Zagrebačka nadbiskupija

Od petka 21. lipnja do utorka 25. lipnja četrdesetak hodočasnika prošlo je Stepinčev put od Krašića do Lepoglave prikazujući svoju žrtvu u napornom hodu za proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim.

Hodočašće od oko 120 kilometara organizatori su podijelili na pet dana u četiri dionice s jednim danom odmora u Nacionalnom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici. Sudionici hodočašća imali su bogat program koji se sastojao od svakodnevne euharistije, molitve, tišine, upoznavanja kulture i povijesti našeg naroda te mnoštvo susreta s ljudima koje su sreli tijekom svog hodočašća.

Organizatori pohoda bile su dvije laičke udruge koje djeluju u Samoboru: uduga Ekosspiriuts i Bratovština sv. Jakova apostola a njima su se pridružili i skauti Zagrebačke nadbiskupije. Čitav put osmislili su Radovan Librić, Denis Nikola Kulišić i Petar Šimunić iz navedenih udruga uz podršku brojnih članova. Organizatori su svaki dan predvidjeli kuhani obrok koji je spremala Anica Jurinjak uz veliku pomoć Josipa Živičnjaka i Domagoja Pudelka.Sudionici su na kraju susreta svjedočili da su kroz hodočašće bolje upoznali lik blaženog Alojzija Stepinca predstavljenog kao jednog od najčasnijih muževa naše povijesti.

Stepinčev put zamislio je sada već pokojni Tomislav Pavlin – Tom koji je stari romarski put kojim je išao blaženik Alojzije u Mariju Bistricu preko Sljemena, proširio iz Zagreba do Krašića. Dionica puta od Marije Bistrice do Lepoglave zapravo je dio marijanskih puteva koji stižu iz Slovenije. Put je označen žuto – bijelim križevima i turističkim smeđim putokazima na važnim raskršćima. Nakon petnaestak godina od markiranja na mnogim mjestima markacije su izblijedile ili nestale i put bi trebalo iznova označiti.

Skupina od četrdesetak hodočasnika, prva veća skupina hodočasnika od markiranja hodočasničkog puta, koja je nakanila proći u cijelosti Stepinčev put okupila se u Krašiću u petak ujutro, 21. lipnja. Od vrućine dana veće je bilo samo nestrpljenje da se krene. U Krašiću nas je dočekao upravitelj župe vlč. Ivan Vučak koji je s hodočasnicima molio Jutarnju molitvu iz Časoslova, a zatim vrlo zanimljivo govorio o bl. Alojziju Stepincu iznoseći neke detalje iz njegovog života za koje nikad prije nismo ni čuli.

Cijelo hodočašće će se kasnije pokazati takvim – učenje o Stepincu van novinskih natpisa, van senzacionalizma. Stepinac kao čovjek molitve i žrtve, strpljenja i pobožnosti, čovjek neupitnog duhovnog zvanja, čovjek Crkve. Možda mu po ovom hodočašću i mi uspijemo postati sličniji. Prije samog polaska, u hladu pokraj crkve smo se upoznali, izrekli različite motive koji su nas doveli na ovaj put i krenuli s nadom da ćemo ga uspjeti i završiti. Nekima se ta nada ostvarila, nekima nije. 

Pribić je bio sljedeća stanica našeg hodočašća. Kratko stajanje bilo je kod poznate grkokatoličke crkve na otočiću, gdje su hodočasnici čuli nešto o grkokatolicima u Hrvatskoj, a zatim nas je u katoličkoj župnoj crkvi primio svećenik Stjepan Dijaneš i progovorivši o još jednom sluzi Božjim podsjetio nas zašto ovaj dio Hrvatske zovu „Dolina kardinala“. Iz župe Pribić rodom je zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić na kojeg su župljani osobito ponosni.

Obitelj Mihoci iz Pribića počastila je već žedne hodočasnike hladnim pićem i kolačima, na čemu ih zahvaljujemo. Put nas je dalje vodio prema marijanskom svetištu Majke Božje Dolske u koju je često dolazio naš blaženi Alojzije. Put je prolazio dalje kroz župu Slavetić pa župu sv, Jana. Prekrasni prigorski, brežuljkasti kraj bio je užitak za oči, ali naporan teren, zahtjevan tempo i velika vrućina iscrpljivala je hodočasnike.

Preko bregova Svete Jane i Plešivice, u večernjim satima stiglo se u župu Kotari, gdje je bilo predviđeno noćenje. Franjevački samostan je zatvoren prije koje godine, a dobrotom župnika vlč. Darka Banfića u nekadašnjem samostanu koji je bogat poviješću, našli smo priliku za okrepu i odmor. Večeru je pripremila tehnička ekipa koja nas je pratila i dočekivala na našim odmorištima, a otkriće da postoji tuš, makar samo s hladnom vodom, izazvalo je veliko oduševljenje.

Večernju euharistiju u crkvi sv. Lenarda vodio je fra Josip Vlašić iz samostana u Pazinu koji je i hodočastio s nama i prošao cijeli put. Fra Josip tumačio je evanđelja prigodno povezujući tekstove s današnjim trenutkom vjerničke zbilje.

Drugo jutro prije šest sati po dvorištu su samostana umorni hodočasnici razgibavali svoje tijelo, liječeći žuljeve, točeći vodu… Počinjao je još jedan vrući ljetni dan. Ispod zidina starog Okić grada stiglo se u župu Sveti Martin pod Okićem gdje je kod kapele sv. Josipa bio doručak. Kapelu koju je izgradila obitelj Razum iz obližnjeg sela Konjšćica  posvetio je upravo blaženik čiji smo put prolazili. Slijedio je zahtjevni dio puta preko Svetonedjeljskog brijega, a onda i spuštanje u centar Svete Nedjelje i dolazak u grad. Zgrade, kafići, automobili zamijenili su mir i tišinu prigorskih bregova na kojima smo do tada bili.

Ulazak u grad je dugačak i zahtjevan dio puta, a trebalo je stići sve do Gornjega Grada. Puno je tada, kao i u sve dane, pomogao Petar Šimunić sa svojom gitarom, neumorno svirajući i pjevajući u hodu. U Stenjevcu je hodočasnike zaustavila kiša, ne zato jer padala kiša, nego zato jer je nastao toliko prolom oblaka da se nije moglo biti vani. Hodočasnik uvijek nađe sklonište – u nekoj gostionici, ispod neke tende, čak i u pothodniku koji se odmah pretvori u mjesto za igru, za pjesmu i ples.

Večera i smještaj za noćenje bio je u Gornjogradskoj gimnaziji, a misa u crkvi sv. Katarine, akademskoj crkvi grada Zagreba. Misu je ponovno predvodio hodočasnik fra Josip Vlašić a o crkvi je progovorio rektor vlč, Vladimir Magić koji nam je ispričao da smo ga vratili 30 godina u prošlost, kada su se na tom mjestu svaku subotu navečer na misi okupljali mladi iz cijeloga grada, a danas je pomalo potonula u zaborav.



Treći dan hoda započeo je molitvom Jutarnje na grobu Blaženika. Tu je hodočasnike pozdravio mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup uputivši i riječi ohrabrenja za nastavak hodočašća. Molitvu za proglašenje Blaženika svetim izrekli su hodočasnici u svetištu Majke Božje od Kamenitih vrata.
 
Kiša koja je obilno padala cijelu noć ujutro je prisilila hodočasnike na razdvajanje i prilagodbu plana. Dio hodača s dobrom, planinarskom opremom nastavio je prema planu i krenuo prema Sljemena, a ostali su se odlučili za put preko Kašine i dolazak u Mariju Bistricu tim putem.Zajedno su se okupili u Nacionalnim svetištu na večernjoj svetoj misi dočekani srdačno od rektora vlč. Domagoja Matoševića koji je predvodio misno slavlje ne krijući oduševljenje što su se hodom hodočasnika spojili Krašić i Marija Bistrica. Rektor je osigurao skromni smještaj za sve sudionike hoda koji su u Svetištu ostali i slijedeći dan u odmoru koji se sastojao u euharistiji koja je slavljena u Karmelu. Misu je predvodio fra Josip Vlašić a susret s redovnicama ostati će svima u dugom sjećanju.

U popodnevnim satima ponedjeljka , 24.lipnja na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja sudionici su imali bogat katehetsko-slavljenički program kojeg je osmislio Radovan Librić vjeroučitelj. Sastojao se od katehetskog dijela u su hodočasnici razmišljali o Crkvi i svojim župnim zajednicama a program se nastavio na Kalvariji razmatranjem Puta svjetla.

Zadnji dan hodočašća započeo je molitvom Jutarnje u bazilici Majke Božje Bistričke. Kroz brege Hrvatskog zagorja i prelaskom Ivančice iznad Lobora hodočasnici su vidno umorni stigli u kasnim popodnevnim satima u Lepoglavu.



Dolazak u Lepoglavu zaista je predstavljao vrhunac ovoga pohoda. Osjetilo se to u sreći koja je probijala kroz umor hodočasnika i sudjelovanju u završnom euharistijom slavlju koje je predvodio izaslanik varaždinskog biskupa vlč Tihomir Kosec, povjerenik za mlade Varaždinske biskupije  a da svečanost bude veća stigao je i Nadbiskupijski zbor mladih koji je euharistiju obogatio svojom pjesmom.

Ponosno su putnici na kraju mise šepali prema oltaru gdje im je predsjednik Bratovštine sv. Jakova  apostola iz Samobora, Ante Blažević uručio Hodočasničku potvrdu kojom se potvrđuje da su 2019. godine prešli  Stepinčev put, koji je dio hrvatskih Camino putova, od Krašića preko Zagreba i Marije Bistrice do Lepoglave na slavu Trojedinoga Boga i u čast hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca.