Zagrebačka nadbiskupija

Prije Angelusa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Jučer se u Evanđelju govorilo o „svjetlu istinskom“ koje je došlo na svijet, svjetlu koje „u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1, 9.5). Danas vidimo Isusovog svjedoka, svetog Stjepana, kako svijetli u tami. Svjedoci sjaje Isusovom svjetlošću, nemaju svoje svjetlo. Pa ni Crkva nema vlastito svjetlo; zato su drevni oci Crkvu nazivali „misterijem Mjeseca“. Kao što Mjesec nema vlastitoga svjetla, tako ni svjedoci nemaju vlastito svjetlo, oni su sposobni uzeti Isusovo svjetlo i odražavati ga. Stjepan je lažno optužen i brutalno kamenovan, ali u mraku mržnje, u toj muci kamenovanja, daje da zasja Isusovo svjetlo: moli za svoje ubojice i oprašta im, kao Isus na križu. On je prvomučenik, odnosno prvi svjedok, prvi u nizu braće i sestara koji do danas nastavljaju donositi svjetlo u tamu: osobe koje na zlo uzvraćaju dobrom, koje ne podliježu nasilju i laži, nego spiralu mržnje raskidaju krotkošću ljubavi. Ti svjedoci donose Božje svitanje u tmine ovoga u svijeta.

Ali kako se postaje svjedokom? Nasljedujući Isusa, primajući Isusovo svjetlo. To je put za svakoga kršćanina: nasljedovati Isusa, primati Isusovo svjetlo. Sveti Stjepan daje nam primjer: Isus je došao služiti, a ne da bude služen (usp. Mk 10, 45), i on živi da bi služio, a ne da se njemu služi, i on dolazi da služi: Stjepan je izabran za đakona, postaje đakon, tj. poslužitelj, i poslužuje siromašne kod stolova (usp. Dj 6, 2). Nastoji svakodnevno oponašati Gospodina i čini to i na samom kraju: baš kao i Isus i on je zarobljen, osuđen i ubijen izvan grada i, kao Isus, moli i oprašta. Dok su ga kamenovali govorio je: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ (7, 60). Stjepan je svjedok jer oponaša Isusa.

Moglo bi se, međutim, postaviti pitanje: ima li doista koristi od svjedočenja dobrote kad se zlo razmahalo u svijetu? Čemu služi molitva i opraštanje? Samo zato da damo dobar primjer? Ali kakva je korist od toga? Ne, tu ima nešto mnogo više. Otkrivamo to iz jednoga detalja. Među onima za koje se Stjepan molio i kojima je oprostio, bio je, kaže se u tekstu, „mladić zvan Savao“ (r. 58), koji je „pristao da se Stjepana smakne“ (8,1). Nedugo nakon toga, Božjom milošću, Savao se obraća, prima Isusovo svjetlo, prihvaća ga, obraća se i postaje Pavao, najveći misionar u povijesti. Pavao je rođen upravo iz milosti Božje, ali kroz Stjepanovo oproštenje, kroz Stjepanovo svjedočanstvo. To je sjeme njegova obraćenja. To je dokaz da geste ljubavi mijenjaju povijest: pa i one male, skrivene, svakodnevne. Jer Bog vodi povijest kroz skromnu hrabrost onih koji mole, ljube i opraštaju. Mnogi skriveni sveci, sveci iz susjedstva, skriveni svjedoci u životu mijenjaju povijest malim gestama ljubavi.

I nama valja biti Isusovim svjedocima. Gospodin želi da od običnih gesta, svakodnevnih gesta, učinimo život nečim čudesnim. Tamo gdje živimo, u obitelji, na poslu, posvuda, pozvani smo biti Isusovi svjedoci, pa bilo to samo tako da darujemo svjetlo jednog osmijeha, svjetlo koje nije naše: ono je Isusovo, ili pak tako da se klonimo sjene naklapanja i ogovaranja. Kad vidimo da nešto nije u redu, umjesto da kritiziramo, ogovaramo i žalimo se, molimo za onoga koji je pogriješio i za tu tešku situaciju. A kad u kući izbije raspra, umjesto da iz nje pokušavamo izaći kao pobjednici nastojmo je riješiti mirnim putem; i svaki put početi ispočetka, opraštajući onima koji su nas uvrijedili. To su male stvari, ali one mijenjaju povijest, jer otvaraju vrata, otvaraju prozor Isusovoj svjetlosti. Sveti Stjepan, dok je primao kamenje mržnje, uzvraćao je riječima opraštanja. Tako je promijenio povijest. I mi možemo svaki dan zlo mijenjati u dobro, kao što sugerira lijepa poslovica koja kaže: „Budi poput palme: bacaju na nju kamenje, a s nje padaju datulje“.

Danas molimo za one koji trpe progone zbog Isusova imena. Nažalost, ima ih mnogo. Više ih je nego u prvim vremenima Crkve. Povjeravamo Majci Božjoj ovu našu braću i sestre, koji na ugnjetavanje odgovaraju blagošću i, kao istinski Isusovi svjedoci, zlo svladavaju dobrom.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

pozdravljam sve vas, obitelji, grupe i pojedine vjernike koji ovu molitvu pratite posredstvom sredstava društvene komunikacije. Moramo tako da bismo izbjegli da ljudi dolaze na Trg. Pridržavamo se tako mjera koje su dale vlasti kako bismo pomogli svima izbjeći ovu pandemiju.

Neka ozračje Božića, koje se danas nastavlja i još uvijek ispunja naše srce, pobudi u svima želju kontemplirati Isusa u jaslicama kako bismo mu služili i ljubili ga u osobama koje su uz nas. Kroz ove sam dane primio božićne čestitke iz Rima i drugih krajeva svijeta. Nemoguće je odgovoriti svakom pojedinom te koristim ovu prigodu da se svima zahvalim, posebno za dar molitve koju upućujete za mene i na koju rado uzvraćam.

Ugodan vam blagdan svetoga Stjepana. Nastavite i dalje, molim vas, moliti za mene.