Zagrebačka nadbiskupija

Kapela sv. Josipa, Novi dvori

Građani grada Zaprešića s pravom se ponose sa svojim najpoznatijim sugrađaninom, velikim hrvatskim banom Josipom Banom Jelačićem. U poznatim Jelačićevim Novim dvorima nalazi se i banova privatna kapela, koja je posvećena sv. Josipu, a koja je mnogima kroz svoju 166-godišnju povijest pružala duhovnu okrepu po zagovoru sv. Josipa.

Sredinom 19. stoljeća zapaženo mjesto u Jelačićevim Novim dvorima pripada upravo kapeli sv. Josipa koja je u to vrijeme pripadala starodrevnoj župi sv. Vida u Brdovcu. Osnutkom nove župe sv. Petra apostola 4. studenog 1945. kapela sv. Josipa postaje dio novoosnovane župe, na čijem se području nalazi i danas.

Kapela sv. Josipa ima svoju lijepu povijest. Obnavljana je više puta, a nisu je zaobišla ni zadnja dva potresa. Zub vremena učinio je svoje pa ona čeka svoju ponovnu obnovu.



Najpoznatija je po tome što ju je dao izgraditi na svom imanju Josip Jelačić, najslavniji hrvatski ban. Kamen temeljac blagoslovio je, uz dozvolu Duhovnog stola, preč. Pavao Belas, župnik iz Brdovca, 15. ožujka 1855. godine. Veliki prijatelj bana Jelačić župnik Belas po banovim je uputama bio predvoditelj gradnje kapelice sv. Josipa u Novim dvorima, koja je izgrađena za samo 70 dana, od 15. ožujka do 25. svibnja 1855.
 

Gotovu kapelu posvetio je 20. svibnja 1855. godine nadbiskup zagrebački Juraj Haulik, uz prisutnost mnogobrojne visoke gospode i plemenitih gospođa. Javno ju proglasio 9. srpnja iste godine ovim riječima: Georgius Haulik de Varallya de Varallya Dei et Apostolcae sedis Gratia, Ecclesiae Metropolitanae Zagrabiensis Archi – Episcopus, Abbas B. Mariae V. de Topuska etc.etc.etc.
Datum in arce Solita Presidentia Nostra Archiepiscopali Zagrabiae die 9. Jul 1855. – Georgius Haulik Allppus Zagreb. –

Nakon dozvole tadašnjeg nadbiskupa Haulika dopušteno je svakom svećeniku imati obred vjenčanja uz dozvolu i služiti u kapeli Novodvorskoj svetu misu. Budući da je kapela javna i svima pristupna svećenik je mogao pročitati evanđelje toga dana i propovijedati, osvrćući se na evanđelje ili svetkovinu dana.



Kapela je građena u strogogotičkom slogu i skupocjeno je urešena. Ima jedan žrtvenik s lijepom slikom sv. Josipa, četiri visoka pozlaćena svijećnjaka i jedno prekrasno raspelo, komu je kip od slonove kosti. To je raspelo bilo vlasništvo biskupa Alagovića te je stajalo sto zlatnih dukata. Poslije njegove smrti predano je u vlasništvo župnika stenjevačkog preč. Aleksandra Šneleca, koji ga je poklonio banu Jelačiću kada je kapelu gradio.

Ban Jelačić osobitom je ljubavlju i revnošću kapelu podizao, kao da je slutio da će mu u njoj tijelo počivati. Samo četiri godine nakon izgradnje kapele, 1859., njegovi zemni ostaci u njoj su najsvečanije sahranjeni 26. svibnja 1859. Osim bana Jelačića u grobnici je sahranjeno i tijelo njegove kćeri Anke koja je umrla od kolere.

Ban Josip Jelačić utemeljio je altariju tako da se svake godine za pokoj njegove plemnite duše odsluži 15 svetih misa u kapeli po njemu sagrađenoj. Godine 1861. u kapelici sv. Josipa nad njegovim grobom službu Božju imao je biskup đakovački Josip Juraj Strossmajer, uz prisutnost tadašnjeg bana Josipa Šokčevića i cjelokupnog Hrvatskog sabora.



Poslije 1945. godine sav je inventar iz kapele nestao, kasnije je bila oskrvnjena i grobnica. U veljači 1991. godine, prije početka obnove kapele, posmrtni su ostaci privremeno preneseni na Mirogoj, a u listopadu 1992. godine položeni su u obnovljenu obiteljsku grobnicu. Zadnja obnova kapele sv. Josipa bila je 1991./2. godine, a trajala je gotovo dvije godine.

Iz starih fotografija, koje su nastale početkom 1900-ih, kapelica je bila okružena lijepom i gustom crnogoricom. Kapela sv. Josipa dio je imanja Novih dvora Jelačićevih koji su jedinstven primjer očuvanosti cjelovitog gospodarsko vlastelinskog kompleksa zaštićenih kao kulturno dobro.