Kardinalova homilija u Križevcima na proslavi 400. obljetnice mučeništva sv. Marka Križevčanina
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup metropolit zagrebački
Homilija prigodom 400. obljetnice mučeništva sv. Marka Križevčanina
Križevci, Katedrala, 7. rujna 2019. godine.
Liturgijska čitanja: Mudr 3, 1-9; Gal 6, 14-16; Lk 9, 23-26
Dragi Križevčani i hodočasnici,
predraga braćo i sestre u Kristu,
štovatelji svetog Marka Križevčanina!
1. Crkva u himnu Tebe Boga hvalimo svečano ispovijeda: Tebe Boga hvali svijetla vojska mučenika. Danas nas je u svom rodnom gradu Križevcima sabrao Križevčanin prezbiter Marko koji već 400 godina svijetli vjernošću Kristu, koja je okrunjena mučeništvom. Stoga smijemo s pravom reći da je ovo jubilarna godina ne samo za Križevce i mladu Bjelovarsko-križevačku biskupiju, već i za čitavu hrvatsku naciju.
Prisjetimo se danas, na 400. obljetnicu mučeništva svetog Marka Križevčanina, nekih važnijih crta njegova životnog puta. Marko Stjepan Krizin rođen je 1580. godine u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u tada Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je prvotno u isusovačkom kolegiju u Gracu. Odlučio je postati svećenik te je 1611. godine, kao kandidat Zagrebačke biskupije, poslan u rimski zavod Germanicum et Hungaricum. Zavodski arhiv i danas čuva zapis kako je Marko Krizin svojom rukom uz ime zabilježio da je Hrvat. U Rimu je ostao četiri godine, do 1615., gdje se kao student rimskoga sveučilišta Gregorijane odlikovao bistrinom uma i krjepošću života.
2. Postavši svećenik vratio se u svoju zavičajnu biskupiju u kojoj je kratko vrijeme vršio službu. Naime, ugarski primas i ostrogonski nadbiskup, kardinal Petar Pázmány, njegov nekadašnji učitelj u Gracu, pozvao ga je u svoju nadbiskupiju, te ga imenovao ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak, nedaleko Košica.
Trnava, Košice…, sve je to nekoć pripadalo ugarskoj Ostrogonskoj nadbiskupiji, dok su to danas dijelovi Slovačke. U to vrijeme u Košicama su pastoralno djelovala dva isusovca: Mađar Stjepan Pongráczi i Poljak Melhior Grodziecky. Bila su to teška vremena vjerskih napetosti i borbi u čemu je politika često imala presudnu ulogu. U takvim odnosima fanatizam je nerijetko bio jači od kršćanske ljubavi. A fanatizam, kad su mu u pitanju vlastiti interesi, ne bira sredstva. Godine 1619., u teškim časovima za katolike u Košicama, zajedno s isusovcima djelovao je i naš Marko služeći Božjem narodu.
U borbi i napetosti koja je vladala u Košicama zapovjednik vojske obećao je Marku Krizinu da će mu pokloniti crkveno imanje, samo ako se odrekne katolicizma. Marko je to najenergičnije odbio. Slijedeći primjer Isusa Dobroga Pastira naš sveti Marko u trenutku opasnosti ne napušta svoje stado kao neki najamnik. On ostaje uz vjerni narod, njemu služi i daje svijetli primjer vjernosti Isusu Kristu u povjerenom mu poslanju.
3. Marko Križevčanin podnio je na današnji dan, 7. rujna 1619. godine, mučeništvo zajedno s dvojicom isusovaca, Stjepanom i Melhiorom. Bila je i tada subota kao i danas, a sveti Marko je imao 39 godina. Marko, Stjepan i Melhior su u Košicama prije 400 godina krvlju zapečatili svoje potpuno predanje Kristu, služeći braći i sestrama po vjeri. U trenucima iskušenja odoljeli su laskavim obećanjima i dosljedno prihvatili križ do mučeništva, imajući na umu Isusove riječi: »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga: a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti« (Lk 9, 23-24).
Primas ugarski i ostrogonski nadbiskup kardinal Pázmány, odmah po događaju izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu i zatim u ime cijeloga Episkopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje. Postupak ipak nije bio proveden tako brzo. Uspješno je završen tek u dvadesetom stoljeću. Naime, Košičke mučenike blaženima je proglasio 15. siječnja 1905. godine sveti papa Pio X., a 2. srpnja 1995. godine svečano ih u Košicama kanonizirao sveti papa Ivana Pavao II.
4. Dragi vjernici, sve to i u našu suvremenost, kako na crkvenom tako i na društvenom području, unosi određene smjerokaze o kojima bi valjalo razmišljati. Sveti Marko Križevčanin radije je pošao u smrt nego se odrekao vjere i vjernosti Kristu i Crkvi. To njegovo vrhunsko svjedočanstvo blista i danas pred nama kao svijetli primjer evanđeoske dosljednosti koju uvijek treba imati pred očima u svim životnim odlukama, a posebno u opasnostima kojih ni danas ne manjka u redovitom kršćanskom životu.
Sveti Marko Križevčanin je svijetli simbol mukotrpne povijesti i hrabre vjernosti hrvatskih vjernika. On nam svijetli kao divan primjer Kristova učenika koji se, poput gotovo našega suvremenika blaženog Alojzija Stepinca i mnogih vjernih kršćanki i kršćana, nedavne i davne hrvatske povijesti, znao suočiti sa svakovrsnim patnjama da ne bi postupio protiv vlastite savjesti.
Sveti Marko podnio je mučeništvo u Košicama u Slovačkoj, zajedno s jednim Poljakom i jednim Mađarom, što bi u suvremenim okolnostima unutar europskog zajedništva moglo poticati na obnavljanje i utvrđivanje eklezijalnih i drugih veza s tim Crkvama, narodima i državnim zajednicama srednjoeuropske katoličke baštine.
5. Braćo i sestre, ovo svečano jubilarno Slavlje započeli smo procesijom iz konkatedrale Bjelovarsko-križevačke biskupije, svetog Križa. Ime ovoga grada Križevci usko je povezano s Kristovim križem, a i sveti Marko uz svoje ime nosi odrednicu ovoga lijepog hrvatskoga grada: Marko Križevčanin. Ta odrednica pristaje njegovu životu, jer se po njegovom mučeništvu u punom sjaju otkriva snaga Kristova križa.
No, isto tako sveti Marko je po svjedočanstvu svoje vjere do mučeništva, noseći ime Križevčanin, ovaj Grad unio u duhovni vidokrug europske i svjetske svetosti, kršćanske kulture i crkvenosti koja obvezuje. Ime »Križevčanin« i »Križevčanka« označeno je životom svetog Marka. Stoga, po njemu se ne prepoznaje samo mjesto i kraj iz kojega netko dolazi, nego i nasljeđe prošlosti na koje smo upućeni.
6. Dragi vjernici, križ i Krist za kršćane idu zajedno. Isus Krist daje smisao križu. Samo Krist može o križu u potpunosti govoriti. Križ od tada postaje povlaštenim znakom ljubavi. To je mudrost Kristova križa. Povijest kršćanstva nam svjedoči da je u svakom vremenu bilo nastojanja koja su željela proturječiti Kristovom križu, a još više nasljedovateljima te jedine istinske mudrosti života. Naime, željeli su poljuljati vjeru u snagu i smisao Kristove ljubavi posvjedočene na križu.
Snaga milosti i sloboda križa, kao najveća i gotovo jedina važna tema, vodi i apostola Pavla u obraćanju svojim vjernicima. U toj mješavini žara i ljubavi nalazi se predivna rečenica Apostola naroda, koja je naviještena u današnjem drugom misnom čitanju: »Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu« (Gal 6,14). Te se riječi nalaze na završetku poslanice Galaćanima te su njezin svojevrsni sažetak. To je vlastoručni zaključak apostola Pavla, u kojem iznosi ono što smatra vrlo važnim.
7. Apostol naroda ističe da nije na prvom mjestu vanjski znak, puki običaj, tradicija, nego sličnost s Isusom koji je svoj život dao iz ljubavi prema ljudima. Pavao ne ističe svoje apostolske uspjehe, putovanja, propovijedanje. Jedino čime se hvali jest Kristov križ. On je utisnut u njegovo tijelo, u život i ponašanje. Apostol na svom tijelu nosi tragove koje je ostavila njegova ljubav prema Bogu i čovjeku; nevolje, progonstva svake vrste.
Stoga je Pavao na početku iste poslanice odriješit prema onima koji žele unijeti smutnju među vjernike te piše: »Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji« (Gal 1, 6-7). Poznato je Pavlu da se neki boje trpjeti radi Kristova križa te ih svojim pismom ohrabruje da im strah ne dokine jasnoću srca.
8. Dragi vjernici, te Pavlove riječi dopiru danas i do nas, ovdje okupljenih, dok slavimo mučeničko svjedočanstvo svetoga Marka Križevčanina. Tijelo hrvatskoga vjerničkoga i nacionalnog bića obilježeno je Kristovim križem. To tako zorno svjedoči i naziv ovoga Grada: Križevci. No, to nije dovoljno.
Poučeni Pavlovim poticajem i primjerom te svjedočanstvom svetoga Marka Križevčanina, ovdje molimo snagu Kristova križa ljubavi za dosljednost u svakidašnjem životu: u našim obiteljima, u obiteljskoj molitvi, u rađanju i odgajanju djece, u poletu i velikodušnosti djevojaka i mladića koji će se odvažiti plivati i protiv struje, u obrazovanju, u spremnosti na žrtvu za drugoga, u ljubavi prema Crkvi, u ljubavi prema Domovini, u gospodarstvu, u brizi za kulturna dobra, za baštinjenu zemlju i okoliš, za naše livade i polja. Ako krenemo drugim putem na kojemu nema znaka i okrilja Kristova križa, zavladat će oholost koja u pustoši sebičnosti guši ljude.
9. Draga braćo i sestre, dragi Križevčani i Križevčanke, dragi hodočasnici, neka vaša srca ispuni nepokolebivo povjerenje u Boga. Promičite pouzdanje i pobožnost prema Presvetoj Bogorodici Mariji, gajite ljubav prema Crkvi Kristovoj, poštujte i čuvajte obitelj kao temeljnu sastavnicu i crkvenog i društvenog života. Kad je obitelj zdrava, nema te snage koja bi mogla razoriti i pojedinca i narod.
A zdravlje obitelji mjeri se njezinim životom prema Božjem naumu i njegovim zapovijedima. Ponajprije se temelji na sakramentu ženidbe između muškarca i žene, koji pred Bogom prihvaćaju zajedništvo života u sakramentalnoj bračnoj ljubavi. Ljubav je to koja ne poznaje granice sebičnosti i koja svoje uporište ima u Kristovoj ljubavi. U takvom braku ljubav nipošto ne ostaje zatvorena, nego je uvijek otvorena za dar života koji dolazi od Boga.
10. Dragi vjernici, ako ste Križevčani nikad nemojte zanijekati ime ovoga Grada i svetoga Marka. Njega je život odveo daleko od njegova rodnog kraja. Ali on je svoj Grad nosio sa sobom u svome imenu i u svojoj vjernosti ljubavi Kristova križa. Povijesne okolnosti izložile su ga mržnji do mučeništva, ali kršćansko mučeništvo svjedoči da je smrt pred Kristovim križem nemoćna. Na Kristovu križu pobjeđuje ljubav.
Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, ostanite uvijek pod okriljem Kristova križa ljubavi i uskladite svoj govor i ponašanje s kršćanskom slobodom za koju nas je Krist oslobodio. Usudite se ponositi Križem Gospodina našega Isusa Krista, upirući pogled u svetog Marka Križevčanina i blaženog Alojzija Stepinca. Amen.
predraga braćo i sestre u Kristu,
štovatelji svetog Marka Križevčanina!
1. Crkva u himnu Tebe Boga hvalimo svečano ispovijeda: Tebe Boga hvali svijetla vojska mučenika. Danas nas je u svom rodnom gradu Križevcima sabrao Križevčanin prezbiter Marko koji već 400 godina svijetli vjernošću Kristu, koja je okrunjena mučeništvom. Stoga smijemo s pravom reći da je ovo jubilarna godina ne samo za Križevce i mladu Bjelovarsko-križevačku biskupiju, već i za čitavu hrvatsku naciju.
Prisjetimo se danas, na 400. obljetnicu mučeništva svetog Marka Križevčanina, nekih važnijih crta njegova životnog puta. Marko Stjepan Krizin rođen je 1580. godine u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u tada Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je prvotno u isusovačkom kolegiju u Gracu. Odlučio je postati svećenik te je 1611. godine, kao kandidat Zagrebačke biskupije, poslan u rimski zavod Germanicum et Hungaricum. Zavodski arhiv i danas čuva zapis kako je Marko Krizin svojom rukom uz ime zabilježio da je Hrvat. U Rimu je ostao četiri godine, do 1615., gdje se kao student rimskoga sveučilišta Gregorijane odlikovao bistrinom uma i krjepošću života.
2. Postavši svećenik vratio se u svoju zavičajnu biskupiju u kojoj je kratko vrijeme vršio službu. Naime, ugarski primas i ostrogonski nadbiskup, kardinal Petar Pázmány, njegov nekadašnji učitelj u Gracu, pozvao ga je u svoju nadbiskupiju, te ga imenovao ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak, nedaleko Košica.
Trnava, Košice…, sve je to nekoć pripadalo ugarskoj Ostrogonskoj nadbiskupiji, dok su to danas dijelovi Slovačke. U to vrijeme u Košicama su pastoralno djelovala dva isusovca: Mađar Stjepan Pongráczi i Poljak Melhior Grodziecky. Bila su to teška vremena vjerskih napetosti i borbi u čemu je politika često imala presudnu ulogu. U takvim odnosima fanatizam je nerijetko bio jači od kršćanske ljubavi. A fanatizam, kad su mu u pitanju vlastiti interesi, ne bira sredstva. Godine 1619., u teškim časovima za katolike u Košicama, zajedno s isusovcima djelovao je i naš Marko služeći Božjem narodu.
U borbi i napetosti koja je vladala u Košicama zapovjednik vojske obećao je Marku Krizinu da će mu pokloniti crkveno imanje, samo ako se odrekne katolicizma. Marko je to najenergičnije odbio. Slijedeći primjer Isusa Dobroga Pastira naš sveti Marko u trenutku opasnosti ne napušta svoje stado kao neki najamnik. On ostaje uz vjerni narod, njemu služi i daje svijetli primjer vjernosti Isusu Kristu u povjerenom mu poslanju.
3. Marko Križevčanin podnio je na današnji dan, 7. rujna 1619. godine, mučeništvo zajedno s dvojicom isusovaca, Stjepanom i Melhiorom. Bila je i tada subota kao i danas, a sveti Marko je imao 39 godina. Marko, Stjepan i Melhior su u Košicama prije 400 godina krvlju zapečatili svoje potpuno predanje Kristu, služeći braći i sestrama po vjeri. U trenucima iskušenja odoljeli su laskavim obećanjima i dosljedno prihvatili križ do mučeništva, imajući na umu Isusove riječi: »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga: a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti« (Lk 9, 23-24).
Primas ugarski i ostrogonski nadbiskup kardinal Pázmány, odmah po događaju izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu i zatim u ime cijeloga Episkopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje. Postupak ipak nije bio proveden tako brzo. Uspješno je završen tek u dvadesetom stoljeću. Naime, Košičke mučenike blaženima je proglasio 15. siječnja 1905. godine sveti papa Pio X., a 2. srpnja 1995. godine svečano ih u Košicama kanonizirao sveti papa Ivana Pavao II.
4. Dragi vjernici, sve to i u našu suvremenost, kako na crkvenom tako i na društvenom području, unosi određene smjerokaze o kojima bi valjalo razmišljati. Sveti Marko Križevčanin radije je pošao u smrt nego se odrekao vjere i vjernosti Kristu i Crkvi. To njegovo vrhunsko svjedočanstvo blista i danas pred nama kao svijetli primjer evanđeoske dosljednosti koju uvijek treba imati pred očima u svim životnim odlukama, a posebno u opasnostima kojih ni danas ne manjka u redovitom kršćanskom životu.
Sveti Marko Križevčanin je svijetli simbol mukotrpne povijesti i hrabre vjernosti hrvatskih vjernika. On nam svijetli kao divan primjer Kristova učenika koji se, poput gotovo našega suvremenika blaženog Alojzija Stepinca i mnogih vjernih kršćanki i kršćana, nedavne i davne hrvatske povijesti, znao suočiti sa svakovrsnim patnjama da ne bi postupio protiv vlastite savjesti.
Sveti Marko podnio je mučeništvo u Košicama u Slovačkoj, zajedno s jednim Poljakom i jednim Mađarom, što bi u suvremenim okolnostima unutar europskog zajedništva moglo poticati na obnavljanje i utvrđivanje eklezijalnih i drugih veza s tim Crkvama, narodima i državnim zajednicama srednjoeuropske katoličke baštine.
5. Braćo i sestre, ovo svečano jubilarno Slavlje započeli smo procesijom iz konkatedrale Bjelovarsko-križevačke biskupije, svetog Križa. Ime ovoga grada Križevci usko je povezano s Kristovim križem, a i sveti Marko uz svoje ime nosi odrednicu ovoga lijepog hrvatskoga grada: Marko Križevčanin. Ta odrednica pristaje njegovu životu, jer se po njegovom mučeništvu u punom sjaju otkriva snaga Kristova križa.
No, isto tako sveti Marko je po svjedočanstvu svoje vjere do mučeništva, noseći ime Križevčanin, ovaj Grad unio u duhovni vidokrug europske i svjetske svetosti, kršćanske kulture i crkvenosti koja obvezuje. Ime »Križevčanin« i »Križevčanka« označeno je životom svetog Marka. Stoga, po njemu se ne prepoznaje samo mjesto i kraj iz kojega netko dolazi, nego i nasljeđe prošlosti na koje smo upućeni.
6. Dragi vjernici, križ i Krist za kršćane idu zajedno. Isus Krist daje smisao križu. Samo Krist može o križu u potpunosti govoriti. Križ od tada postaje povlaštenim znakom ljubavi. To je mudrost Kristova križa. Povijest kršćanstva nam svjedoči da je u svakom vremenu bilo nastojanja koja su željela proturječiti Kristovom križu, a još više nasljedovateljima te jedine istinske mudrosti života. Naime, željeli su poljuljati vjeru u snagu i smisao Kristove ljubavi posvjedočene na križu.
Snaga milosti i sloboda križa, kao najveća i gotovo jedina važna tema, vodi i apostola Pavla u obraćanju svojim vjernicima. U toj mješavini žara i ljubavi nalazi se predivna rečenica Apostola naroda, koja je naviještena u današnjem drugom misnom čitanju: »Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu« (Gal 6,14). Te se riječi nalaze na završetku poslanice Galaćanima te su njezin svojevrsni sažetak. To je vlastoručni zaključak apostola Pavla, u kojem iznosi ono što smatra vrlo važnim.
7. Apostol naroda ističe da nije na prvom mjestu vanjski znak, puki običaj, tradicija, nego sličnost s Isusom koji je svoj život dao iz ljubavi prema ljudima. Pavao ne ističe svoje apostolske uspjehe, putovanja, propovijedanje. Jedino čime se hvali jest Kristov križ. On je utisnut u njegovo tijelo, u život i ponašanje. Apostol na svom tijelu nosi tragove koje je ostavila njegova ljubav prema Bogu i čovjeku; nevolje, progonstva svake vrste.
Stoga je Pavao na početku iste poslanice odriješit prema onima koji žele unijeti smutnju među vjernike te piše: »Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji« (Gal 1, 6-7). Poznato je Pavlu da se neki boje trpjeti radi Kristova križa te ih svojim pismom ohrabruje da im strah ne dokine jasnoću srca.
8. Dragi vjernici, te Pavlove riječi dopiru danas i do nas, ovdje okupljenih, dok slavimo mučeničko svjedočanstvo svetoga Marka Križevčanina. Tijelo hrvatskoga vjerničkoga i nacionalnog bića obilježeno je Kristovim križem. To tako zorno svjedoči i naziv ovoga Grada: Križevci. No, to nije dovoljno.
Poučeni Pavlovim poticajem i primjerom te svjedočanstvom svetoga Marka Križevčanina, ovdje molimo snagu Kristova križa ljubavi za dosljednost u svakidašnjem životu: u našim obiteljima, u obiteljskoj molitvi, u rađanju i odgajanju djece, u poletu i velikodušnosti djevojaka i mladića koji će se odvažiti plivati i protiv struje, u obrazovanju, u spremnosti na žrtvu za drugoga, u ljubavi prema Crkvi, u ljubavi prema Domovini, u gospodarstvu, u brizi za kulturna dobra, za baštinjenu zemlju i okoliš, za naše livade i polja. Ako krenemo drugim putem na kojemu nema znaka i okrilja Kristova križa, zavladat će oholost koja u pustoši sebičnosti guši ljude.
9. Draga braćo i sestre, dragi Križevčani i Križevčanke, dragi hodočasnici, neka vaša srca ispuni nepokolebivo povjerenje u Boga. Promičite pouzdanje i pobožnost prema Presvetoj Bogorodici Mariji, gajite ljubav prema Crkvi Kristovoj, poštujte i čuvajte obitelj kao temeljnu sastavnicu i crkvenog i društvenog života. Kad je obitelj zdrava, nema te snage koja bi mogla razoriti i pojedinca i narod.
A zdravlje obitelji mjeri se njezinim životom prema Božjem naumu i njegovim zapovijedima. Ponajprije se temelji na sakramentu ženidbe između muškarca i žene, koji pred Bogom prihvaćaju zajedništvo života u sakramentalnoj bračnoj ljubavi. Ljubav je to koja ne poznaje granice sebičnosti i koja svoje uporište ima u Kristovoj ljubavi. U takvom braku ljubav nipošto ne ostaje zatvorena, nego je uvijek otvorena za dar života koji dolazi od Boga.
10. Dragi vjernici, ako ste Križevčani nikad nemojte zanijekati ime ovoga Grada i svetoga Marka. Njega je život odveo daleko od njegova rodnog kraja. Ali on je svoj Grad nosio sa sobom u svome imenu i u svojoj vjernosti ljubavi Kristova križa. Povijesne okolnosti izložile su ga mržnji do mučeništva, ali kršćansko mučeništvo svjedoči da je smrt pred Kristovim križem nemoćna. Na Kristovu križu pobjeđuje ljubav.
Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, ostanite uvijek pod okriljem Kristova križa ljubavi i uskladite svoj govor i ponašanje s kršćanskom slobodom za koju nas je Krist oslobodio. Usudite se ponositi Križem Gospodina našega Isusa Krista, upirući pogled u svetog Marka Križevčanina i blaženog Alojzija Stepinca. Amen.