Zagrebačka nadbiskupija

Sprovodnu misu u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tuhlju i obred ukopa preč. Franje Glasa, 10. lipnja 2019. predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u zajedništvu sa tridesetak svećenika i brojnim vjernicima. Biskup Šaško je istaknuo: „Koga god sam sreo i pitao o prečasnom Franji, rekli su mi ono što sam vrlo lako povezao s ovim trima oporukama. S jedne strane bio je euharistijski čovjek; darovao se u malenosti od koje su mnogi živjeli; bio je čovjek koji je znao čuti, prihvatiti, ublažiti: ono što su majčinske odlike. I u susretu s njim, osjetila se snaga onoga duha koja ne pripada uzvišenosti ljudske oholosti, nego onoj snazi duha koja uvijek može iznjedriti plod tamo gdje ga se hoće.



Prečasni Franjo tim je načinom tažio žeđ, bio prisutnost koja prihvaća, i snaga koja rađa novost. To troje i dalje poziva živote ljudi da se odazovu u svećeništvo. Jer svaka smrt svećenika govori o životu koji treba nastaviti. Zato je ovo slavlje koje je ponajprije slavlje uskrsnuća i našega zajedništva u povezanosti u vjeri s onim što spaja nebo i zemlju, naše prolazne dane i besmrtnost, ovdje osjećamo tako bliskim. I lijepi su naši kršćanski sprovodi u kojima ima mjesto za suze, koje su suze ljubavi, i mjesto za pjesmu, pjesmu uskrsnuća.“

U ime župljana župe Presvetog Trojstva u Kraljevcu na Sutli u kojoj je preč. Franjo proveo 44 godine svoje svećeničke službe, riječi zahvale izrekao je vlč. Krunoslav Kolar, kapelan u Sesvetskim Selima: „Kroz njega se moglo očitati sveto Evanđelje, doživjeti Kristova prisutnost. U njemu se moglo susresti čovjeka koji svakom pristupa kao čovjeku u kojem prepoznaje Krista. Njegov je život bio poput putokaza koji je mnoge usmjerio prema Kristu. I zato hvala Bogu na tom daru.



A hvala i vama, dragi naš Francek, što ste uvijek imali ljubavi i strpljenja za nas, pa i kada nismo toga bili vrijedni, što ste nas poučavali riječju i primjerom, što ste nas poticali da Kristu služimo i što ste nam bili ne samo župnik, već otac, brat i prijatelj. Kao svećenik rodom iz kraljevečke župe mogu reći da sam njegovo zvanje, koje je on izmolio, i ohrabrio. Slobodno mogu reći, da nije bilo njega, ne bi bilo ni mene kao svećenika. Zato mogu reći, dragi brate u svećeništvu, hvala na primjeru kako se svećeništvo živi.“

Preč. Milan Juranić, dekan Tuheljsko-pregradskog dekanata podsjetio je na životne činjenice: „Brat naš, svećenik Franjo, rođen je 24. kolovoza 1936. godine u Razdrtu Tuheljskom u Župi Uznesenja BDM u Tuhlju od oca Julijana i majke Slave rođene Škreblin. Po završetku klasične gimnazije nastavlja studij teologije na Kaptolu 25. Studij, molitva i vječno cinkanje zvona obilježavaju njegov šestogodišnji boravak na uvijek snenom Kaptolu.



Na Petrovo, 29. lipnja ’61. za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper. Kao kapelan bio je na službi u Daruvaru, Svetom Iliji, i župi sv. Nikole biskupa u Varaždinu. 1962. imenovan je upraviteljem župe svetog Roka u Skakavcu, gdje ostaje 4 godine. Od 1966. do 2010. župnik je u Župi Presvetog Trojstva u Kraljevcu na Sutli. Od 1992. do 1997. dekan je Tuheljskog dekanata. 2010. je umirovljen. Svećenika Franju cijelog je života resila pobožna jednostavnost ispred svega. Kao dekan bio nam je u svemu svećenik i prijatelj, a kao župnik ponizni sluga Božji.“



Preč. Franjo Glas posljednje je umirovljeničke godine rado provodio pomažući župnicima u Kraljevcu na Sutli i Tuhlju, sve dok mu je to zdravlje dopuštalo. Vjerujemo da će i njegovo posljednje počivalište na tuheljskom starom groblju biti mjesto molitve i buđenja  vjere u uskrsnuće, osobito uoči Velike Gospe i na svetkovinu Svih Svetih, kada župnik, prisutni svećenici i ministranti obilaze grobove svećenika koji počivaju na tuheljskom groblju.

Preč. Franjo Glas umro je u 83. godini života i 58. godini svećeništva, u četvrtak 6. lipnja 2019. godine u KBC-u „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. 

Neka mu je vječna hvala!