Zagrebačka nadbiskupija

 

 
Uzoriti gospodine Kardinale, gospodine gradonačelniče
Predstavnici državnih i crkvenih vlasti,
Draga braćo i sestre,
 
Danas slavimo svetkovinu naše Majke Božje od Kamenitih vrata, koju je sluga Božji, zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić proglasio zaštitnicom Grada; u znak sjećanja na strašni požar koji je u noći između 30. (tridesetog) i 31. (trideset i prvog) svibnja 1731. (tisuću sedamsto trideset i prve) uništio veći dio grada, ali u kojem je čudom ostala netaknuta slika Djevice koja je od tada postala znak nade, posebno u trenucima kušnje.

Danas smo ovdje okupljeni pred istom Gospinom slikom, pred kojom smo nekoć zazivali Mariju, a i sada to nastavljamo usred dvostruke kušnje: potresa 22. (dvadeset i drugog) ožujka i pandemije korona virusa, koji nije zahvatio samo Zagreb, već i cijeli svijet. Danas, više nego ikada, imamo razloga obratiti se Mariji kao vjerna i postojana djeca, zazivajući njezinu zaštitu.

Primorani smo biti na trgu, ispred „ranjene“ katedrale i na distanci jedni od drugih. Željeli bismo se priviti tješnje jedni uz druge, zagrliti se, ohrabriti i utješiti se, kao što to obično činimo u najtužnijim trenucima našega života. Umjesto toga, moramo držati distancu jedni od drugih, fizički udaljeni, ali duhovno ujedinjeni više nego ikada.

Katedrala će biti obnovljena – koristim priliku da zahvalim svima koji su odmah krenuli na posao – ali mi se, prije svega, želimo zaokupiti izgradnjom Crkve koju niti jedan potres, bomba ili pandemija ne mogu srušiti: žive zajednice kršćana koji su ujedinjeni u Isusovo ime.

Svi moramo biti sudionici u izgradnji katedrale od živog kamenja, sagrađene na temeljima prethodnika koji ovdje počivaju, počevši od voljenog blaženika kardinala Stepinca, svjedoka vjere i mučenika u teškim vremenima; spomenutog Sluge Božjega kardinala Kuharića, pastira jasnih načela i široka srca; do uzoritog kardinala Šepera, čuvara vjere i pravovjerja u srcu Crkve, i mnogih drugih poznatih i manje poznatih, koji podržavaju, simbolički, ovaj prekrasan hram, kao i, duhovno, zagrebačku Crkvu.

Ne smijemo u ovom trenutku zaboraviti velikog prijatelja i dobročinitelja hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, svetog Ivana Pavla Drugog, čiji smo 100. rođendan nedavno proslavili. Tri puta je posjetio Hrvatsku. Prvi puta u teškim trenucima Domovinskog rata 1994. Zatim 1998. kada je u Mariji Bistrici blaženim proglasio nadbiskupa Stepinca. Treći puta, već na izmaku svojih snaga, posjetio je Hrvatsku 2003. godine.

On je obišao Hrvatsku od Rijeke do Osijeka i Đakova, preko Zadra, Splita i Dubrovnika, gdje je proglasio blaženom sestru Mariju Petković i završio svoj posjet beatifikacijom Ivana Merza, čiji ostaci počivaju u blizini, u bazilici Presvetog Srca Isusova koja je također oštećena potresom. Sva tri pohoda bili su blagoslov Božji i velika pomoć živoj Crkvi i cijelom hrvatskom narodu, upravo u vremenu kad je ta pomoć bila najpotrebnija.

Poradi sretne podudarnosti, ove godine blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata pada na dan Duhova, kada se spominjemo silaska Duha Svetoga na Mariju i apostole okupljene na molitvu u dvorani posljednje večere. Duh Sveti je sišao u sili i snazi i poslao ih je da idu po cijelom svijetu naviještati da je Krist uskrsnuo.

Duhovi su blagdan Crkve "koja izlazi", kako Papa Franjo voli nazivati Crkvu. Potres i korona virus nametnuli su nam da zatvorimo Crkve i izađemo iz njih. Ne zaboravljajući svoje kršćanske dužnosti, bili smo pozvani da od svake kuće, svake obitelji, svakog srca, načinimo hram Duha Svetoga.

Vratimo se u dvoranu Posljednje večere, u Cenakul. Apostoli su bili s Marijom u dvorani Posljednje večere, “čekajući obećanje Očevo” (Dj 1,4). Iako su kroz 40 dana na razne načine susretali Isusa Uskrsloga, ipak su bili jako nesigurni. I nisu imali onu snagu koja je potrebna za poslanje koje im je Isus dao prije Uzašašća. Bojali su se izaći nakon onog što se dogodilo: bojali su se da će biti prezreni, ismijani i da  će doživjeti novo razočaranje.

Bili su okupljeni u sobi, u kojoj su blagovali Posljednju večeru s Isusom, gdje je najavljena Judina izdaja. “Bili su jednodušno ustrajni u molitvi...”  (Dj 1,14) ali još puni neizvjesnosti. Marija je s njima, pokušava ih utješiti, ohrabriti, podržati živu nadu u njima. I mole. I dok su molili,  bukne oganj: Duh Sveti je, i spaljuje njihovu slabost i strah. Oni izlaze iz dvorane, neočekivano preobraženi, hrabri i puni radosti, nekom čudnom silom ispunjeni, kao opijeni. Diskretna Marijina prisutnost, koja je podržavala nadu  i snažno djelovanje Duha Svetoga, pretvorili su uplašene i zbunjene učenike u hrabre svjedoke.



Marija i Duh Sveti.

Volim razmišljati o dva Isusova utjelovljenja. Oba su se dogodila djelovanjem Duha Svetoga i sudjelovanjem Marije, Isusove majke. Prvo u Nazaretu, kada je Arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će postati Isusova majka, po Duhu Svetom. I Riječ je tijelom postala u njezinu krilu.

Drugo utjelovljenje dogodilo se u Jeruzalemu, kada je Duh Sveti  sišao u dvoranu Posljednje večere, gdje se nalazi Marija i rađa se Crkva, mistično tijelo Kristovo. Pa možemo reći da Crkva tako nastavlja utjelovljenje Kristovo u svijetu.

Sveti papa Pavao VI., 1964. godine u punom jeku Drugog vatikanskog ekumenskog sabora, Mariju će službeno proglasiti „Majkom Crkve“. I prije dvije godine Papa Franjo želio je da ponedjeljak nakon Duhova postane obvezan liturgijski spomendan na Mariju "Majku Crkve".
 
U slavljenju Euharistije vjerujemo da je Krist uistinu prisutan u kruhu i vinu, a čak i sada, kada slavimo Duhove, Duh se može stvarno uprisutniti budući da smo ujedinjeni u molitvi s Marijom. I ako vjerujemo, i mi možemo ponovno doživjeti onu istu stvarnost koju su prvi apostoli doživjeli u Jeruzalemu. Dakle, i danas možemo odavde otići "opijeni",  ispunjeni Duhom Svetim, i naviještati i životom svjedočiti našim sugrađanima da je Krist Gospodin, jer “nitko ne može reći `Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom” (1 Kor 12, 3).

I danas možemo iskusiti da Duh preobražava naše slabosti, naše strahove. Slušali smo u drugom čitanju: „Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima„ (Rim 8, 26).

Kada Duh Sveti dođe u pomoć našoj nemoći, što čini? Prije svega, očisti nas od grijeha i tako nas posvećuje. Da! Mi svi postajemo sveti djelovanjem Duha Svetoga. Nanovo stvoreni istim Duhom koji nas je stvorio. Sveti papa Ivan Pavao Drugi znao je reći: „Kada pitate jednog katekumena: 'Želiš li primiti krštenje?', istovremeno to znači i pitati ga: 'Želiš li postati svet?' (NMI, 31).“ U krštenju primamo prvi puta Duha Svetoga i tada nam se briše grijeh, postajemo sveti.

Svetost se kršćanima ne daje na kraju, već na početku. Po krštenju primamo svetost kao dar jer u krštenju primamo Duha Svetoga.

No, da bi Duh mogao pomoći u našoj slabosti i radikalno nas preobraziti, moramo otvoriti vrata svoga srca. Ta vrata, vrata srca otvaraju se samo iznutra. Ni Duh Sveti neće otvoriti naše srce, jer poštuje našu slobodu. I evo Marijine uloge. Kao diskretna majka, kao što je to učinila s apostolima u dvorani Posljednje večere, svojom nježnošću blago nas poziva da otvorimo vrata našega srca kako bi nas Duh mogao preobraziti. Ona, Majka Božja od Kamenitih vrata, majka je koja otvara i najtvrđa kamena srca kako bi mogli primiti milost Duha Svetoga.

Poznata književnica piše kako građani Zagreba kleče pod svodovima stare kule na Kamenitim vratima. U polumraku dršću svijeće u njihovim rukama nakon što su netaknutu svetu sliku Majke Božje, izvađenu ispod pepela, prislonili o zid stare kule i kliču: „Majka Božja na Kamenitim vratima! Ostani s nama, na sve vjekove!… I dolazit će k tebi hrvatske duše, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, zaštitu od pogibelji“.

Nije mi bilo teško primijetiti koliko je Hrvatima prirasla srcu marijanska pobožnost. To je razlog nade za našu zajedničku budućnost. Rekli su mi da svaki dan preko Hrvatskog katoličkog radija u 6 sati ujutro i u 12 sati u podne, kao i na Radio Mariji u 21 sat, možemo čuti “Ispovijest vjere Hrvata katolika” koja završava zazivom: “Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.”

Stoga, danas, ovdje s Majkom Božjom od Kamenitih vrata želimo i možemo obnoviti događaj Duhova.

Hoćemo li pokušati?
Zamolimo Mariju da nam pomogne pobijediti strah koji nas koči da bezuvjetno i širom otvorimo svoje srce i zajedno s njom zazivamo Duha Svetoga koji obnavlja lice zemlje.

Jeste li spremni? Zamolio bih uzoritog kardinala i biskupe da ustanu i polože ruke nad vjernike zajedno sa mnom. Ponavljajte sa mnom: