Zagrebačka nadbiskupija

Ivan Šaško
pomoćni biskup zagrebački
 

u euharistijskome slavlju spomendana Svetih anđela čuvara
 

 

Svetište Majke Božje Bistričke
Subota, 2. listopada 2021., u 11 sati

Dragi vjeroučitelji, vjeroučiteljice i odgojiteljice u vjeri,
sve vas pozdravljam u zajedništvu s biskupskim vikarom,
prečasnim gospodinom Markom (Kovačem),
s rektorom ovoga svetišta, prečasnim gospodinom Domagojem (Matoševićem), s ostalom subraćom svećenicima, đakonima i sestrama redovnicama;
u zajedništvu s predstojnicom Ureda za vjeronauk u školi naše Nadbiskupije, profesoricom doktoricom sestrom Valentinom Mandarić, s njezinim suradnicama;
u zajedništvu s dragim obiteljima, roditeljima i djecom,
i sa svim hodočasnicima, danas osobito brojnima po svećenicima i vjernicima iz Požeške biskupije, misleći i na one koje ste u svome srcu vi donijeli ovamo i koji vas nose i za vas mole, među kojima posebno ističem blizinu i blagoslov našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića!

Došli smo u ovo, za nas iznimno drago, svetište Majke Božje Bistričke biti s Gospodinom, svojim Učiteljem, i s Marijom koja je nezaobilazna u djelu Božjega utjelovljenja te po njemu i našega spasenja, a još je više Majka i Odgojiteljica kršćana i 'Odgojiteljica Crkve'.

Svojim hodočasničkim nakanama obuhvaćamo svoje bližnje, danas posebice vjeroučitelje i vjeroučiteljice, kao i djecu, đake koji su nam povjereni, škole i vrtiće u kojima smo pozvani svjedočiti ljubav i nebesko kraljevstvo.

Prinosimo svoju zahvalu i molbe u otajstvu Božjega dara i prisutnosti Svetih Anđela Čuvara. Oni nam pomažu čuti Božji glas koji nas trajno vodi u zemlju obećanja, koje smo baštinici po pritjelovljenju Kristu, i u koju iznova ulazimo kao dionici euharistije.

Činimo to u spomenu na 23. obljetnicu beatifikacije bl. Alojzija Stepinca upravo na ovome mjestu. Po uzoru na njega pobudimo u sebi pouzdanje u Božje milosrđe i čežnju za obraćenjem, kajući se za grijehe.
 
 

 
Liturgijska čitanja:
Izl 23, 20-23; Ps 91, 1-6.10-11;
Mt 18, 1-5.10

 

 

HOMILIJA (audio) 

1. U svijetu u kojemu se puno toga svodi na predmete; u svijetu u kojemu se pogledi i stavovi, brige i nastojanja sužavaju na materijalno, nije lako govoriti o anđelima, tim dragocjenim duhovnim bićima; pronaći im mjesto u duhovnosti i ugraditi ih u svoje živote, osobito anđele čuvare.
Prije točno četrdeset i četiri godine, 2. listopada 1977., tek nekoliko mjeseci nadbiskup i kardinal Ratzinger na Bavarskome je radiju ustvrdio: „Malo je stvari koje su današnjim kršćanima postale tako strane kao pojam 'anđela čuvara'.“
Razlog nije u posvemašnjoj neosjetljivosti prema anđelima. Štoviše, anđele nalazimo posvuda u našemu suvremenom svijetu, ali je njihovo poimanje udaljeno od biblijskoga i kršćanskoga, jer ih se najviše smješta izvan povezanosti s Bogom čiji su glasnici; izvan povezanosti s Božjim planom i vječnim životom kojega smo dionici po Kristovu utjelovljenju, njegovoj muci i uskrsnuću. Ne vidi ih se kao pomoćnike u ostvarivanju Božjega nauma, nego više kao sredstvo dano na raspolaganje ljudima, da bi ispunjavali želje pojedinaca.
No, njihova prisutnost govori ponajprije o pozivu da slušamo Božju riječ i Njegov glas u sebi i da se ne pobunimo protiv njegove volje koja je jedina punina ljudske radosti.
2. Mi ljudi, u ograničenosti svojih spoznaja, imamo potrebu anđele prikazati u stanovitoj tjelesnosti, pokušavajući naznačiti njihove nosiva obilježja. A ono što povezuje prikazivanje anđela u svim ozračjima jest naglasak na ljepoti, koja se u raznim povijesnim razdobljima shvaćala različito.
Ta istaknuta odlika anđela – ljepota – ostala je živjeti u govoru, u opisima, u dočaravanju prijateljstva s Bogom, kao suprotnost zlu i ružnome, kao vraćanje na izvore ljudske radosti i sreće. Dakle, ne radi se samo o estetskoj kategoriji. Kažemo da je netko je poput anđela; da je nešto anđeoski lijepo. A sve to da bi se dao smisao duhovnoj stvarnosti o kojoj ne postoji izravno iskustvo, nego mu je polazište u vjeri i u objavljenim događajima spasenja.
Dakle, da bi se prikazalo anđele, odlučujuće je vidjeti ljepotu, kao obilježje milosti kojom su prožeti, kojom su od Boga obdareni.
Vjerojatno najsažetiji izrijek koji ih opisuje možemo naći u Predslovlju anđela u kojemu i danas Bogu molitvom govorimo da su oni Božja vjerna slika, a da njihova uzvišena ljepota očituje Božju dobrotu. Tako kratko i duboko povezana: istina, ljepota i dobrota.
3. I sama naša ljudskost, preobražena u njihovim prikazima, način je da ih približimo sebi prema zadaći koju im je Stvoritelj povjerio: da nas čuvaju na zemlji i da budu naši pratitelji na putu prema nebeskoj domovini.
Sjetimo se da su – nakon pobune prvih ljudi protiv Boga – kerubini postavljeni da stražare „nad stazom koja vodi k stablu života“. Zadaća dana anđelima od Stvaranja nastavlja se i danas: da čuvaju stazu koja vodi k stablu života. Anđeli su naši zaštitnici protiv zamki i napasti koje postavlja Božji neprijatelj, da bismo i mi u Bogu vidjeli protivnika i da bi čovjek trajno živio u nezadovoljstvu.
Anđeli su branitelji malenih, osobito kada su obescijenjeni, zbog čega nas Isus upozorava: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.“ (Mt 18, 10)
To je stanovito proširivanje blaženstva koje veli: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Čisti srcem su ljudi koji se pouzdaju u Boga, vođeni njegovom prisutnošću i donositelji radosti drugima. A anđeli su posrednici odražaja čistoće srca s pomoću koje je čovjek već sada uronjen u Božji pogled, onaj koji je darovan učenicima u Emausu, kada su Gospodina prepoznali u Riječi i lomljenju kruha, što je i nama darovano u ovoj euharistiji.
4. Braćo i sestre, anđeli su svjedoci trajne Božje blizine, čuvari od zla, kazivatelji puta, uputnici i suputnici prema cilju naših nadanja. Nismo ostavljeni sami u izabiranju ispravnoga puta. Budimo svjesni da tu poruku danas nije lako ni živjeti ni prenositi drugima, jer nasuprot njoj stoji širenje uvjerenja da smo gospodari vremena, da ostvarujemo živote prema vlastitim željama, da smo osposobljeni raznim stručnostima, znanjima, kompetencijama; da je život isključivo u našim rukama.
Ipak, iskustvo koje živimo posljednje dvije godine (pandemija, potresi) zorno pokazuje da je takav stav daleko od istine. U tome svjetlu postaje razumljivija Isusova riječ: Ako ne postanete kao djeca…, ako ne budete ponizni i svjesni svojih slabosti; ako ne uvidite da dijete sve prima od drugih; ako Boga koji se ne prestaje brinuti za vas pokušate udaljiti iz svoga života, u konačnici nećete biti sretni.
Da bi nam pomogao u lutanjima, anđeo čuvar u vjerničkome životu svakoga vjernika, osim redovite prisutnosti, vrši službu savjetnika u ispitivanju savjesti, govoreći što trebamo staviti pred Božje milosrđe.
Jasno je da puno toga ovisi o našemu zalaganju, o htijenju i zauzetosti, o hrabrosti i ustrajnosti, ali sve ima širi okvir koji vidi Boga kao začetnika i dovršitelja našega postojanja. Anđeli čuvari govore nam i uprisutnjuju Božju brižnost, jer – kako pjevamo u Psalmu 91. – „anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putovima tvojim“.
5. Vjeroučitelji, vjeroučiteljice, odgojiteljice u vjeri, vjerujem da ste u izloženome mogli vidjeti bliskost odlika Blažene Djevice Marije i anđela. Uostalom, prikazi Bogorodice, uz sebe vežu i likove anđela, a to je znakovito i za ovaj naš susret i za dodjelu mandata, jer nam približavaju i vaš poziv.
Anđeli i Marija su:
a. Slušatelji Boga i njegovi glasnici (navjestitelji). Da bi se drugima moglo govoriti o otajstvu Isusa Krista i naviještati nebesko kraljevstvo, potrebno je ponajprije slušati Božju riječ. Ako ju uistinu čujemo, iz njezina obilja govori i naš život.
b. Nositelji ljepote koja govori istinom i dobrotom. U povijesti Crkve puno je naglasaka stavljeno na brigu za istinu, što se pretočilo u sažete izrijeke i dogmatske traktate koji su ostali uporišta nauka i katehetska baština. Tako je i traženje dobra urodilo plodom sustava ponašanja, razlučivanja i moralnoga vrjednovanja. Najmanje je pak pozornosti usmjereno prema ljepoti koja, ako je istinska, spaja istinu i dobro, baš kao što je to rekao Isus nazivajući sebe dobrim, odnosno lijepim Pastirom. Prepoznajte ljepotu, uočite njezinu snagu i ponudite njezin put djeci i mladima. To je nužno u suočenosti s puno ružnoće koju nije moguće previdjeti.
c. Svjedoci Božje blizine i pratitelji. U odgoju i obrazovanju potrebni su ljudi koji očituju blizinu i kojima je stalo do bližnjih; koji svojim mislima i molitvom, svojom pomoći pokazuju Božje milosrdno lice. Vjeroučitelji i kršćanski odgojitelji, poput Marije i anđela, ostaju pratiteljima učenicima i djeci onkraj svojih zanimanja, što na prvome mjestu omogućuje molitva.
d. Čuvari nade usidrene u vječnosti. Svijet postaje siromašnijim, ako ga se svodi na prolaznost. Vjeroučitelji su samom svojom prisutnošću znakovi vječnoga, 'odškrinuta vrata neba'. Uz sve vaše osobne poteškoće, vi već jeste pokazatelji nade, Krista koji živi u vama.

6. Braćo i sestre, u odnosu prema anđelima zrcali se cijeli ljudski život. Znamo koliko su djeca otvorena govoru o anđelima i njihovoj prisutnosti; bez njih im je puno toga teško objasniti, odgajati ih u širini osjećajnosti i u potrebnim poveznicama koje se ne mogu približiti bez svijeta duhovnih bića.

No, vjerovanje i pouzdanje u anđele tijekom životnih dobi doživljava svoje promjene. Kako djeca odrastaju te promjene dobivaju razne smjerove: od zrelosti vjere do pretvaranja u neodređene metafore pa i do potpunoga isključivanja i nevažnosti anđela, da bi u staračkoj dobi često bili vraćeni djetinji uvidi i privrženosti anđelima. Tako će se puno toga zaboraviti, ali će ostati duboko urezana 'anđeoska' iskustva, kao i molitve poput one Anđelu Čuvaru: „Anđele Čuvaru mili…“ Jedanput naučena, ta se molitva pamti cijeloga života.

Na kraju vam povjeravam i jedno svoje osobno iskustvo u koje me uveo moj studijski pratitelj, mentor, vičan dubokim teološkim raščlambama i ujedno oblikovan jednostavnom pobožnošću (prof. A. M. Triacca). Kada smo razgovarali o susretima u kojima se nađemo kao vjernici a osobito kao svećenici, znajući da nam sugovornici nisu prijateljski raspoloženi, on mi je rekao: Znaš, prije takvih razgovora i susreta, najprije zamolim svoga anđela čuvara da se susretne s njegovim ili njihovim anđelom čuvarom; da najprije oni rasprave što je bitno, a tada imam povjerenja da će i naš razgovor donijeti dobar plod. Od tada se redovito, posebice kao biskup, rado obraćam svome anđelu čuvaru.

Vjera nam pruža odgovor na čežnju koja je u nama, na čežnju za vječnošću; daje nam naslutiti, vidjeti i iskusiti nevidljivo, puno nade. U obredu sprovoda, što molimo, kada spominjemo anđele? Da nas povedu u rajske dvore; da nad odvedu u krilo Abrahamovo, u zagrljaj Božje ljubavi. Ljepotu toga zagrljaja doživljavamo trčeći u krilo naše nebeske Majke, u zajedništvu Crkve, Kristova tijela.
Amen.