Zagrebačka nadbiskupija

Na blagdan sv. Klare djevice, zaštitnice župe i istoimenoga naselja u Novome Zagrebu, u utorak 11. kolovoza, svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Darkom Pužinom, mons. Jurajom Bateljom,  župnikom iz Savskog Gaja Ivanom Topolnjakom i župnikom iz Novog Čiča vlč. Marijanom Prepeljanićem, a tijekom mise ispovijedao je rektor crkve Sv. Vinka Paulskog u Zagrebu preč. Vladimir Hren.

Na početku biskupa je pozdravio vlč. Pužin zahvalivši mu u ime svih župljanja i istaknuvši kako će ga ova župa uvijek rado molitvom podržati u njegovoj odgovornoj biskupskoj službi.  



Na početku homilije biskup je ustvrdio kako je svetica kojoj je posvećena ova crkva i ova župa živjela je radikalno svoju kršćansku vjeru. “Pošla je za svetim Franjom koji je propovijedao posvemašnje siromaštvo. Zato je sve napustila, svoju obitelj, budućnost koju su joj njezini najbliži namijenili da se udajom umnoži njihovo bogatstvo, i jednostavno je postala redovnica. Rođena je u Asizu, rodnom mjestu svetog Franje, 1193. Imala je tek 19 godina kada je shvatila da treba poći i siromašna slijediti  siromašnog Krista. Bila je poglavarica zatvorenog samostana 'Siromašnih gospođa od San Damiana' u Asizu. Za vrijeme posljednjeg Božića – godine 1252., jer je umrla 12. kolovoza 1253. – imala je viziju te je bolesna u svojoj sobi vidjela u bazilici sv. Franje svetu misu i prisustvovala joj“, podsjetio je biskup te dodao kako ju je zato papa Pio XII. 1958. proglasio zaštitnicom televizije.

U nastavku biskup se zapitao što bi sveta Klara rekla danas na to sredstvo koje prenosi informacije, koje daje razne programe koji nisu svi edukativni – ili bolje reći jesu, ali u negativnom smislu, koje manipulira s nama i našim osjećajima i stavovima. „Dobro je kad su mediji – to što im i ime kaže – sredstva, no pitanje je tko nam i zašto daje takve sadržaje koje ta sredstva prenose? I dolaze nam u naš dom, u našu obitelj, možemo pratiti danas mnoge događaje i putem interneta, različitih portala, društvenih mreža… svi su se povezali i svi su „on line“, a nikad ljudi nisu bili udaljeniji jedni od drugih! Kada se osobito mladi danas nađu zajedno, svi bulje u te svoje mobitele i svatko je u svojem svijetu, nitko ne vidi onoga kraj sebe…



Jedan profesor (I. Raguž) je napisao kako mu je smiješno to što se u ovoj korona-krizi stalno govori da treba uspostaviti 'socijalnu distancu' tj. tjelesni razmak među osobama u društvu, kao da već desetljećima nisu ljudi i te kako socijalno distancirani!? I kad se zajedno okupe, svatko bulji u tu svoju kutijicu, gleda neke slike, prati video-uratke, poruke prima i šalje… i uopće ne zapaža da je u nekakvom društvu. Dakle ta društvena udaljenost je na žalost već prisutna, i te kako! Možda nas neki svjetski moćnici i u ovoj aktualnoj svjetskoj krizi treniraju kako da se još više jedni od drugih udaljimo? Čudno je kako sva ta sredstva utječu na nas, i na naše zdravlje…

Možda ne treba zauzeti tako radikalno negativni stav prema medijima, ali bi svakako bilo potrebno više kritičnosti i udaljenosti od ideja, načina i sadržaja koje nam nude mediji. Zauzeti - recimo to tako – medijsku distancu! Biti malo udaljeniji od onog što nam se nudi i često nameće preko sredstava društvenog priopćavanja, znati to kritički primati“, upozorio je biskup.



Biskup je poručio i kako su mediji, a ponajviše televizija i internet te društvene mreže, jako puno pomogli u ovoj „krunskoj krizi“ kada nisu bila dopuštena okupljanja ljudi, pa ni vjerska okupljanja, ali su se mise i pobožnosti prenosile tako da su vjernici mogli pratiti misna slavlja, moliti krunicu zajedno s udaljenim vjernicima, bili dionici poruka evanđelja… „Tako se vidi kako se moderna sredstva mogu pozitivno koristiti. Bogu hvala da se s rastom zla sve više javljaju i inicijative koje kroz medije promiču dobro“.

Govoreći o pročitanom Evanđelju po Ivanu biskup je podsjetio kako ono govori o tome kako bez Isusa mi ne možemo ništa: on je naš trs, a mi smo njegove loze. „I samo ta trajna povezanost s njim čini nas životnima i sposobna donositi rod. A koji je to rod? To je ljubav:'„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubav', kaže nam Gospodin. Ta se ljubav pokazuje u poslušnosti Božjim zapovijedima: 'Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja čuvao zapovijedi Oca svoga i ostajem u ljubavi njegovoj'. Danas se o ljubavi puno, ali često pogrešno govori. Nije ljubav u osjećaju, odnosno nije i ne može biti samo u osjećaju; nije ljubav ni u lijepim riječima, odnosno nije samo u lijepim riječima. Ljubav je život za druge, ljubav je prije svega spremnost na žrtvu, i to žrtvu života – za onoga koga se ljubi, kojem se želi biti blizu.



Tako je Isus ljubio nas te nam došao ususret, nazvao nas je svojim prijateljima i darovao je svoj život za nas na križu, prihvatio je dakle žrtvu i smrt, stoga trebamo i mi njemu posvetiti svoj život, ljubiti njega i naše bližnje, i to do smrti. Radikalizam može prerasti u fanatizam, ali to nije dobro. Mi nismo niti želimo biti fanatici i naš kršćanski život ne treba velikih senzacija i spektakla. Da bismo bili Kristovi potrebno je da svaki dan slijedimo Krista, da se molimo, da slušamo njegovu riječ i provodimo je u život. Međutim da bismo to mogli, potrebno je često veoma jasno svoj život korjenito preusmjeriti, jer naši životi slijede pomodarstvo, današnji su ljudi često bez razmišljanja spremni da ih se zavede, da prihvate površna rješenja i krenu krivim putem. Upravo nas sveti čuvaju na dobru putu da ne zalutamo u takvu površnost  i stramputicu“, poručio je biskup te zaključio kako mi danas gledamo lik ove divne svetice, svete Klare da i mi poput nje jasno vidimo što je istina, što laž, komu treba pokloniti povjerenje, a komu ne treba.