Zagrebačka nadbiskupija

Svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Ane, u srijedu, 25. rujna 2019, obilježena je 70. godišnjica mučeništva vlč. Josipa Vedrine i zvonara Tome Martinuša. U zajedništvu s kancelarom Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Stjepanom Večkovićem, dekanom zlatarsko-belečkog dekanata, vlč. Stjepanom Prugovečkim, župnikom iz Stubičkih Toplica vlč. Ivicom Šestakom, domaćim sinovima vlč. Franjom Biškupom, vlč. Matijom Novačkim i vlč. Matijom Knokom te župnikom vlč. Tomicom Božičekom misu je predslavio mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački u miru.

Josip Vedrina rođen je 9. rujna 1920. godine u Mariji Bistrici. Nakon što je završio bogosloviju i 1946. godine odslužio svoju Mladu misu, kao kapelan službuje u Bistri, Desiniću i Hrvatskoj Kostajnici. Dekretom od 20. siječnja 1949. godine biva imenovan upraviteljem župe sv. Ane u Loboru.

Posebno se posvetio radu s mladima i oni su mu bili najviše na srcu. Pojava i djelovanje mladog loborskog župnika počeli su smetati onima koji su do tada upravljali Loborom i ljudima te je župnik cijelo vrijeme dobivao brojne prijetnje neka prestane s tim svojim svećeničkim djelovanjem.



U sumrak tog nesretnog 25. rujna 1949., vlč. Josip se u pratnji zvonara Tome Martinuša uputio prema župnom dvoru s groblja u Martinšćini gdje je imao sprovod. Svećenik i zvonar dočekani su u zasjedi u blizini mjesta koje ljudi nazivaju Preša. U početku su se grčevito branili, međutim protiv naoružane skupine ubojica nisu imali šanse.

Krvoločnim mučenjem kamenjem, čavlima i kolcima Josip Vedrina i Tomo Martinuš bivaju zatučeni.  Istraga za ovaj kriminalni čin nikad nije do kraja izvršena. Za krvoločna ubojstva nikad nitko nije odgovorao.

Za svoja uvjerenja, ideale i za istinu župnik Vedrina bio je spreman podnijeti i stravičnu smrt te nam služi kao primjer čvrste vjere, pouzdanja i ljubavi prema Bogu te ga se s pravom i obavezom prisjećamo.