Zagrebačka nadbiskupija

I dok mislimo na oporuku koju nam je ostavio Gospodin, da se ljubimo, misao nam se vraća i na riječi Psalma 133 koji pjeva o bratskoj slozi:
 

Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Gospodin daje svoj blagoslov i život dovijeka.
 

i uspoređuje ju sa dragocjenim uljem. I dok će većina vjernika na Cvjetnicu mahati i držati u rukama maslinove grančice, danas u središte našega razmišljanja želimo staviti plod masline, odnosno njezin proizvod: dragocjeno ulje.
 

I dok nam je njezino ulje potrebno kako bi naše svjetiljke neprestano gorjele (usp. Post 27, 20) i dok služi na čast bozima i ljudima (Suci 9, 9), s druge strane maslina je i ona koja označava da je narod u nekoj nevolji kada uskraćuje svoj rod (Hab 3, 17; Hag 2, 19). No, maslina je i jedina „imala čast“ među drvećima biti prvim svjedokom Gospodinove muke koje je započela upravo u Maslinskom vrtu (Mt 26, 30).   
 

I dok ovom temom o ulju, kao simbolu bratske ljubavi, završavamo s promišljanjima o korizmi molitve, posta i bratske ljubavi (Zborna molitva, Srijeda pepelnica), u ovom nastavku razmišljanja želimo otvoriti temu posvete ulja. Ono se posvećuje na Veliki četvrtak prije podne, na misi koju i prepoznajemo pod naslovom Misa posvete ulja. Na toj Misi biskup, u zajedništvu s cijelim prezbiterijem (sa svim svećenicima koji djeluju u biskupiji), blagoslivlja (katekumensko i bolesničko) i posvećuje ulja (krizma). Na taj način Crkva ne pokazuje samo svoju brigu prema onima koji su već kršteni, već i prema onima koji se spremaju primiti krštenje, ali i prema onima koji su pogođeni nekom nemoći ili bolešću.
 

Tijekom slavlja sakramenata (krštenje, potvrda, sveti red, bolesničko pomazanje) ili pak posveta (crkve) nalazimo i gestu mazanja uljem. S obzirom na liturgijsko slavlje, tako se može upotrebljavati sveta krizma ili pak bolesničko ili katekumensko ulje:

Kršćanska je liturgija preuzela običaj Starog zavjeta, kad su uljem posvećenja mazali kraljevi, svećenici i proroci te su oni tako predoznačavali Krista čije ime i znači Pomazanik Gospodnji.

Svetom se krizmom ujedno pokazuje da su kršćani, po krštenju uključeni u vazemeno Kristovo otajstvo i s Kristom suumrli, supokopani i suuskrsli, dionici njegova kraljevskog i proročkog svećeništva te tako potvrdom primaju duhovno pomazanje Duha Svetoga koji im se daje.
 

Katekumenskim se uljem proširuje učinak zaklinjanja. Krštenici se naime jačaju da se uzmognu odreći sotone i grijeha prije no što pristupe studencu života te se tako nanovo rode.

Bolesničkim uljem, za kojega upotrebu svjedoči sv. Jakov, pruža bolesnicima lijek u bolesti duše i tijela kako bi nevolje mogli podnositi i s njima se boriti,a i da postignu oproštenje grijeha.
 

Ovdje ne ulazimo u povijest ovoga obreda već želimo predstaviti aktualni obred posvete (usp. Rimski pontifikal, str. 125-131) koji je bogat molitvenim izričajima koji nam mogu pomoći da naša ljubav spram Gospodina i bližnjega bude semper maior – uvijek veća!

U procesiji za prinos darova, osim euharistijskih, u procesiji se pred biskupa donose i gore tri spomenuta ulja, a za to vrijeme pjeva se pjesma Spase svijeta – O Redemptor. Himan je to koji nalazimo već u Rimsko-germanskom pontifikalu (10. stoljeće), a autorstvo se pripisuje  svetom Venanciju Fortunatu (o. +600.):
 
Stablo koje svjetlom rađa
Daje ovaj sveti plod.
Crkva naša smjerno ti ga,
Spase svijeta, prinosi.
 
Ti se dostoj snagu dati,
Kralju vječnih darova,
Ovom ulju, živom znaku,
Da odagna đavole. (…)
 
Iz božanskog Srca rođen
I iz krila Djevice,
Daj nam svjetla, smrt odagnaj
Od svih što su krizmani. (…)
 
Nakon toga Misa se nastavlja redovito sve do doksologije (Po Kristu i s Kristom…) prije koje biskup blagoslivlja bolesničko ulje riječima:
 

Bože, oče svake utjehe! Po svome si Sinu htio vidati rane bolesnih. Milostivo čuj vapaj naše vjere: molimo te, pošalji Duha, svoga svetog Branitelja s neba u ovaj rod ulja, što si ga dobrostivo iz zelena stabla za okrepu tijela proizveo. Tvojim svetim blagoslovom + bilo ono svakome tko se ovom pomašću pomaže, zaštita tijela, duše i duha te svaku bol, nemoć i jad odagnalo. Nek nam ono bude sveto ulje koje ti, Gospodine, blagoslovi u ime Gospodina našega Isusa Krista.

Pošto se izmoli popričesna molitva, blagoslivlja se katekumensko ulje i posvećuje krizma:
 

Bože, snago i zaštito svoga naroda, ti si u stvor ulja stavio znak snage. Blagoslovi + ovo ulje i katekumenima koji se njime mažu udijeli jakost da prime božansku mudrost i jakost, dublje shvate Evanđelje Krista tvoga, velikodušno prihvate napore kršćanskog života te postanu dostojni posinjenja i raduju se preporođenju i životu u tvojoj Crkvi. Po Kristu Gospodinu našem.

Nakon toga slijedi posveta krizme te biskup, ako je zgodno, dahne nad otvorene posude krizme (simbol silaska Duha Svetoga, što će biti vidljivo i u gesti ispružene desne ruke svih prezbitera) te raširenih ruku moli jednu od ponuđenih posvetnih molitvi:
 

Bože, utemeljitelju sakramenata i davatelju života, hvalu iskazujemo neizrecivoj dobroti tvojoj: ti si u Starome savezu zasnovao otajstvo posvećenja ulja, a kad nadođe punina vremena, htio si da naročito zasja u ljubljenome Sinu tvome. Kad je naime Sin tvoj, naš Gospodin, vazmenim otajstvom rod ljudski spasenjem obdario, Crkvu si svoju Duhom Svetim ispunio i nebeskim je darovima divno obasuo, da se po njoj djelo spasenja dovrši u svijetu. Otada otajstvom svete krizme ljudima bogatstvo svoje milosti podjeljuješ, da se sinovi tvoji, krsnom kupelji preporođeni, pomazanjem Duha utvrde te, suobličivši se Kristu tvome, imaju udjela na njegovu proročkom, svećeničkom i kraljevskom daru.

Tada svi koncelebranti ispruže desnu ruku nad krizmu i ništa ne govoreći drže ju tako sve dok biskup ne završi molitvu:
 

Tebe, stoga, Gospode, usrdno prosimo da snagom tvoje milosti ova smjesa mirodije i ulja tvojim blagoslovom postane nama sakramentom; na braću našu, ovom pomašću pomazanu, obilno izlij darove Duha Svetoga; mjesta ili stvari, svetim uljima znamenovane, uresi sjajem svetosti; no, ponajprije, otajstvom ove pomasti daj porast svojoj Crkvi, da poraste do one punine, kada ti, blistajući vječnim svjetlom, s Kristom u Duhu Svetom svima budeš sve po sve vijeke vjekova.

Misa završava uobičajenim blagoslovom i otpustom, a u sakristiji biskup potakne svećenike da sveta ulja poštuju i brižno čuvaju. Koliko su ova ulja dragocjena, svjedoči nam i činjenica da u nekim (starijim) crkvama pronalazimo mjesto slično tabernakulu (svetohraništu) u kojem bi se čuvala sveta ulja.

Vlč. mr. Tomislav Hačko