Zagrebačka nadbiskupija

Povodom Godine sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo apostolskim pismom Patris corde, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije priredio je tematske tekstove prema Stepinčevim propovijedima o sv. Josipu prema litanijama sv. Josipa. Tekstovi su obogaćeni citatima iz samih propovijedi, koje su objavljene u knjizi mons. Jurja Batelje Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa iz 2009. godine.

• Prvi tekst: Sveti Josip - stidljivi čuvar Djevice

• Drugi tekst: Sveti Josip - slavni porod Davidov

• Treći tekst: Sveti Josip - svjetlost patrijarha

• Četvrti tekst: Sveti Josip - hranitelj Sina Božjega

• Peti tekst: Sveti Josip - brižni branitelj Kristov

• Šesti tekst: Sveti Josip - uzor radnika

• Sedmi tekst: Sveti Josip - glavar slavne Obitelji

• Osmi tekst: Sveti Josip - potpora obitelji

• Deveti tekst: Sveti Josip – pokrovitelj svete Crkve

• Deseti tekst: Sveti Josip - pravedan

• Jedanaesti tekst: Sveti Josip - prečist

Ovoga tjedna donosimo tekst koji tematizira litanijski zaziv Josipe premudri, moli za nas!

 
U uvodu ove homilije blaženi Alojzije Stepinac kako je sveti Josip nakon Blažene Djevice Marije najrazboritiji čovjek: "Ako je pak razboritost krjepost koja nam u svakoj životnoj prigodi govori što nam valja činiti, onda nema sumnje da je sveti Josip bio poslije Bogorodice najrazboritiji stvor na zemlji, da je potpuno zaslužio naslov koji mu je sv. Crkva dala u litanijama kad nas uči moliti: „Josipe premudri (ili bolje prema latinskom izvorniku najrazboritiji, prerazboriti), moli za nas!“

Onda nema sumnje da mili sv. Josip može i nama pomoći u sumnjama života te nam svojim zagovorom kod Boga isprositi tu tako potrebnu krjepost da nam svijetli u tami života, te ne učinimo možda koji krivi korak na svom životnom putu kad često i jedan jedini korak može biti odlučan za svu našu vječnost" (Batelja, 2009: 85).
 
Stepinac nam govori kako je razboritost bila vrlo izražena odlika sv. Josipa te je to posebno vidljivo u načinu na koji je postupio nakon što je saznao da je Marija trudna. "Kao što znamo, bio je zaručen s Presvetom Djevicom Marijom. U tom izvješću sveti Matej evanđelist govori: „Kad je njegova (Isusova) mati bila zaručena s Josipom, nađe se da je bila začela po Duhu Svetom još prije nego se sastadoše. A Josip, muž njezin, bio je pravedan i nije htio javno je osramotiti, i tako je namislio otpustiti je potajno. Dok se on bavio tom mišlju, javi mu se u snu anđeo Gospodnji i reče: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što se začelo u njoj, od Duha je Svetoga. Ona će roditi Sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus: jer će on izbaviti narod svoj od grijeha njegovih…' Josip je ustao od sna i učinio kako mu je bio zapovjedio anđeo Gospodnji. On uze k sebi ženu svoju“ (Mt 1, 18-24)" (Batelja, 2009: 85-86).
 

"Znao je posve sigurno da Presveta Djevica nije po njemu, kao zakonitom zaručniku odnosno mužu, u blagoslovljenom stanju. Znao je slovo zakona po kojem bi se imala smatrati prekršiteljicom zadane vjernosti i kao takva pasti pod udar zakona koji je bio veoma strog" (Batelja, 2009: 86), piše u homiliji naš blaženi kardinal i nastavlja: "Pa ipak, ma koliko bili očiti znakovi jedne prividne krivnje, sve to nije moglo navesti sv. Josipa da povede protiv nje sudski postupak. Dok bi stotine drugih ljudi u sličnom položaju planulo i izvršilo možda i krvavu osvetu, sv. se Josip ne predaje prvim dojmovima, nego (…) najprije dobro razmišlja, i onda, veli Sveto pismo, „namisli potajno otpustiti je“.

Ako je trudnoća prividno govorila protiv njegove Presvete Zaručnice i prema tomu tražila oštar postupak, sv. Josip nije u tim časovima zaboravio da je njegova Zaručnica bila uvijek neokaljana i čista kao ljiljan, bila uvijek žena neizmjerna vjere i ljubavi prema Bogu, bila uvijek žena najdublje poniznosti, bila uvijek žena najiskrenije pobožnosti, bila uvijek žena izvanredne razboritosti, žena najveće pravednosti prema svakome, svete umjerenosti, žena odana mrtvenju sjetila: jednom riječi tako krjeposno biće da je izgledala više kao anđeo u tijelu nego ljudsko biće" (Batelja, 2009: 86).

Stepinac nam nadalje govori kako se sveti Josip, promatrajući Mariju u blaženom stanju, "uzdržava od svakog krivog i nepromišljenog suđenja, pa nastoji u sklad dovesti slovo zakona Mojsijeva i s pravom predmnijevanu nevinost Marijinu, a sve prema savjetu što ga daje Duh Sveti govoreći o mudrosti i razboritosti: „Sine moj, ne gubi je s očiju! Čuvaj razboritost i oprez! Tako će one biti duši tvojoj za život, vratu tvojemu za ures. Tada ćeš ići bez brige putem svojim i ne ćeš se spotaknuti nogom svojom“ (Izr 3, 21)" (Batelja, 2009: 87).


"Da je dobro postupao sv. Josip i da je Bog blagoslovio njegovu razboritost, pokazalo se malo poslije toga. Budući da se čuvao naglog suđenja i volio radije sam trpjeti nego sramotiti Presvetu Djevicu, Bog šalje anđela da mu sve razjasni. Kakva nagrada za sv. Josipa! Umjesto stiske i neizvjesnosti obuzima njegovu dušu sveta radost kakve svijet ne može dati. Umjesto sramote najveća čast, jer dobiva roditeljsku vlast i čast nad samim Sinom Božjim, Isusom Kristom. Umjesto rastanka s Marijom, njihova zajednica biva još uže povezana i posvećena najčistijom ljubavi tijekom čitavoga života što ga je još živio na zemlji da se nastavi u nebu tijekom vječnosti" (Batelja, 2009: 87), ističe naš Blaženik.

Također, u homiliji navodi i druge primjere duboke razboritosti sv. Josipa, poput bijega i povratka iz Egipta. "Doista, sv. Josip je bio onaj „vjeran i razboriti sluga, koga je postavio gospodar nad družinom svojom“ (Mt 24, 25)" (Batelja, 2009: 87), naglašava Stepinac i zaključuje homiliju riječima: "Molimo često i rado: „Josipe premudri, moli za nas!“ Moli za nas da svaki svoj čin vagnemo prije pred Bogom, nego primimo od Boga nagradu za dobru upotrjebu razuma" (Batelja, 2009: 89).