Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se slavi blagdan svetog Stjepana, prvomučenika. Knjiga Djela apostolskih govori nam o njemu (usp. pogg. 6-7) i u današnjem liturgijskom tekstu predstavlja nam ga u posljednjim trenucima njegova života, kada je zarobljen i kamenovan (usp. 6, 12; 7, 54-60). U radosnom ozračju Božića, ovaj spomen prvoga kršćanina ubijenog zbog vjere može se činiti nepriličnim. Međutim, upravo u perspektivi vjere, današnje je slavlje u skladu s pravim značenjem Božića. U Stjepanovu mučeništvu, naime, nasilje je poraženo ljubavlju, smrt životom: on, u času najvećeg svjedočanstva, promatra otvoreno nebo i daruje progoniteljima svoje oproštenje (usp. r. 60).

Ovaj je mladi služitelj evanđelja, pun Duha Svetoga, umio naviještati Isusa riječima, a nadasve svojim životom. Promatrajući njega vidimo ispunjenje Isusova obećanja njegovim učenicima: „Kad vas budu izvrgli mukama zbog mene Duh Sveti će vam dati snagu i riječi kako biste dali svjedočanstvo“ (usp. Mt 10, 19-20). Poučeni primjerom svetoga Stjepana, koji je postao sličan svome Učitelju i u životu i u smrti, i mi upravimo svoj pogled u Isusa, vjernog svjedoka Oca. Spoznajmo da se nebeska slava, koja traje vječni život, ne sastoji od bogatstva i moći, nego od ljubavi i sebedarja.

Trebamo držati svoj pogled upravljen u Isusa, „Početnika i Dovršitelja vjere“ (Heb 12, 2), kako bismo mogli obrazložiti nadu koja nam je dana (usp. 1 Pt 3, 15), kroz izazove i kušnje s kojima nam se valja svakodnevno suočavati. Za nas kršćane, nebo više nije daleko, odvojeno od zemlje: u Isusu se Nebo spustilo na zemlju. Zahvaljujući Njemu, snagom Duha Svetoga, možemo uzeti sve ono ljudsko i upraviti to prema Nebu. Tako da prvo svjedočanstvo bude upravo naša čovječnost, način života oblikovan prema Isusu: krotak i hrabar, ponizan i plemenit, nenasilan.

Stjepan je bio đakon, jedan od prvih sedam đakona Crkve (usp. Dj 6, 1-6). On nas uči naviještati Krista djelima bratstva i evanđeoske ljubavi. Njegovo svjedočanstvo, koje je imalo vrhunac u mučeništvu, izvor je nadahnuća za obnovu naših kršćanskih zajednica. One su pozvane postajati sve više misionarske, potpuno okrenute evangelizaciji, odlučne doći do muškaraca i žena na egzistencijalnim i zemljopisnim periferijama, gdje se najviše žudi za nadom i spasenjem. Pozvane su postati zajednice koje ne slijede ovozemaljsku logiku, koje ne stavljaju u središte same sebe, svoju sliku, nego isključivo slavu Božju i dobro ljudi, posebno malenih i siromašnih.

Blagdan ovog prvomučenika Stjepana poziva nas spomenuti se svih mučenika, prošlih i sadašnjih, – danas ih je veliki broj! – osjetiti da smo u zajedništvu s njima i moliti od njih milost da živimo i umiremo s Isusovim imenom u srcu i na usnama. Neka nam Marija, Majka Otkupiteljeva, pomogne živjeti ovo božićno vrijeme upravljajući pogled u Isusa da bismo svakoga dana bili sve sličniji njemu.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

pridružujem se boli koja je pogodila dragi filipinski narod zbog tajfuna Phanfone. Molim za brojne žrtve, za ozlijeđene i za njihove obitelji. Sve vas pozivam sve da izmolite zajedno sa mnom jednu Zdravo Mariju za ovaj narod kojeg toliko volim.

Zdravo Marijo, …

(…)

Ovih sam dana primio mnogo čestitaka iz Rima i drugih dijelova svijeta. Nemoguće mi je odgovoriti svakome ponaosob, ali molim za sve. Zato izražavam danas vama i svima svoju iskrenu zahvalnost posebno na daru molitve koju su mi mnogi od vas obećali: najljepša hvala.

Sretan vam blagdan svetoga Stjepana. Nastavite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!