Zagrebačka nadbiskupija

 Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 119. 
 

JOSIP ŠĆURIĆ (1912.-1945.), vojni duhovnik mornarice u Zagrebu


 
Rodio se 4. svibnja 1912. od Josipa i Katarine rođene Habazin u Mariji Bistrici. Pučku školu polazi u Mariji Bistrici, Sarajevu i Zagrebu, a gimnaziju na I. klasičnoj u Zagrebu, te Realnu gimnaziju u Slavonskoj Požegi. Ondje je položio ispit zrelosti 10. -20. lipnja 1932. Stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemeništa na Kaptolu u Zagrebu i završio teološki studij na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio 28. lipnja 1936. nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac.

Bio je kapelan u Križevcima od 1936. do 1937. godine, dok nije 8. listopada 1937. imenovan je u Križevcima  vjeroučiteljem realne gimnazije. Godine 1939. nalazimo, da je bio suplent za vjeronauk na realnoj gimnaziji i na Višoj gospodarskoj školi u Križevcima. No, 30. lipnja 1939. premješten je za kapelana u Zlatar, gdje ga nalazimo i 1942. godine. Kasnije je bio imenovan vojnim duhovnikom mornarice u Zagrebu (Vlaška 12/11), na kojoj službi ga nalazimo 1944. i 1945. godine,  kada je negdje likvidiran.^[1]

Poratna propaganda spominje ga jedino, prema citatu dubrovačkog dnevnika “Hrvatska”, od 26. svibnja 1944. u kojem se kaže da je dan ranije u 8 sati bio u zagrebačkoj Prvostolnoj crkvi u Zagrebu na službi Božjoj “kao zahvalnici za sretan povratak hrvatskih mornara s Crnog mora,” kada su bila podijeljena i “Poglavnikova odličja hrvatskim mornarima.” Tu se ističe da je “došao na propovjedaonicu svećenik dušobrižnik mornara, ustaški bojnik Josip Šćurić i hrvatskim mornarima održao uznositu propovijed. Čitajući imena hrvatskih časnika, dočasnika i mornara poginulih na Crnom moru, naglasio je govornik da će ona ostati urezana zlatnim slovima u temelje Nezavisne Države Hrvatske...”

Jedna bilješka u arhivu Nadbiskupskog duhovnog stola iz poratnog vremena ističe činjenicu, da je vlč. Šćurić bio dušobrižnik za domobrane, da je bio među domobranskim duhovnicima, što potvrđuje i Šematizam Zagrebačke nadbiskupije iz 1944. godine i da se nije bavio stranačkom politikom. “Kad se vraćao od granice kući, odveden je po partizanskoj vojnoj komandi i nestao. Neki su vojnici pripovijedali da su on i vlč. Klasić osuđeni i ustrijeljeni, a nepoznato je gdje su zakopani. Poslije rata nije se pitalo da li je na njemu i vlč. Klasiću kakva krivnja. Kriv je jer je svećenik i zato je stradao.”

U njegovu opisu u Martirologiju naveli smo prezime “Šćurić”, kako ga navode i Šematizmi  Zagrebačke nadbiskupije iz 1942. i 1943. godine.^[2]

No, inž. Josip Vedrina, iz ulice Borisa Brnada 6, u Sisku, u svom pismu uredništvu Glasa Koncila, piše mu prezime “Sćuric”. Navodi, da je bio “župnik u Zlataru” i da je “ubijen u Bleiburgu”. Slično tvrdi u svom pismu Jutarnjem listu.^[3] No, navodi u našem gornjem opisu su točni, što se tiče njegove službe u Zlataru, gdje je bio kapelan, a ne župnik, a točni  su i što se tiče njegova završetka i likvidacije od strane partizanske Vojne komande.[4]