Zagrebačka nadbiskupija

Govor potpredsjednika Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića
na objavi imenovanja mons. Fabijana Svaline biskupom koadjutorom u Srijemskoj biskupiji,
u četvrtak 7. listopada u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.

U ime Predsjednika HBK i biskupa HBK od srca čestitam mons. Fabijanu na ovom imenovanju. Radujemo se što je upravo odavde, iz krila središta HBK, određen biskup za Srijem – biskup koadjutor s posebnim ovlastima.

Tebe sam, mons. Fabijane, upoznao 2004. kada si postao odgojitelj u Međubiskupijskom sjemeništu. Ondje si službovao četiri godine i poslije, nakon službe u Đakovu, dobio si službu u sjedištu HBK.

Ovo što si doživio će na neki način biti znak daljnje suradnje na drugim područjima.

Zahvaljujem preuzvišenom Nunciju što nam je objavio dar svetoga oca pape Franje; hvala i Nunciju u Beogradu, na svemu što čine.

Ovo je dar pape Franje koji zapravo govori da je Crkva živa i da s ovim započinje jedan novi korak u jednom specifičnom dijelu Katoličke Crkve, u Srijemu – za tebe, zasad, kao biskupa koadjutora biskupu Gašparoviću.

Posebno čestitam Đakovačko-osječkoj biskupiji što je iz njezinog krila uzet svećenik za koadjutora u Srijemu. To mnogo govori o trajnoj povezanosti koja se nije prekinula ni ponovnom uspostavom Srijemske biskupije.

Želim da se upravo tu grade mostovi o kojima je već bilo riječi – mostovi na različitim područjima, počevši od onih crkvenih pa do društvenih, ljudskih, ekumenskih i međunarodnih.

Mi smo u vremenu Sinodskoga puta koji je najavio i u nedjelju će započeti Sveti Otac na planu opće Crkve, a 17. listopada se to ostvaruje u u mjesnim Crkvama. Sinodalni put govori da je Crkva ona koja se okuplja zajedno i otvara se djelovanju Duha Svetoga.

To ti, dragi Fabijane, od srca želim u novoj službi.