, redovnicima i Crkvi općenito, pisalo se uvijek u negativnom svjetlu, propagandističkim i pamfletističkim stilom te nabijeno mržnjom prema Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu.

Govoreći nadalje o rezultatima istraživanja mons. dr. Stjepana Kožula, objavljenih u „Martirologiju Crkve zagrebačke“, koji ispravljaju sve ranije popise koji se tiču ubijenih i stradalih svećenika Zagrebačke nadbiskupije,  mons. Pintarić je naveo da su od 1935. do 1990. izravno su na području Zagrebačke nadbiskupije ubijena 63 svećenika, a u logorima na izdržavanju zatvorske kazne umrlo ih je 5, od bombardiranja su stradala 2, što iznosi ukupno 70 svećenika te 7 bogoslova i sjemeništaraca, zaključivši da je Crkva u hrvatskom narodu prva po brojnosti mučenika u zemljama komunističkog režima u usporedbi s drugim državama istočne Europe.

„Drago mi je što smo, nakon nekoliko predstavljanja u ozračju ogranaka 'Matice Hrvatske', ovo predstavljanje organizirali u dvorani 'Vijenac'. Razloga ima više, a jedan od glavnih jest želja da se nadahnuće kojim je nadahnut i zauzetost na koju je pozvan gospodin Ivanjek osjeti snažnije i bude nošena prije svega poznavanjem unutar zajednice vjernika. Naime, shvatio sam da je malo svećenika, a još manje vjernika uopće čulo za biskupa Carevića, a kamoli za detalje koji su dio spomena na mučeništvo koje je podnio. Tu se još uvijek vidi snaga komunističke propagande“, rekao je mons. Šaško, između ostaloga, navevši da će se tijekom 2020. godine u spomen na ubijene svećenike „na mjestima - na župnim i drugim crkvama ili u blizini crkava s kojima su bili povezani - gdje su vršili svoju svećeničku službu postaviti prepoznatljiv znak: tropletni križ s palmom i natpisom: Archidioecesis Zagrabiensis Martyribus suis – Zagrebačka nadbiskupija svojim svjedocima“.

„Znakovito je i to što su tu plaketu prema danim uputama izradili mladi kipari. Kada netko vidi taj znak, odmah zna da je riječ o takvim ljudima. Sam znak je mišljen u dvije veličine, kako bi se mogao primijeniti na raznim mjestima. Ta će plaketa biti postavljena zajedno s pločom na kojoj će biti ispisan tekst spomena na određenoga svećenika“, istaknuo je mons. Šaško, navevši da je to važan „doprinos ne samo čuvanju spomena, nego pomaganju sjemenu mučeništva da donese rod“.



„Carević je našao mene“, rekao je na završetku predstavljanja autor Ivanjek, podsjetivši na zid šutnje s kojim se susretao u kontaktima s ljudima koji bi nešto bili mogli znati o skončanju biskupa Carevića, ali i poticaje onih koji su izrekli svoja svjedočanstva o svjedočkom životu biskupa Carevića, koji je svojim propovijedima u kapeli Majke Božje u Strmcu oduševljavao vjernike koji su i iz drugih župa kilometrima pješačili da bi ga slušali.

Dubrovački biskup Josip Maria Carević (*Metković, 1883,  + Veliko Trgovišće, 1945.) u povijesti Dubrovnika zapamćen je kao dobri pastir i otac siromaha. Podigao je Križ na Srđu, na  spomen 1900. godina Kristova raspeća.

Okrutno je ubijen 10. svibnja 1945. od partizansko-komunističkih vlasti i do danas mu se ne zna za grob. Romansirana biografija o biskupu Careviću napisana je uz 73. obljetnicu njegove mučeničke smrti, a objavljena u nakladi ogranaka Matice hrvatske Zaprešić i Metković. (N. P.)