Zagrebačka nadbiskupija

 Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 68-70.
 
Rodio se 26. prosinca 1892. u Selniku, župa Ludbreg. Nakon pučke škole, gimnaziju i teologiju polazio u Zagrebu, gdje je zaređen za svećenika 30. srpnja 1916. od strane nadbiskupa mons. dr. Antuna Bauera. Najprije je bio kapelan u Ivancu od 1916. do 1921, a potom u Bedenici 1921. 1924. i Sv. Ivanu Zelini 1924. -1930. godine. Župnikom u Cerju postao je 30. rujna 1930. i tu ostaje do svoje pogibije. “Bio je vrlo inteligentan, dobar govornik i organizator naroda, stvoren za intervencije, a napose za svoje župljane. Prošao bi i kroz zatvorena vrata. Rado je pomagao, osobito gdje je vidio potrebe. Ostavio je iza sebe 5 knjiga sabranih aforizama i narodnih poslovica. Jedne noći su ga odveli te je ujutro 11. listopada 1945. nađen mrtav. Pokopan je u Cerju na župskom groblju.”^[1]

Jedna bilješka na Nadb. duh. stolu kazuje da uprava nije precizno znala okolnosti njegova umorstva. Ljudi su govorili - da je bio pristaša partizana, a njegova smrt bila je iznenadna i velika zabuna.

Međutim, postojao je jedan točno određeni plan. Prema sjećanju preč. Krešimira Ivšića, Janešova nasljednika na župi Cerje, gdje je djelovao do svog uhićenja - u ubojstvo župnika Janeša bili su umiješani i neki domaći ljudi. Narod je posebice spominjao nekog Težaka, Rikarda Makovca i Jožu Malčića. Oni možda i nisu znali da će župnik tako strašno završiti, da će biti likvidiran. Glavni akter ubojstva navodno bio je učitelj Mohr, koji je bio ravnatelj škole u Sesvetskom Kraljevcu. Ondje je radila na školi Klara Kačećnik (Topolovac) koja je inače vodila i domaćinstvo župniku Janešu. Učitelj Mohr je dospio u zatvor, čini se čak neko vrijeme u Staru Gradišku ili Jasenovac, ali je uspio doći na slobodu, te je otišao u partizane. Neki su govorili da je za svoju sudbinu sumnjao na župnika Janeša.

Znalo se da je bio u trajnoj vezi s učiteljicom Klarom Kačećnik rođenom Topolovac, domaćicom na župnom dvoru, i da je ona mogla nešto naslutiti zlo, jer je otišla sa župnikovom zapregom k svojima kući u Psarjevo, otkuda je bila rodom. Pojedini su čak smatrali da je učiteljica Klara dobila obavijest od učitelja Mohra da se skloni, pa je zato možda otišla kući. No, bile su to slutnje i pričanja ljudi bez izravnih dokaza. Svakako, je toga dana došao slučajno u Cerje župnik iz Dugog Sela, Stjepan Jelovečki, te je ispovijedio vlč. Janeša, što je bio posebni dar Providnosti. Komunisti su preuzeli vlast, događale su se strahote, pa su svećenici bili svaki čas duhovno spremni na smrt, što tada nije bio rijedak slučaj.

Tako i župnikjaneš još nije spavao te noći, još je radio kod stola. Došla je naoružana grupa, po mišljenju nekih, četa učitelja Mohra, te su kasno u noći htjeli provaliti u župni dvor. Župnikjaneš ih nije pustio. No tada se javio JožaMalčić i domaći ljudi koji su rekli župniku da ovi “drugovi žele s Vama samo razgovarati”. Tada je Janeš, vjerujući glasu domaćih ljudi, popustio i otvorio župni stan. Oni su ušli i rekli župniku neka se spremi i pođe s njima u Mjesni ured u Sesvetski Kraljevec na razgovor. Župnik se je spremio te su pošli od župnog stana i crkve, uz groblje, cestom prema Sesvetskom Kraljevcu.

Međutim, netom su pošli cestom od groblja prema šumi - župnika Ivana Janeša pokosila su tri rafala: preko grudiju, trbuha i nogu, i on je pao mrtav u grabu kraj ceste. Tu je ostao ležati do drugog dana. Među ljudima je zavladao veliki strah i nisu ga se usudili ni pokopati. Tada ga je zvonar s još jednim čovjekom odvezao kolima na groblje. Ondje su iskopali jamu i pokopali ga. Za koji dan navratio se župnik Stjepan

Jelovečki iz Dugog Sela i blagoslovio grob župnika Janeša, koji je ubijen u 50-drugoj god. života i 20-devetoj godini svećeničke službe.^[2]