Zagrebačka nadbiskupija

1. Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 61-63.

 
Jedna bilješka na Duhovnom stolu, sačuvana iz poratnih godina, svjedoči da je župnik Gecina bio “miran i tih čovjek, koji je nastojao svojim molbama štititi i spašavati Srbe. Odveden je tobože na saslušanje, odakle se nije vratio. Navodno je likvidiran negdje kod Topuskog.”^[50]
Gecinu spominje i tužitelj Jakov Blažević u svojoj Optužnici protiv nadbiskupa Stepinca, gdje ističe da je župnik Gecina vršio “prekrštavanja” i sudjelovao u vlasti u općini Rečica.

Komunistička propaganda naglašavala je njegovo postavljanje za tabornika u općini Rečica, nakon uspostave Nezavisne Države Hvatske. Navodi se župnikova izjava od 21. siječnja 1945. “pred istražnim vlastima”, prema kojoj je pristupio pokretu, položio zakletvu pred sucem dr. Nikšićem u Karlovcu i bio postavljen za privremenog povjerenika za Rečicu. “Na tu dužnost me je postavio dr. Nikšić koji je bio u ono vrijeme član Glavnog ustaškog stana.”^[51]

Iz svjedočenja ljudi u Rečici, vidi se da je župnik Martin Gecina ostao ljudima u vrlo dobrom sjećanju. Zauzimao se za one kojima je život bio ugrožen, posebice za partizane i Srbe. Tako je tijekom rata spasio 20 partizana koje je ustaška vlast odredila za strijeljanje. Osobno je išao u Karlovac, založio se za njih kod nadležnih vlasti i isposlovao njihovo oslobođenje.

Također se zauzimao i za pravoslavnu djecu koja su tijekom rata, posredovanjem Caritasa nadbiskupije zagrebačke i župnika, bila kod pojedinih obitelji. Ljude je poštivao i pomagao bez obzira na vjeru i nacionalnost. “Nije podnosio komunističku ideologiju, pa je više puta znao govoriti protiv komunizma i to ga je stajalo glave. ”Današnji župnik u Rečici, vlč. g. Dragutin Oraić, svjedoči da je župnik Gecina uhićen 15. siječnja 1945. i odveden na saslušanje s kojeg se više nije vratio. “Jedna ovdašnja župljanka pripovijeda da je u toku lipnja 1945. u Rečici boravio partizanski oficir koji joj je rekao da je župnik Martin Gecina ubijen u Topuskom prije lipnja 1945. i da si je sam morao iskopati grob. Potom dodaje da su više puta tražili od rečičkih partizana da povuku odluku o njegovoj osudi na smrt, ali je svaki put stigao odgovor da ga treba ubiti.”^[52]
 
Dugogodišnji rečički župnik Alojzije Kočet, također ističe da je župnik Gecina “za vrijeme rata zaštićivao mnoge Srbe iz Korduna. Upošljavao ih je kao radnu snagu kod mnogih dobrih vjerničkih obitelji po Rečici, samo da budu na sigurnom. Početkom siječnja 1945. prigodom borbe u Rečici, odveli su ga partizani na Kordun, u svoju bazu u selo Prkos kod Vrginmosta. Za njega su intervenirali mnogi Srbi. Izgleda da je bio pomilovan, ali su ga ipak zadržali kao pisara. Ondje ga je posjetila žena njegova brata (šogorica) Justa Gecina i donosila mu hranu. Pričala mi je da mu nije bilo loše. Kad su partizani morali napustiti bazu i krenuti prema Topuskom uzeli su sa sobom i župnika Gecinu. Negdje u šumi kod Topuskog naišli su na ustaše. Partizani su se razbježali. Bježao je i Gecina, ali neki zadrti partizan pucao mu je u leđa i ubio ga. Ubojica se poslije sam hvalio da ga je ubio.”^[53]

Tražili smo i svjedočenje Katice Popović, kćerke župnikovog brata Silvestra i nevjeste Justine. Ona kaže da je njezina mama Justina bila kod župnika Gecine najprije u “Jamničkoj kiselici” gdje je u to vrijeme bio vlč. Martin. Jedan joj je čovjek tada rekao da je do 25. svibnja vlč. Martin čuvao partizanske konje, ali ga poslije nije vidio. Neki su mislili da je bio poslan na Križni put. Spominje se i druga mogućnost: da je bio sudionik nekog marša prema Karlovcu, te da ga je neki partizan izdvojio iz stroja i ubio. Najvjerojatnije je da je poginuo negdje kod Topuskog. Kao razlog njegovoj pogibiji navodi se da je bio “veliki ustaša”. On je, naime, govorio protiv komunizma. Jednom je zgodom spasio desetak srpske djece s Korduna od ustaškog terora, pa su ga i neki pravoslavci pokušali spasiti, ali bez uspjeha. O tome su pisali pokojnoj mami Justini.”^[54]

Gornje nejasnoće mogu nam postati jasnije prema slijedećem detaljnom svjedočenju: “Noću na sv. Antuna Pustinjaka 17. siječnja 1945. bila je borba u Rečici i tada partizani odvedu župnika Martina Gecinu. U Kupčini je bio na župnom dvoru, a otuda ga odvedu preko Pisarovine u Jamnicu. Treći dan, kako se nije vratio sa ‘saslušanja’, išla je za njim njegova nevjesta Justina, žena župnikovog brata Silvestra. Na putu u Donjoj Kupčini pitao ju je jedan vojnik koga traži? Ona je odgovorila da traži svećenika Martina Gecinu, župnika iz Rečice. Pošla je s vojnikom i on ju je odveo u kuću gdje se nalazio župnik Gecina, čuvao ga je jedan partizan. Otuda su ga prebacili u Lasinju, a nevjesta je išla za njim do mosta na Kupi i tada se vratila kući. Župnik ju je zamolio da mu donese zimsku robu i suhu hranu. Rekao joj je da je bio na vojnom suđenju, da je oslobođen optužbi, ali da će morati ići još na civilni sud. Spomenuo je - da se toga boji, jer ga možda imaju nakanu ubiti, iako ništa nije kriv.

Za nekoliko dana nevjesta Justina ga je ponovno išla tražiti. Nosila je zimsko rublje i nešto stvari, pretežno suhe hrane, kako su se dogovorili. U Donjoj Kupčini je zamolila Narodni odbor da joj dadu propusnicu za Lasinju. Nisu joj dali. Usprkos tome, ona se odvaži i sama pođe dalje. Za njom je pošao jedan partizan i naredio joj da se odmah vrati u Kupčinu, jer dalje ne smije ići. Prišao joj je jedan drugi partizan, oduzeo joj ruksak, robu i stvari koje su mu se svidjele, ostalo joj je vratio i naredio da ide kući.

Poslije preokreta, 8. svibnja 1945. dobije Justina cedulju s porukom da dođe k župniku u posjetu, jer bi ga možda sada oslobodili? Poruka je stigla iz Topuskog, te ona pođe onamo. - Vlč. Gecina je tada boravio u Topuskom. Ondje su joj rekli da Gecina spada pod Karlovac, jer je službovao kao župnik u Rečici. Propitivala se među ljudima da li bi ga mogla makar vidjeti? Jedan joj je čovjek; rekao da je jučer, 25. svibnja 1945. vlč. Martin Gecina bio u Topuskom, ali ga danas (26. svibnja 1945.) više nije vidio. Ona je pošla u Karlovac, kako su joj rekli, misleći da je ondje. U Karlovcu su joj rekli da uopće nije tu, a nije ni na popisu za strijeljanje. Ona je i sama pogledala na tablu te vidjela među imenima popisanih ime župnika Stjepana Kučmanića iz Kamenskog. Njegovo ime bilo je među imenima osuđenih na strijeljanje. Vlč. Martina Gecinu su očito likvidirali negdje oko Topuskog između 25. i 26. svibnja 1945.”[55]