Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji
Bazilika sv. Petra u Vatikanu, Nedjelja muke Gospodnje, 28. ožujka 2021.
Draga braćo i sestre,
ušli smo u Veliki tjedan. Drugi put ga proživljavamo u okolnostima pandemije. Prošle godine smo bili više potreseni, ove smo, pak, godine očeličeni. A ekonomska kriza postala je teška.
Što Bog čini u ovoj povijesnim i društvenim prilikama? Uzima križ. Isus uzima križ, odnosno preuzima na sebe zlo koje ova stvarnost sa sobom nosi, fizičko, psihološko i nadasve duhovno zlo, jer Zli koristi krize da širi nepovjerenje, očaj i korov.
A mi? Što mi trebamo činiti? Pokazuje nam to Djevica Marija, Isusova Majka koja je ujedno i njegova prva učenica. Ona je slijedila svojega Sina. Preuzela je na sebe svoj dio patnje, tame, zbunjenosti i prošla putom muke, držeći svjetiljku vjere upaljenu u svom srcu.
S Božjom milošću i mi možemo proći taj put. Na svom svakodnevnom križnom putu susrećemo lica brojne braće i sestara u teškoćama: ne prođimo dalje, pustimo da nam srce obuzme suosjećanje i približimo se. Na trenutak, poput Cirenca, možemo pomisliti: „Zašto ja?“. Ali kasnije ćemo otkriti dar koji nam je, bez naše zasluge, pao u udio.
Molimo za sve žrtve nasilja, posebno za žrtve napada koji se jutros dogodio u Indoneziji ispred katedrale u Makassaru.
Neka nam bude na pomoć Majka Božja koja nam uvijek prethodi na putu vjere.
Draga braćo i sestre,
ušli smo u Veliki tjedan. Drugi put ga proživljavamo u okolnostima pandemije. Prošle godine smo bili više potreseni, ove smo, pak, godine očeličeni. A ekonomska kriza postala je teška.
Što Bog čini u ovoj povijesnim i društvenim prilikama? Uzima križ. Isus uzima križ, odnosno preuzima na sebe zlo koje ova stvarnost sa sobom nosi, fizičko, psihološko i nadasve duhovno zlo, jer Zli koristi krize da širi nepovjerenje, očaj i korov.
A mi? Što mi trebamo činiti? Pokazuje nam to Djevica Marija, Isusova Majka koja je ujedno i njegova prva učenica. Ona je slijedila svojega Sina. Preuzela je na sebe svoj dio patnje, tame, zbunjenosti i prošla putom muke, držeći svjetiljku vjere upaljenu u svom srcu.
S Božjom milošću i mi možemo proći taj put. Na svom svakodnevnom križnom putu susrećemo lica brojne braće i sestara u teškoćama: ne prođimo dalje, pustimo da nam srce obuzme suosjećanje i približimo se. Na trenutak, poput Cirenca, možemo pomisliti: „Zašto ja?“. Ali kasnije ćemo otkriti dar koji nam je, bez naše zasluge, pao u udio.
Molimo za sve žrtve nasilja, posebno za žrtve napada koji se jutros dogodio u Indoneziji ispred katedrale u Makassaru.
Neka nam bude na pomoć Majka Božja koja nam uvijek prethodi na putu vjere.